I Kž-44/2011-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 44/11-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, Hajrije Novoselec i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. R., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ-a, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 4. studenog 2010. godine, broj: K-34/05, u sjednici održanoj dana 1. lipnja 2011., u nazočnosti branitelja optuženika Š. F., odvjetnik iz V. u zamjeni za B. I., odvjetnika iz V.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. I. R., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. I. R. za kazneno djelo iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ-a, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tih propisa, a primjenom čl. 57. st. 2. toč. d) KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 18. srpnja 2010. godine do 19. rujna 2010. godine, te vrijeme provedeno u pritvoru od 20. rujna 2010. godine, pa nadalje.

II. U ostalom dijelu žalba opt. I. R. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I. R. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa je na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. d) KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 18. srpnja 2010. godine do 19. rujna 2010. godine, te vrijeme provedeno u pritvoru od 20. rujna 2010. godine – pa nadalje.

I Kž 44/11-7

Po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje u tekstu: ZKP), opt. I. R. u cijelosti je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

Po čl. 411. st. 3. ZKP-a, presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 30. svibnja 2006. godine, broj: K-34/05-19, stavljena je izvan snage.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. I. R., po branitelju B. I., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I./F. iz V., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači „iz navedenih razloga“, ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je u svom podnesku od 8. veljače 2011. godine, broj:

KŽ-DO-111/11, predložilo da se žalba opt. I. R. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP-a, uredno je izviješten branitelj opt. I. R., B. I., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I./F. iz V., no na sjednicu vijeća pristupio je u zamjenu za branitelja opt. I. R., Š. F., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I./F. iz V., dok je u pogledu sâmog opt. I. R. postupljeno u skladu s odredbom čl. 374. st. 2. ZKP-a, tj. vijeće je smatralo da nazočnost opt. I. R., koji ima branitelja, a nalazi se u pritvoru, nije svrhovito, te je sjednica vijeća održana u odsutnosti opt. I. R.. Naime, evidentno je da opt. I. R. u žalbi ističe gotovo isključivo potrebu za razmatranjem pravnih pitanja (ostvarenje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona…) o kojim pitanjima na sjednici vijeća nije nužno da osobno prisustvuje opt. I. R., a u situaciji kada sjednici vijeća prisustvuje njegov izabrani branitelj.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, nije u pravu opt. I. R. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP-a, te više bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Opt. I. R. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud „prekoračio optužbu“ i time ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP-a – jer se optužnim aktom opt. I. R. tereti da je ošt. V. F. nanio „prostrijelnu ranu“, dok je u izreci pobijane presude opt. I. R. proglašen krivim da je ošt. V. F. nanio „strijelnu ranu“.

Ne radi se o nikakvom „prekoračenju optužbe“ jer je prvostupanjski sud samo uskladio izričaj „strijelne ozljede“ sa nalazom i mišljenjem vještaka – patologa dr. K. J. – zbog čega takva izmjena nije ni na koji način dovela u pitanje pravilnost primjene čl. 350. st.

1. ZKP-a, tj. da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na kazneno djelo koje je predmet optužbe u podnesenoj optužnici.

I Kž 44/11-7

Isto tako, nije u pravu opt. I. R. kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario više bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a. U suštini, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opt. I. R. u tom dijelu svoje žalbe ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje: ocjenu iskaza svjedoka – oštećenika V. F., svjedoka R. Š., svjedoka H. F. – opt. I. R. smatra pogrešnim, kao što smatra pogrešnom ocjenu prvostupanjskog suda iskaza svjedoka – oštećenika V. F. koji je iskazivao na takav način, a prema mišljenju opt. I. R. da je „očito počinio kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 2. KZ-a“.

