Legislator Case Law & Legislation
Pr-169/2014-1 AI generated

Court dismissed employee's claim for wrongful dismissal due to proven serious breach of duty involving fuel mixing.

Case Number Pr-169/2014-1
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The court dismissed the employee's claim to declare the employer's extraordinary dismissal invalid and to establish the employment relationship's continuation. The employer proved the employee committed a serious breach of duty by unauthorizedly mixing fuel during loading operations, endangering the company's reputation. Consequently, the court found the dismissal justified and ordered the employee to pay the employer's legal costs.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radu; Zakon o parničnom postupku: An employer is entitled to issue an extraordinary dismissal for a serious breach of duty when the employee's actions, such as unauthorized fuel mixing, endanger the company's reputation and violate essential trust required for the job.

Keywords

AI generated
extraordinary dismissal serious breach of duty fuel mixing employment contract termination parliamentary costs trust relationship driver responsibilities

Cited Legislation

AI generated
čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku
Tbr. 7., 8., 9., 10., 36., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Pr-169/14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u S., postupajući po sucu ovoga suda Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja Z. V., iz S., G. 67., OIB: ……., zastupan po pun. D. Č., odvj. u K. K., protiv tuženika A. K., d.o.o., J. 118b, J., OIB: …………, zastupano po pun. I. M., odvj. u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. veljače 2015.g., u nazočnosti pun. tužitelja D. Č., odvj. u K. K., i zz tuženika sa pun. I. M., odvj. u Z., te po objavi dana 30. travnja 2015.g. p r e s u d i o j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Utvrđuje se da izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 24.1.2014.g. nije dopušten, pa stoga radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem ugovora o radu sklopljenog 1.1.2014.g. za radno mjesto vozača kamiona nije prestao.

2. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao zaključno sa danom 31. ožujka 2014.g.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena.“; kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju na ime parničnog troška isplatiti iznos od 2.500,00 kuna tuženiku u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj, Z. V. iz S. podnio je dana 24. veljače 2014.g. tužbu protiv tuženika A. K. d.o.o. iz J., radi utvrđivanja otkaza nedopuštenim, navodeći u istoj kako je radnik kod tuženika na određeno vrijeme od 1. siječnja 2014.g. do 31. ožujka 2014.g., temeljem ugovora o radu a radi obavljanja poslova radnog mjesta vozača kamiona. Međutim, tuženik je tužitelju dana 24. siječnja 2014.g. uručio izvanredni otkaz ugovora o radu zbog teške povrede radne obveze navodeći da je tužitelj svojim postupcima prouzročio miješanje goriva. Tužitelj drži, kako tuženik ničim nije obrazložio činjenicu na kojoj temelji izvanredni otkaz odn. miješanje goriva prilikom istovara iz autocisterne koju je tužitelj kritične prigode vozio. Poradi dobivenog otkaza tužitelj je dana 28. siječnja 2014.g. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika opravdano smatrajući da odluka tuženika o prestanku radnog odnosa neosnovana i nezakonita. Taj zahtjev je tuženik zaprimio dana 31. siječnja 2014.g. po kojem se očitovao podneskom koji je tužitelj zaprimio dana 18. veljače 2014.g. odbijajući tužiteljev zahtjev za zaštitu prava.

Radi navedenog, tužitelj tužbom predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se utvrdio izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 24.1.2014.g. nedopušten, pa stoga da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem ugovora o radu sklopljenog 1.1.2014.g. za radno mjesto vozača kamiona nije prestao, kao i utvrdio da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao zaključno sa danom 31. ožujka 2014.g. sa nalogom tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati parnični trošak.

Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu sa prijedlogom da se isti odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova tuženiku. Tuženik čini nespornim da je tužitelj bio radnik tuženika na poslovima vozača kamiona na određeno vrijeme sa predviđenim trajanjem ugovora o radu do dana 31. ožujka 2014.g. Međutim, drži da su netočni navodi kako tuženik otkaz nije ničim obrazložio. Ovo stoga, što je tuženik a po reklamaciji tvrtke C. D. II d.o.o. inače korisnika usluga tuženika angažirao stručnu osobu K. D., u svezi utvrđivanja razlike u primljenom gorivu te mogućem istovaru goriva u krive spremnike da objektivno i prema pravilima struke utvrdi što se dogodilo pa je isti izvršio nadzor na benzinskim postajama D. i D. S. Iz izvješća o izvršenom nadzoru od strane stručne osobe K. D., utvrđeno je da je tužitelj u dva navrata i to 18. studenog 2013.g., na pumpnoj stanici D. S. a potom dana 4. siječnja 2014.g. na BP D. krišom istovario gorivo koje je prevozio u spremnik različitog goriva na tim BP na koji način je namjerno učinio djelo kršenja osnove poslovanja tj. počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a radi čega nastavak istoga između ugovornih strana nije bio moguć. Nadalje, tuženik navodi kako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja je nepodoban za raspravljanje te obzirom da je tužitelj imao ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. ožujka 2014.g. u slučaju eventualnog prihvaćanja tužbenog zahtjeva ne postoji mogućnost vraćanja tužitelja na radno mjesto.

