Rev-380/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 380/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice V. T. iz Z., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr- 4654/14-2 od 25. studenoga 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-5518/11-16 od 7. ožujka 2013., u sjednici održanoj 5. veljače 2020.,

r i j e š i o j e:

Revizija ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem određena je isplata iznosa naplaćenog po rješenju o ovrsi broj Ovrpl-5518/11 od 16. studenoga 2011. i položenog na poseban račun prvostupanjskog suda te je naloženo računovodstvu suda isplatiti iznos 6.232,48 kn s osnove kamata na neto plaću na označeni tekući račun ovrhovoditeljice kod Privredne banke d.d. (točka I. izreke), a obustavljen je postupak ovrhe za iznos 2.607,93 kn te su u tom dijelu ukinute sve provedene ovršne radnje (točka II izreke).

Rješenjem suda drugog stupnja žalba ovrhovoditeljice odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke. Ujedno je odbijen i zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona i odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsko rješenje i naložiti isplatu iznosa od 2.607,93 kn na račun ovrhovoditeljice ili ukinuti drugostupanjsko rješenje i točku II. izreke prvostupanjskog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troška revizije ovrhovoditelju.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/08), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 - dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP).

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Predmetni ovršni postupak ovrhovoditeljica je pokrenula radi namirenja tražbine po osnovi neisplaćene razlike bruto plaće.

Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-5518/11 od 16. studenoga 2011. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditeljici dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, a nakon pribavljanja obračuna poreza, prireza i doprinosa od nadležne porezne uprave, prvostupanjski sud je najprije donio djelomično rješenje o namirenju broj Ovrpl.5518/11-10 od 27. studenog 2012., a nakon toga i rješenje broj Ovrpl-5518/11-16 od 7. ožujka 2013. kojim je određen dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditeljici s osnove kamata na neto plaću, dok je u odnosu na preostali naplaćen i na posebnom računu suda izdvojen iznos od 2.607,93 kn, koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prvostupanjski sud obustavio ovrhu i u tom dijelu ukinuo sve provedene ovršne radnje, ocijenivši da sukladno odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 80/10 i 114/11) obveza uplate predujma poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće pa da stoga nije nastala niti obveza isplate zateznih kamata na dio bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza i prireza iz plaće, odnosno da je za navedeni iznos ovrha neprovediva.

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice, žalbu ocijenio neosnovanom pri čemu je iznio zaključak da je za navedeni iznos ovrha neprovediva, budući da taj iznos nije bio obuhvaćen ovršnim zahtjevom, slijedom čega je u tom dijelu pravilno obustavljena ovrha.

Ovrhovoditeljica u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjskog rješenja postavlja pravno pitanje:

''Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku II. rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 07. 03. 2013. kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos od kn 2.607,93 i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?''

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revidentica je u reviziji navela da o postavljenom pravnom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, ali da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. U dokaz takvih navoda ovrhovoditeljica se pozvala na rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013, rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4412/2014 od 18. prosinca 2014 te rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i broj Gžovr-6498/13 od 10. prosinca 2013. U navedenim odlukama sudovi su izrazili pravno shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, dužan rješenjem o namirenju, sukladno obračunu porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja sukladno važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji sukladno obračunu porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti ovrhovoditelju, budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave pa tako niti zakonitost ovršne odluke u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

Odlučujući o dopuštenosti podnesene revizije u prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 1. OZ/10 vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

Ovrhovoditeljica u reviziji osporava pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka u iznosu od 2.607,93 kn ističući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost ovršne isprave u dijelu kojim je odlučeno o zateznoj kamati na dio dosuđenog iznosa). Smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, nakon što je izuzeo i odredio dio od ukupno naplaćenog iznosa koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama i predujam poreza i prireza porezu na dohodak, za preostali naplaćeni iznos, pored iznosa neto plaće sa zateznom kamatom, rješenjem o namirenju trebao odrediti da se isplati na račun ovrhovoditeljice.

Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditeljica u prijedlogom za ovrhu u ovoj pravnoj stvari zahtijevala da sud donese rješenje o ovrsi te da sukladno obračunu porezne uprave donese rješenje o namirenju, kojim će određeno odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te da se ovrhovoditeljici na njezin račun ima isplatiti iznos neto plaće sa pripadajućim zateznim kamatama.

Sud prvog stupnja je prijedlog za ovrhu ocijenio osnovanim te je otiskivanjem štambilja donio rješenje o ovrsi broj Ovrpl-5518/11 od 16. studenoga 2011. kojim je odredio predloženu ovrhu.

Prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu sud je, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ/08, vezan ovršnim prijedlogom koji je ovrhovoditeljica istaknula u tom prijedlogu, a ovrhovoditeljica ovršnim prijedlogom može tražiti ovrhu radi namirenja tražbine iz ovršne isprave u cijelosti ili u manjem iznosu od iznosa kojeg je ovlaštena tražiti na temelju ovršne isprave.

S obzirom na to da je sud prvog stupnja donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditeljice (određivanjem iz cjelokupno naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na taj iznos, dijela koji će se isplatiti poreznoj upravi po osnovi predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove po osnovi dužnih doprinosa za zateznim kamatama te ovrhovoditeljici zatraženi iznos neto plaće sa zateznom kamatom) prema ocjeni ovoga suda u odnosu na ostali naplaćeni iznos od 2.607,93 kn, koji se odnosi na obračunatu zateznu kamatu na dosuđeni porez i prirez porezu na dohodak, za koji iznos porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se ima isplatiti na odgovarajući račun, niti je isplatu tog iznosa ovršnim prijedlogom zahtijevala ovrhovoditeljica, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/08 u vezi s čl. 41. OZ/08, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva pa je istu zbog navedenih razloga valjalo obustaviti.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 2. OZ/10 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. veljače 2020

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.