Rev-3769/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3769/2018-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-856/2017-2 od 13. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-794/16-20 od 10. srpnja 2017., na sjednici održanoj 6. veljače 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-856/2017-2 od 13. rujna 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-794/16-20 od 10. srpnja 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. J. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su Odluka tuženika, i to trgovačkog društva A. o. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, od 16. veljače 2016. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja, i to M. J., iz Z., OIB: …, od 10. ožujka 2008. s pripadajućim aneksima i to Aneks br. 1. od 1. svibnja 2008., Aneks br. 2. od 1. rujna 2009. i Aneks br. 3. od 3. siječnja 2011. te Odluka tuženika, i to trgovačkog društva A. o. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, od 15. ožujka 2016. o odbijanju zahtjeva tužitelja, i to M. J., iz Z., OIB: …, radi zaštite prava iz radnog odnosa od 1. ožujka 2016., nedopuštene.

II. Utvrđuje se da je radni odnos između tužitelja, i to M. J., iz Z., OIB: …, kao radnika, i tuženika, i to A. o. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, kao poslodavca, prestao s danom 15. veljače 2017.

III. Nalaže se tuženiku, i to trgovačkom društvu A. o. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, platiti tužitelju, i to M. J., iz Z., OIB: …, naknadu štete u bruto iznosu od 51.250,00 kn, i to sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana donošenja ove presude, pa sve do isplate, i to sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, i to trgovačkom društvu A. o. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, naknaditi tužitelju, i to M. J., iz Z., OIB: …, trošak ovog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana donošenja ove presude, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.037,50kn.".

Ujedno je toč. II. drugostupanjske odluke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan, dok je toč. III. iste odluke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova na ime sastavljanja odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu odnosno prestanka radnog odnosa s danom 15. veljače 2017., i naknadom štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu u bruto iznosu od 51.250,00 kuna.

U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica s tuženikom 10. ožujka 2008. sklopila Ugovor o radu, a nakon toga i 3 aneksa istom Ugovoru za radno mjesto „office support“ što obuhvaća poslove sastavljanja ugovora, održavanja uredske opreme, administrativnu podršku, ali i sve prateće i druge poslove koji po svojoj naravi, organizaciji rada te standardima i pravilima struke spadaju u djelokrug radnog mjesta i poslova iz ovog članka, kao i one poslove koje joj dodatno povjeri poslodavac, s time da odgovaraju njenoj stručnoj spremi i sposobnostima, a sve sukladno nalogu i/ili uputama poslodavca, i/ili sukladno radnoj, odnosno poslovnoj dokumentaciji i/ili mjerodavnim aktima poslodavca koji budu stavljeni na raspolaganje u svrhu izvršenja ugovorenog posla, odnosno poslova;

- da je tužiteljica od kada je zaposlena kod tuženika radila samo za korisnika tuženikovih usluga M. d.o.o., što je bilo u skladu s voljom i tužiteljice i tuženika;

- da iz Sistematizacije poslovnih odjela tuženika od 25. siječnja 2011. proizlazi da je ustrojen poslovni odjel administracije, koji se u bitnome odnosi na poslove koje je obavljala tužiteljica;

- da je, zbog smanjenja opsega suradnje sa korisnikom M. d.o.o. ukinuto radno mjesto „office support“ za korisnika M. d.o.o. te isto radno mjesto nije više predviđeno tuženikovim Pravilnikom o radu od 27. siječnja 2015. i priloženim popisima;

- da je tužiteljica bila na rodiljnom dopustu do 1. veljače 2016.

- da je Odlukom o otkazu od 16. veljače 2016. tužiteljici otkazan Ugovor o radu iz poslovno uvjetovanog razloga, jer je zbog smanjenja opsega suradnje sa korisnikom M. d.o.o. ukinuto njeno radno mjesto;

- da je tuženik bio upoznat sa socijalnim statusom tužiteljice.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim, imajući u vidu da je volja stranaka bila da tužiteljica radi samo za korisnika M. d.o.o. pa pošto je jedino tužiteljica obavljala posao „office support“ za korisnika M. d.o.o., a koje radno mjesto je ukinuto, tuženik nije bio u obvezi niti vršiti usporedbu tužiteljice s drugim radnicima (kojih usporednih radnika nema, jer je jedino tužiteljica obavljala poslove „office support“ za M. d.o.o.), niti rasporediti tužiteljicu na drugo odgovarajuće radno mjesto, a to iz razloga što Zakon o radu objavljen u "Narodnim novinama" broj 93/14 (dalje: ZR) za razliku od ranijeg zakonskog uređenja, u čl. 115. ne predviđa više obvezu poslodavca, prije donošenja odluke o otkazu, zaposliti radnika na drugom radnom mjestu.

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova se ne može za sada prihvatiti kao pravilno.

U pravu je revidentica kada tvrdi da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi sa st. 1. čl. 375. i st. 1. toč. 2. i st. 2. čl. 385. ZPP, kada nije dao razloge o žalbenom razlogu da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje o navodima tužiteljice da ona pripada u zaštićenu kategoriju radnika po čl. 36. ZR pa da ju je tuženik kao poslodavac bio dužan vratiti na ranije radno mjesto ili ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, odnosno dodatno ju osposobiti za rad.

Prema st. 1. čl. 36. ZR, nakon isteka rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, dopusta radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te mirovanja radnog odnosa do treće godine života djeteta u skladu s posebnim propisom, radnik koji je koristio neko od tih prava ima pravo povratka na poslove na kojima je radio prije korištenja toga prava, u roku od mjesec dana od dana kada je poslodavca obavijestio o prestanku korištenja toga prava. Prema st. 2. istog čl., ako je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radnik obavljao prije korištenja prava iz st. 1. ovoga čl., poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je obavljao prije korištenja toga prava. Prema st. 3. istog čl., radnik koji se koristio pravom iz st. 1. ovoga čl., ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje ako je došlo do promjene u tehnici ili načinu rada, kao i sve druge pogodnosti koje proizlaze iz poboljšanih uvjeta rada na koje bi imao pravo.

Tužiteljica je još u tužbi jasno navela da smatra otkaz nezakonitim, među ostalim i iz razloga jer tuženik kao poslodavac nije postupio po odredbi čl. 36. ZR, a što je u njenom slučaju bio dužan. Kako se prvostupanjski sud o navedenom nije očitovao, tužiteljica je na isto ukazala žalbenim navodima u kontekstu bitne povrede odredaba postupka počinjene od strane prvostupanjskog suda, no drugostupanjski sud o tome nije dao nikakvo obrazloženje.

Kako u obrazloženju nižestupanjskih odluka nisu dani razlozi o (ne)dopuštenosti predmetne Odluke o otkazu s obzirom na tijekom postupka isticane navode tužiteljice da ona spada u kategoriju zaštićene skupine radnika iz čl. 36. ZR počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP pa je temeljem odredbe čl. 394. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom će postupku sudovi otkloniti spomenutu apsolutno bitnu povredu parničnog postupka i donijeti novu, na zakonu osnovane odluku.

Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovi odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 6. veljače 2019.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v. r.