U nastavku svoje žalbe opt. I. R. tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je: pogrešno ocijenio cjelokupno postupanje ošt. V. F. koji je „sve činio da izbjegne sukob sa opt. I. R.“; ošt. V. F. je želio „nasilno ostvariti svoj monopol na prodaju lubenica…“, a nepotpuno je utvrdio činjenično stanje jer je propustio provesti balističko vještačenje i rekonstrukciju događaja – kako bi se „nedvojbeno utvrdilo sa koje udaljenosti je pucao iz pištolja opt. I. R. i da li je ošt. V. F. mogao ući u kamion ili su vrata bila zatvorena na način da ulazak u kamion nije bio moguć“.

Suprotno svim tvrdnjama iznesenim u žalbi, prvostupanjski sud nije ni pogrešno, a niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje (a pogotovo nije ostvario niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje opt. I. R. u svojoj žalbi), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u cjelini prihvaća ocjenu izvedenih dokaza na str. 9-10. pobijane presude, iz koje ocjene nedvojbeno proizlazi da je opt. I. R. prilikom preprike sa ošt. V. F., iz kabine kamiona (sa mjesta vozača) pucao iz pištolja u smjeru opt. V. F. i istom nanio strijelnu ozljedu desnog ramenog obruča – te na taj način ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ-a. To što opt. I. R. smatra da ošt. V. F. „ne govori istinu“ (čak da je počinio kazneno djelo iz čl. 303. st. 2. KZ-a), to predstavlja subjektivni dojam opt. I. R., jer iz iskaza ošt. V. F. u suglasju sa iskazom vještaka dr. K. J., pronađene čahure u kamionu (u kojem je sjedio opt. I. R.), te iskaz svjedoka R. Š. nije takav kakvim ga želi prikazati opt. I. R. jer taj svjedok izričito iskazuje „…da ošt. V. F. uzima nož i kreće prema opt. I. R. koji je pobjegao u svoj kamion… da bi nakon toga pucao na ošt. V. F., kojeg i pogađa…“.

Takvim utvrđenjem činjeničnog stanja prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje, a i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da nije nužno provoditi balističko vještačenje i rekonstrukciju – s obzirom na Zapisnik o očevidu, te pronalazak čahure u kamionu iz kojeg je pucao opt. I. R., dok iz nalaza i mišljenja vještaka – patologa dr. K. J. proizlazi sve ono što opt. I. R. smatra da bi trebalo utvrditi vještačenjem i rekonstrukcijom na mjestu događaja.

Isto tako, nije u pravu opt. I. R. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu, jer je pogrešno zaključio da je opt. I. R. postupao u namjeri da ošt. V. F. liši života, a propustio je također ocijeniti da je opt. I. R. postupao u stanju nužne obrane, ili „barem u prekoračenju nužne obrane“.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da prvostupanjski sud nije ni na koji način povrijedio kazneni zakon na štetu opt. I. R., jer prvostupanjski sud na str. 10., odl. 1. pobijane presude iznosi razloge zašto smatra da je opt. I. R. postupao sa ciljem da usmrti ošt. V. F., a na str. 10., odl. 2. pobijane presude, prvostupanjski sud iznosi valjane

I Kž 44/11-7

razloge zašto smatra da opt. I. R. nije postupao u stanju nužne obrane (čl. 29. KZ-a), a niti da je postupao u prekoračenju nužne obrane. Te razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i na iste upućuje opt. I. R..

Međutim, u pravu je opt. I. R. kada u žalbi smatra i ističe da je osuđen na prestrogu kaznu. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća sve olakotne okolnosti koje je na str. 11. pobijane presude utvrdio prvostupanjski sud, ali smatra da doprinos ošt. V. F., te njegova upornost da ostvari svoj cilj, tj. da istjera opt. I. R. sa mjesta prodaje lubenica, te posebno okolnost da je opt. I. R. primarni delinkvent, tj. da prije kritičnog događaja nije bio u sukobu sa zakonom, omogućio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao drugostupanjskom sudu da opt. I. R. osudi na blažu kaznu od one na koju ga je osudio prvostupanjski sud. Ublaženom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, te istovremeno svi preventivni ciljevi kažnjavanja propisani u zakonu.

Kako su razlozi žalbe opt. I. R. samo djelomično osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona ili postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. ZKP-a), to je na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. lipnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.