II Kž-568/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 568/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice V.I., kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V.S. zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 3. studenog 1995. br. Kv-777/95 (K-597/95), u sjednici održanoj 27. studenog 1995.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. V.S., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor protiv tog optuženika ukida.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 255. st. 1. ZKP (ispravno po st. 2. tog članka), produljen je pritvor protiv opt. V.S. iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP, nakon podignute optužnice kojom ga se tereti zbog učina krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po svojim braniteljima, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba je osnovana.

Pravilno smatra žalitelj da iz podataka u spisu ne proizlazi postojanje osobitih okolnosti koje bi upozoravale na opasnost od optuženikovog bjekstva.

Prije svega, u pobijanom rješenju navedene okolnosti, a to su da je dio optuženikove obitelji za vrijeme okupacije Republike Hrvatske odlazio u Z., te da, nakon oslobođenja do tada okupiranih krajeva, oni nisu nastavili živjeti u selu gdje su ranije prebivali, svakako ne mogu predstavljati razloge za trajanje pritvora po čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.

Također, sama težina inkriminiranog krivičnog djela, u konkretnom slučaju, ne može biti osnovom trajanja pritvora temeljem citiranog zakonskog osnova.

Imajući u vidu, s jedne strane, ovako manjkave razloge suda prvog stupnja, a s druge strane, obranu optuženika i navode njegove žalbe, prema kojima se on predao pripadnicima Hrvatske vojske u svojoj kući u B., općina G., te okolnost da se njegova uža obitelj trajno nastanila u Z. gdje mu kćer studira, a supruga se zaposlila, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da više ne postoje razlozi za daljnje zadržavanje optuženika u pritvoru.

Pri tome, cijenjena je i okolnost da optuženik na području G. posjeduje kuću i 11 rali zemlje, te da se radi o starijoj osobi (rođ. 1935. g.) koja svojim dosadašnjim ponašanjem nije pokazala namjeru napuštanja Republike Hrvatske.

Kako je pritvor krajnja mjera za osiguranje optuženikovog prisustva tijekom postupka, koja, u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, više nije neophodna, trebalo je žalbu optuženika uvažiti i na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. studenog 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Jelić Katica v.r.