I Kž-58/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-58/99-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić, Vesne Vrbetić, Katice Jelić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 06. studenog 1998. broj K-86/98, u sjednici održanoj dana 20. veljače 2002. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. A.V. i državnoga odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. A.V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenoga zakona, činjenično opisanog u izreci te presude, pa je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju kaznu mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. kolovoza 1998. do 06. studenog 1998. godine.

Po čl. 173. st. 7. ZKP od opt. A.V. oduzeta je opojna droga marihuana koja će po pravomoćnosti presude biti uništena.

Po čl. 122. st. 1. u svezi s čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenoga postupka i paušalne svote.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem svoga branitelja E.T., odvjetnika iz S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenoga zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oglasi krivim za djelo činjenično i pravno opisano u optužnici i osudi na jednu primjerenu zatvorsku kaznu, a podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik državnoga odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom očitovanju od 25. veljače 1999. godine broj DO-KŽ-248/99 predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnoga odvjetnika uvaži u pravcu žalbenih navoda.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. A.V.(osim zbog odluke o kazni).

Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenoga postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, koju nalazi u tome što je sud pobijanu presudu utemeljio na dokazima na kojima se prema odredbama ZKP-a presuda ne može temeljiti, a bez tih dokaza ne bi bila donesena ista presuda. Odnosno, žalitelj obrazlaže da je obavljena nezakonita pretraga optuženika i njegovog motocikla jer djelatnici policije u smislu čl. 213. ZKP nisu prije pretrage pribavili pisani obrazloženi sudski nalog, a presuda se temelji i na vještačkom nalazu koji je odredio neovlašteno organ unutarnjih poslova.

Međutim, u konkretnom slučaju uopće se ne radi o pretrazi optuženika i njegovog motora već o tome da je optuženik sam, dragovoljno, iz džepa hlača izvadio paketić marihuane i predao ga policiji, a na traženje policajca otvorio je pretinac motora također dragovoljno, pa kao što proizlazi iz iskaza preslušanog svjedoka B.H., te obrane samoga optuženika.

Nije u pravu žalitelj ni onda kada tvrdi da vještačenje provedeno po nalogu redarstvenih vlasti nije procesno valjan dokaz, naime, u pobijanoj presudi sud prvog stupnja je naveo da iz obrane optuženika te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod optuženika pronađeno 92,79 grama opojne droge marihuane. Prema čl. 184. st. 2. ZKP redarstvene vlasti mogu i same obaviti očevid i odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i ekshumacije tijela, ako postoji opasnost od odgode, pa kako su ispunjeni zakonski uvjeti, a u konkretnom slučaju jesu, redarstvene vlasti su za svoju informaciju zatražile da se izvrši vještačenje radi pravilne orijentacije u sakupljanju obavještenja koja su od značaja za pokretanje kaznenog postupka, dakle, izvršeno vještačenje u pogledu pronađene droge u vrijeme pokretanja postupka i to kada su okolnosti zahtijevale hitno oduzimanje droge, radi ispitivanja njenoga svojstva, ima značaj punovažne istražne radnje na kojoj nije zabranjeno da se zasniva presuda. Prema tome, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se poziva žalitelj niti su počinjene druge povrede kaznenog postupka na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj samo u jednoj rečenici navodi ono što je već naveo u žalbenom osnovu zbog bitnih povreda odredaba kaznenoga postupka, no kako odredbe kaznenog postupka nisu povrijeđene, kako se naprijed navodi, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.

Na žalbu državnoga odvjetnika (osim zbog odluke o kazni).

Državni odvjetnik se u svojoj žalbi poziva na sve žalbene razloge, obrazlaže u stvari pogrešno utvrđeno činjenično stanje te u svezi s njim i povredu zakona koju je po mišljenju državnog odvjetnika učinio prvostupanjski sud kada je optuženika oglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ a ne za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, kako je optuženiku optužnicom stavljeno na teret.

Žalitelj smatra da je optuženik neovlašteno držao opojnu drogu marihuanu radi prodaje, a da to proizlazi iz količine pronađene droge, načina njenog pakiranja, činjenice da je optuženik samo povremeni uživatelj marihuane, mjesta gdje se optuženik zaustavio s motorom (ispred kafića), njegovog pretraživanja po poklopcu motora, pronalasku jedne kesice marihuane u njegovom džepu, što sve, prema mišljenju državnoga odvjetnika, ukazuje da iz optuženikove obrane i provedenih dokaza proizlazi činjenično stanje upravo onako kako je navedeno u dispozitivu optužnice, odnosno da iz obrane i provedenih dokaza prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak kada optuženika oglašava krivim samo za kazneno djelo posjedovanja opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ.

Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je obranu optuženika detaljno analizirao i ispitao, dovodeći u vezu s ostalim provedenim dokazima, te je na temelju tako savjesne i svestrane ocjene dokaznog materijala pravilno zaključio da u tijeku postupka u stvari nisu izvedeni dokazi koji bi upućivali na zaključak da je optuženik kupio drogu upravo u namjeri njene daljnje prodaje, s obzirom da obrana optuženika u kojoj on navodi da je drogu kupio isključivo za osobnu konzumaciju nije argumentirano i uvjerljivo dovedena u pitanje. Naime, sama činjenica da je kod optuženika pronađeno 92,79 grama opojne droge marihuana koja je bila pakirana u 10 paketića ne može se zaključiti sasvim pouzdanom, a u nedostatku bilo kojih drugih dokaza u tome pravcu, da je namjera optuženika bila da navedenu drogu preprodaje.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi opširno analizira način kretanja optuženika, činjenicu da se on nije zaustavio pred svojim stanom, okolnost da je stao upravo pred kafićem što po mišljenju državnog odvjetnika nešto znači, jesu određeni indiciji, no ne takvi iz kojih bi se nedvojbeno moglo zaključiti da je namjera optuženika bila da drogu koju je kupio neovlašteno, dalje preprodaje.

Državni odvjetnik nadalje analizira jedan dio obrazloženja prvostupanjske presude pa navodi da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu kada u obrazloženju presude apostrofira da ne postoji ni jedan dokaz koji bi uputio na zaključak da je optuženik drogu prodavao jer nije stupio u kontakt s nikakvim osobama radi prodaje droge, no, optuženiku i nije stavljeno na teret da je drogu prodavao, već da ju je neovlašteno držao radi daljnje prodaje, međutim, ovdje se o nikakvom prekoračenju optužbe ne radi jer sud te okolnosti ne navodi u izreci presude već samo u obrazloženju, doduše nepotrebno, obrazlaže što optuženiku nije dokazano, premda je državni odvjetnik u pravu kad prigovara prvostupanjskom sudu na nepotrebnosti takvog obrazloženja nečega što državni odvjetnik optuženiku uopće i nije stavio na teret.

S obzirom na izneseno, a u nedostatku protivnih dokaza ovakva obrana optuženika, kojom on samo priznaje da je drogu držao za vlastitu uporabu, ukazuje se uvjerljivom pa ju je sud prvog stupnja opravdano prihvatio i optuženika oglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ.

Iz tih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

Na žalbu optuženika i državnog odvjetnika zbog o kazni.

Nisu u pravu optuženik ni državni odvjetnik kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog odluke o kazni.

Kazna zatvora koja je izrečena optuženiku za počinjeno djelo u trajanju od šest mjeseci, prema stajalištu državnog odvjetnika prenisko je odmjerena jer je prvostupanjski sud dao preveliki značaj olakotnim okolnostima, dok otegotne okolnosti, posebno one najbitnije vezane za višestruku kažnjavanost optuženika zbog istovrsnih kaznenih djela nije uzeo u obzir niti su te okolnosti došle do izražaja prilikom određivanja visine kazne.

Suprotno navodima u žalbi državnog odvjetnika optuženik u svojoj žalbi ističe da je činjenično stanje prvostupanjski pogrešno i nepotpuno utvrdio pa je na taj način donio i pogrešnu odluku o kazni.

Razmotrivši navode u žalbama državnog odvjetnika i optuženika, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugoga stupnja, našao je da je prvostupanjski sud na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnoga stanja adekvatno odmjerio kaznu i pri tome uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

Kao otegotna okolnost sud je optuženiku ispravno cijenio da se već jednom susreo s posjedovanjem droge i da mu je pravomoćno sudskom odlukom skrenuta pozornost na neprihvatljivost takvog ponašanja, te da je unatoč toga zatečen u činjenju istovrsnog kaznenog djela, međutim, te otegotne okolnosti treba cijeniti kroz značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika, a to je činjenica sudjelovanja u Domovinskom ratu kada je bio više puta teško ranjavan zbog čega je kod njega danas utvrđen težak invaliditet.

Stoga, ovaj Vrhovni sud, protivno stajalištu u žalbama stranaka kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koju je sud prvoga stupnja izrekao optuženiku za počinjeno kazneno djelo nalazi primjerenom stupnju krivnje optuženika i svim okolnostima koje su u ovom slučaju bile od značaja za odmjeravanje kazne. Ovako izrečenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja i to kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

U izrečenu kaznu optuženiku je pravilno uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 02. kolovoza 1998. do 06. studenoga 1998.

Kako dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti je ovaj sud utvrdio povrede zakona, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. veljače 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.