Revr-1433/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1433/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R. & L. iz Z., protiv tuženika V. l. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i Š. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o rasporedu na radno mjesto, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-638/14-4 od 13. svibnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3249/12 od 16. srpnja 2013., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3249/12-35 od 21. ožujka 2014., u sjednici održanoj 2. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nisu dopuštene Odluke tuženika V. l. d.o.o. od 19. travnja 2011. i 16. svibnja 2011. kojom se tužiteljica B. M. raspoređuje na radno mjesto novinar u gradskoj rubrici V. l.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 16. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku od 8 dana.",

dok je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka od 1.550,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju "slijedom odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku" budući da je pravnog shvaćanja da je o ovdje spornom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP-a), koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

ć zauzeo shvaćanje i presuda se 3) ako je o tom pitanju revizijski sud ve

drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužiteljica je reviziju i podnijela pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i pritom naznačila da je podnosi "zbog pravnog pitanja":

"Pogrešna primjena odredbe čl. 249. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR) vezano uz odredbu čl. 5. st. 2. ZR-a.", odnosno jer (da) "o ovom pravnom pitanju revizijski sud je u obrazloženju presude Revr-2991/00 zauzeo sljedeći stav: "Poslodavac nema ovlasti jednostrano izmijeniti odredbe ugovora o radu i rasporediti radnika na drugo radno mjesto."

Dokaz: - Preslika Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2001.",

a da ovdje "drugostupanjski sud zauzeo je stav da se radnika ujedno sindikalnog povjerenika ne može staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike odlukom poslodavca o rasporedu na drugo radno mjesto za koje su materijalni uvjeti identični kao i na dotadašnjem radnom mjestu."

Međutim, tu reviziju valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:

- da navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi i naznaku različite sudske prakse revizijskog suda ili barem dva ili više drugostupanjska suda, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda ili sudskom praksom, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), s time što predviđaju i da se u reviziji izlože i shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka koja bi trebalo ujednačavati jer su različita ili jer se različita („npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba“) očekuju,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

U konkretnom slučaju, navodi tužiteljice u reviziji u suštini svode se samo na isticanje razloga (obrazloženja) njezinog shvaćanja da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo i da je tužbenom zahtjevu trebalo udovoljiti - sve prema utvrđenom činjeničnom stanju i onome koje je (prema revidentici) trebalo utvrditi, odnosno shvaćanja da je i činjenično stanje relevantno za odluku o tužbenom zahtjevu pogrešno utvrđeno.

Polazeći od prethodno navedenog, a budući da podnesena revizija ne sadrži niti jedno određeno formulirano pravno pitanje zbog kojeg se podnosi - a u svezi kojeg pitanja bi ovaj sud mogao izraziti svoje načelno shvaćanje (odgovor) i shvaćanje koje ne bi bilo važno samo za konkretnu pravnu poziciju revidentice i odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (obzirom da se konstataciji o podnošenju revizije "zbog pravnog pitanja: Pogrešna primjena odredbe..." ne može dati značaj određeno formuliranog pravnog pitanja, a isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja - primjenu kojih revidentica sugerira, sve s izrazom nezadovoljstva što je njezin zahtjev ocijenjen neosnovanim i osporenom presudom odbijen, ne može nadomjestiti takvo pitanje - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a), valja prihvatiti da revizija tužiteljice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost.

Stoga je reviziju tužiteljice valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 2. lipnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.