Rev-1000/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1000/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja J. Ž. iz P., protiv tuženika B. D. iz P., radi stjecanja bez osnova, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 4. listopada 1989. br. Gž-1279/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Delnicama od 26. travnja 1989. br. P-308/88- 5, u sjednici održanoj dana 11. rujna 1990.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Delnicama od 26. travnja 1989. godine poslovni broj P-308/88-5 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud obveze tuženika da s osnova bezrazložnog obogaćenja isplati tužitelju iznos od 2,000.000 dinara za posječene 40 m[3] jelovine i 12 m bukovog drveta sa kamatama koje se u mjestu ispunjenja plaćaju na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godine dana zajedno s troškovima parničnog postupka.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Rijeci od 4. listopada 1989. poslovni broj Gž-1278/89-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana.

Protiv ove pravomoćne presude drugostepenog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava time da predlaže da sud reviziju uvaži.

Prvostepeni sud je u smislu odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP), reviziju tužitelja dostavio tuženiku, koji je u svom odgovoru osporio navode revizije te Javnom tužiocu Hrvatske koji se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj revizijski sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 386. ZPP, kao ni bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 40. spomenutog zakona na koju revident ukazuje u reviziji.

Naime, u ovom predmetu je već u tužbi označena vrijednost predmeta spora u iznosu koji ujedno predstavlja i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi revizije koji se odnose na utvrdjivanje vrijednosti predmeta spora u drugim sporovima koji su vodjeni izmedju istih stranaka nisu od utjecaja na postupanje u ovoj pravnoj stvari niti mogu predstavljati bitnu povredu odredaba parničnog postupka u ovom sporu.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U prvostepenom postupku prvostepeni je sud utvrdio a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je u postupku kod Općinskog suda u Delnicama pod br. P-250/86 pravomoćnom presudom od 28. svibnja 1987. godine koja je potvrdjena presudom Okružnog suda u Rijeci od 23. prosinca 1987. pod brojem Gž-2148/87 utvrdjen B. D. vlasnikom čkbr. 2537 upisane u z.k. ulošku br. 232 k.o. P.,

- da je u tom postupku tužitelj bio B. D. (u ovoj pravnoj stvari tuženik), a tuženik Ž. J. (u ovoj pravnoj stvari tužitelj),

- da je Ž. J. (tužitelj) odbijen sa zahtjevom za pružanje posjedovne zaštite prema tuženiku B. D. u odnosu na čkbr. 2537 upisane u z.k. ulošku br. 232 k.o. P., pravomoćnim rješenjem u parnici pod br. P-452/85 od 19. travnja 1988. godine,

- da je tuženik izvršio sječu drva upravo na nekretnini čkbr. 2537 upisanoj u z.k. ulošku br. 232 k.o. Prezid.

Na temelju tako utvrdjenog činjeničnog stanja nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Ovo iz razloga, što se o stjecanju bez osnova prema odredbi čl. 210. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89 - u daljnjem tekstu: Z00) radi u slučaju kad imovina ili dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijedje u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu.

U konkretnom slučaju nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika pa nije na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Naime, tuženik prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90) je kao vlasnik ovlašten koristiti stvar koja je njegovo vlasništvo i raspolagati njome u granicama odredjenim zakonom. Kako je tuženik vlasnik šume u kojoj su posječena stabla to je imao pravo izvršiti i sječu stabala u toj šumi, bez da od tužitelja koji nema nikakovo pravo na toj nekretnini traži suglasnost za sječu.

Zbog izloženog ne postoji pravni osnov po kojem bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete od tuženika u novcu u visini vrijednosti posječenih stabala po tuženiku.

Pri tom, obzirom na ostale navode revizije, valja istaći da revident u navodima revizije pobija pravilnost utvrdjenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestepenim sudovima. Što se tiče prava vlasništva tuženika na nekretnini na kojoj su stabla posječena treba navesti da je o pravu vlasništva tuženika pravomoćno odlučeno kao o glavnoj stvari u sudskom postupku pod brojem P-250/86 presudom od 28. svibnja 1987. godine pa je u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP sud u ovoj pravnoj stvari vezan tom odlukom u pogledu utvrdjenog prava vlasništva koje u ovom postupku predstavlja prethodno pitanje po kojem ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Obzirom da se revizija prema odredbi čl. 385. st.

3. ZPP ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja to ovaj sud nije ni ocijenio revizijske navode koji se odnose na pobijanje utvrdjenog činjeničnog stanja.

Iz izloženog slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nije ostvaren ni revizijski razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.