Rev-557/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Jakoba Miletića, kao Članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Općine Dubrava, koju zastupa Javno pravobranilaštvo Općine Dubrava iz Z., protiv tuženice V. K. iz Z., radi utvrdjenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. listopada 1990. poslovni broj Gž-6435/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 1990. posl. br. P 3713/89-13, u sjednici održanoj dana 26. lipnja 1991. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-557/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostepeni sud otklanja tvrdnju tužitelja da bi tuženica prijevarno postupala u odnosu na njega. Taj sud ocjenjuje da tužitelj nije bio ni u bitnoj zabludi u smislu čl. 61. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89), jer da je tužitelja zastupala stručna osoba. Kako ta stručna osoba nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva, to da ne postoje niti uvjeti za poništenje nagodbe zbog bitne zablude.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 557/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Jakoba Miletića, kao Članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Općine Dubrava, koju zastupa Javno pravobranilaštvo Općine Dubrava iz Z., protiv tuženice V. K. iz Z., radi utvrdjenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. listopada 1990. poslovni broj Gž-6435/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 1990. posl. br. P 3713/89-13, u sjednici održanoj dana 26. lipnja 1991. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je ništava nagodba sklopljena kod Općinskog suda u Zagrebu pod posl. brojem R1-1837/87 dana 6. srpnja 1988. godine, kojom je tuženica prihvatila isplatu pravične naknade za zemljište u naravi čk. br. 4547 k. o. D. u površini od 160,6 čhv a u iznosu od 192 (konvertibilna) dinara sa kamatama pobliže označenim u izreci te presude, a tužiteljica je obvezana da tuženici s naslova pravične novčane naknade isplati tu naknadu.
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrdjena je prvostepena presuda.
Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinaci pobijanu presudu.
Tuženica nije odgovorila na reviziju tužiteljice, niti se javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije sporno.da je tužiteljica isplatila tuženici novčanu naknadu, za eksproprirano zemljište - čkbr. 4547 k. o. Dubrava u površini od 160,6 čhv, u iznosu od 192 (konvertibilna) dinara.
Nagodba na osnovi koje je naknada isplaćena sklopljena je pred Općinskim sudom u Zagrebu u predmetu pod posl. brojem R1-1837/87 dana 6. srpnja 1988. godine.
Nema spora niti o tome da je tuženica V. K. vlasnica kuće na zemljištu za koje joj je isplaćena pravična naknada.
Prvostepeni sud je utvrdio da je tuženica pravu nevična osoba, a da je tužitelja, prilikom sklapanja nagodbe, zastupalo Javno pravobranilaštvo općine. Tužitelj u tužbi tvrdi da je nagodbu zaključio u zabludi, smatrajući da je tuženica bivši korisnik navedene čestice, ali da je utvrdio da je bivši korisnik predmetne čestice Zagrebačka nadbiskupija. Tužitelj smatra da je tuženica navedenu nagodbu zaključila prijevarom, pa nalazi tu nagodbu ništavom.
Tuženica, pak, tvrdi da je ona stvarni korisnik navedene čestice.
Prvostepeni sud otklanja tvrdnju tužitelja da bi tuženica prijevarno postupala u odnosu na njega. Taj sud ocjenjuje da tužitelj nije bio ni u bitnoj zabludi u smislu čl. 61. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89), jer da je tužitelja zastupala stručna osoba. Kako ta stručna osoba nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva, to da ne postoje niti uvjeti za poništenje nagodbe zbog bitne zablude.
Činjenična utvrdjenja i pravnu ocjenu prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud. Taj sud ocjenjuje izričito da se ne radi o ispričivoj zabludi koja bi tužitelju davala osnovu za poništenje navedene sudske nagodbe. Drugostepeni sud osim toga navodi da je nesporno da je tuženica bila vlasnica objekta na spornom zemljištu, te da je po pravnim pravilima o gradjenju stekla i pravo vlasništva, odnosno korištenja zemljišta potrebnog tim objektima u okviru odredjenom zakonom. Zbog tih razloga drugostepeni sud odbija žalbu tužitelja.
Neosnovano tužitelj prigovara takvom stavu sudova nižeg stepena. Iz podataka u predmetu Općina Dubrava, Sekretarijat za gradjevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjek za imovinskopravne i stambene poslove broj UP/I-05/3- 3540/3-1979. proizlazi da Prvostolnom Kaptolu zagrebačkom ništa nije poznato o č.k. br. 4547 u k. o. D., te da mu nije niti odredjivana, niti isplaćena naknada za ovo zemljište. Naprotiv, proizlazi, da su sudovi nižeg stepena, kao prethodno pitanje u ovoj parnici riješili da je tuženica bivša vlasnica, odnosno korisnica navedenog zemljišta, te da joj pripada i pravo na naknadu za oduzeto zemljište. Ta činjenica utvrdjena je i rješenjem o eksproprijaciji, koje u pogledu prava vlasništva, veže stranke.
U toj činjeničnoj i pravnoj situaciji sudovi su zakonito odbili tužbeni zahtjev, jer su utvrdili da se ne radi ni o prijevarnom postupanju tuženice, niti je tužiteljica bila u isključivoj i neskrivljenoj zabludi.
Bez osnova je pozivanje tužiteljice i na odredbu čl. 1097 Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom na činjenicu da je tuženica bila ranija vlasnica navedenog zemljišta, te da je izmedju stranaka postojao pravni odnos zasnovan na pravomoćnom rješenju o eksproprijaciji.
Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg ističe tužiteljica.
Kako, pak, ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 386. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 393. tog Zakona valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. lipnja 1991. godine.
Predsjednik vijeća:
mr. Hrvoje Momčinović v.r.