Revr-744/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 744/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, mr. Jasne Brežanski i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ž. iz V., koju zastupa G. M., protiv tuženice V. d.o.o. iz V., koju zastupa Ž. U., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 27. svibnja 2002. godine broj Gž 559/02-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 25. ožujka 2002. godine, broj P 1089/01, u sjednici održanoj dana 25. studenog 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu od 27. svibnja 2002. godine, broj Gž-559/02-2 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda poništena je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. lipnja 2001. godine kojom je tuženica otkazala tužiteljici ugovor o radu.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv presude drugostupanjskog suda tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za poništenje odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. lipnja 2001. godine, zapravo zahtjev za utvrđenje da je taj otkaz nedopušten.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica bila s tuženicom u radnom odnosu, da joj je ova 5. svibnja 2000. godine otkazala ugovor o radu izvanrednim otkazom, da je tužiteljica podnijela tužbu radi poništenja navedenog otkaza pod oznakom broj P-750/00, da je pravomoćnom presudom u tom predmetu koja je postala pravomoćna 17. prosinca 2001. godine poništen izvanredni otkaz ugovora o radu od 5. svibnja 2000. godine, da je istom presudom utvrđen sudski raskid ugovora o radu danom 23. listopada 2001. godine, te da je ponovnom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. lipnja 2001. godine tuženici izvanredno otkazan ugovor o radu danom 22. lipnja 2001. godine.

Na temelju tih činjenica drugostupanjski sud je zauzeo pravno stajalište da je tuženica spornim otkazom ugovora o radu od 21. lipnja 2001. godine tužiteljici je otkazala ugovor o radu, koji tada nije ni postojao, jer ga je ona otkazala već ranije, tj. 5. svibnja 2000. godine, a pravomoćna sudska presuda o poništenju toga otkaza je uslijedila tek 17. prosinca 2001. godine, kojom presudom je utvrđen i sudski raskid ugovora o radu.

Protivno stajalištu drugostupanjskog suda, u vrijeme donošenja osporene odluke o otkazu ugovora o radu od 21. lipnja 2001. godine među strankama je postojao ugovor o radu budući da je pravomoćnom presudom od 17. prosinca 2001. godine, otkaz što ga je tuženica dala tužiteljice 5. svibnja 2002. godine poništen, odnosno utvrđen nezakonitim što ima retroaktivno djelovanje, odnosno znači da se tužiteljici uspostavljaju sva prava iz radnog odnosa kao da odluke o otkazu nije ni bilo.

Prema tome, zbog spomenutog pogrešnog pravnog pristupa u odlučivanju o tuženikovoj žalbi protiv presude prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud nije raspravio o osnovanosti njezinih navoda, pa je stoga reviziju tuženika trebalo prihvatiti i ukinuti presudu drugostupanjskog suda da raspravi o osnovanosti tuženikove žalbe (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99) i donese novu odluku.

U Zagrebu, 25. studenog 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.