II Gžzp-228/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 228/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Jadranka Juga, kao predsjednika vijeća, Đure Sesse i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagateljce B. B. iz O., koju zastupa punomoćnik T. F. iz O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp-465/09-2 od 28. prosinca 2009., u sjednici održanoj 11. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp-465/09-2 od 28. prosinca 2009.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp-465/09-2 od 28. prosinca 2009., preinačeno je rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pzp-243/08 od 27. travnja 2009.

Protiv navedenog rješenja predlagateljica je 31. ožujka 2010., podnijela ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlaže ukinuti pobijano rješenje, te dosuditi daljnji iznos primjerene novčane naknade.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije našlo da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje

II Gžzp 228/10-3

temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, broj 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagateljice radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbi članaka 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 - dalje u tekstu: ZS) zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovni broj Ovrv-1080/98.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio je rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pzp-243/08 od 27. travnja 2009. te je određeno da je Trgovački sud u Osijeku dužan dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Ovrv-1080/98 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja (točka I izreke), predlagateljici B. B. određena je primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 500,00 (petsto) kuna (točka II izreke), te je naloženo Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na činjenici, a što prihvaća i vijeće sudaca tog suda, donoseći odluku povodom podnesene žalbe predlagateljice,

- da pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu dali predlagateljici pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a budući da pred Trgovačkim sudom u Osijeku postupak još nije završen, u konkretnom slučaju je razdoblje od podnošenja prijedloga za ovrhu (17. travnja 1998.) pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice 27. travnja 2009. što ukupno iznosi 11 (jedanaest) godina i 10 (deset) dana;

- da duljina trajanja predmetnog ovršnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku u kojem još nije provedena ovrha do kraja, upućuje na to da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07 - dalje u tekstu: ZS);

- da iako u postupanju suda nije bilo perioda neaktivnosti trajanje ovog ovršnog postupka koji je sam po sebi temeljem odredbe članka 13. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00 - Odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) hitne naravi preko 11 (jedanaest) godina upućuje na to da postupak nije bio učinkovit i ekonomičan;

- da je predlagateljica (ovršenica) isključivo odgovorna što se postupak ovrhe tako dugo ne može dovršiti, a što je uzeto u obzir prilikom odmjeravanja visine pravične naknade koja pripada predlagateljici;

U žalbenom stadiju postupka sporan je doprinos predlagateljice duljini postupka i visina primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku koju predlagateljica smatra preniskom imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja.

II Gžzp 228/10-3

Pobijajući drugostupanjsku odluku žaliteljica se u žalbi poziva na neke ranije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima je suđena viša naknada nego u predmetnom slučaju. Navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Ovo stoga jer se visina naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku utvrđuje prema okolnostima svakog pojedinog predmeta u pogledu doprinosa predlagatelja, složenosti postupka, njegove vrste, postupanja nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, značaja povrede za predlagatelja, cijeneći pri tome i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

Suprotno žalbenim navodima predlagateljice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predlagateljica doprinijela duljini trajanja postupka, odnosno da je ista isključivo odgovorna za trajanje predmetnog postupka ovrhe, obzirom je ista kao ovršenica uzrokovala pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje, važno je za istaknuti da iz stanja spisa proizlazi kako žaliteljica nije iskoristila u predmetnom ovršnom postupku zakonsku mogućnost podnašanja prigovora protiv rješenja o ovrsi, iz čega dodatno proizlazi zaključak da ovrhovoditelj posjeduje valjanu vjerodostojnu ispravu temeljem koje je žaliteljica kao ovršenica dužna istom isplatiti određeni novčani iznos.

Nadalje, navodi žaliteljice da je trajanju predmetnog ovršnog postupka pridonijelo pasivno držanje ovrhovoditelja, ne umanjuje doprinos žaliteljice kao ovršenice u konkretnom ovršnom postupku.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o prvotno podnesenoj žalbi predlagateljice odmjerio je naknadu polazeći od utvrđenja da je predmetni postupak trajao u pravno relevantnom razdoblju preko jedanaest godina te naročito, a suprotno navodima žaliteljice pravilno uzimajući u obzir kao vrijednost predmeta spora (3.424,38 kuna) samo vrijednost glavnog zahtjeva čl. 35 ZPP, znatan doprinos predlagateljice te posebno vodeći računa i o složenim gospodarskim i socijalnim prilikama u Republici Hrvatskoj.

će sudaca

Navedeno utvrđenje uzimajući u obzir gore navedeno prihvaća i vije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Imajući na umu navedeno trajanje postupka, ocjenu suda o ponašanju predlagateljice, sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 28. ZS-a kada je predlagateljici odredio primjerenu naknadu u iznosu od 500,00 kn jer tako određena novčana naknada predstavlja, i po mišljenju ovog vijeća, primjerenu novčanu naknadu.

U odnosu na preostale žalbene navode žaliteljici je za ukazati da je, u smislu odredbe članka 27. ZS-a, predmet postupka povodom zahtjeva za zaštitu ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u slučaju da sudski postupak u kojem se odlučuje o pravima ili obvezama stranaka dugo traje, utvrditi takvu povredu, spriječiti daljnju povredu tog prava određivanjem roka u kojem je nadležni sud dužan donijeti odluku i odrediti primjerenu novčanu naknadu predlagatelju. U skladu s tim, ovaj sud ne može ulaziti u ocjenu eventualne (ne) zakonitosti u postupanju sudova, već predlagatelju, kao tužitelju, u tom slučaju stoje na raspolaganju procesne dispozicije u tom postupku.

II Gžzp 228/10-3

Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s pravnim pravilnom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. listopada 2010.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.