Tužitelj tijekom postupka izlaže i predlaže kao u tužbi, u odnosu na odgovor na tužbu mijenja tužbeni zahtjev u točci II. na način da isti sada glasi utvrđuje se da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao zaključno sa danom 31. ožujka 2014.g. Tužitelj nakon izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka te zz tuženika opravdavajući izostanak tužitelja njegovim radom izvan RH, ustraje u tužbenom zahtjevu.

Tuženik u nastavku postupka a nakon izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka te zz tuženika kao parnične stranke drži u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja time da se tuženik protivi prijedlogu pun. tužitelja radi odgode ročišta glavne rasprave za 6 mjeseci radi saslušanja tužitelja je isti punomoćnik ne zna u kojoj tvrtci niti u kojem gradu je tužitelj zasnovano radni odnos uz pretpostavku da će se vratiti za 6 mjeseci.

U postupku sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. siječnja 2014.g., izvanredni otkaz ugovora o radu od 24. siječnja 2014.g., izjava tužitelja od 4. siječnja 2014.g., zahtjev za zaštitu prava datiran sa 28. siječnja 2014.g., potvrda o primitku preporučene pošiljke od 29. siječnja 2014.g., te povratnica od 31. siječnja 2014.g., odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika od 11. veljače 2014.g., izvješće o izvršenom nadzoru od strane K. D. od 23. siječnja 2014.g., saslušanjem svjedoka K. D., G. Č., S. J., te zz tuženika M. K., pregledom izvještaja o vožnji od 4. siječnja 2014.g., i od 18. studenog 2013.g. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga o kojima sud nije odlučio, time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja kao parnične stranke iz razloga što u spisu postoji njegova izjava od 4. siječnja 2014.g., kojim se isti očituje u svezi spornih događaja uz koje tuženik veže izvanredni otkaz ugovora o radu, a pun. tužitelja ima saznanje da će isti u RH vjerojatno biti za 6 mjeseci, time da isti ne zna u kojoj tvrtci ni u kojem gradu izvan RH je tužitelj zasnovao radni odnos. Parnične stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Među strankama nije sporno:

- da su parnične stranke dana 1. siječnja 2014.g. zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme zbog povećanog obima posla do 31. ožujka 2014.g., a temeljem kojega ugovora o radu je tužitelj preuzeo obvezu obavljati poslove vozača kamiona po nalogu poslodavca, kako to proizlazi iz uvida u ugovor o radu,

- da je odredbom čl. 8. navedenog ugovora o radu u stavku 3. ugovoreno da se isti ugovor može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se zasniva izvanredni otkaz,

- da je tuženik kao poslodavac tužitelju dana 24. siječnja 2014.g. dao izvanredni otkaz ugovora o radu,

- da je tužitelj dana 29. siječnja 2014.g., uputio putem preporučene pošiljke zahtjev za zaštitu prava radnika,

- da je tuženik putem svog punomoćnika tužitelju odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, koji je odgovor tužitelj zaprimio 18. veljače 2014.g.,

- da je tužitelj ovu predmetnu tužbu podnio dana 24. veljače 2014.g., dakle, da je tužitelj postupio na način i u rokovima kako je to predviđeno odredbom čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu ( Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje ZR).

Među strankama je sporno je li tužitelj doista, u dva navrata i to 18. studenog 2013.g., te 4. siječnja 2014.g., ostatak goriva iz cisterne koje je tim prigodama vozio ne čekajući da se spremnici derivata na tim BP-a isprazne u količini koja je bila potrebna za potpuno pražnjenje cisterni, samovoljno ispraznio u spremnik drugog goriva na tim benzinskim pumpama a na koji način je namjerno prouzročio miješanje goriva, a koji učini bi predstavljali tešku povredu radnih obveza radi čega nastavak rada tužitelja kod tuženika ne bi bio moguć.

Odredbom čl. 108 ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć time da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu je na poslodavcu ako je Ugovor o radu otkazao poslodavac, dakle, tuženik je obzirom da je tužitelju dao izvanredni otkaz Ugovora o radu bio dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje Ugovora o radu, odn. postojanja neke druge važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana više nije bilo moguće.

Uvidom u izvanredni otkaz ugovora o radu datiran sa 24. siječnja 2014.g., razvidno je da je tuženik kao poslodavac izrekao izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju radi teške povrede radne obveze dok se tuženik u obrazloženju poziva na dva događaja i to da je tužitelj dana 18. studenog 2013.g., sa službenim vozilom tuženika bez prethodnog odobrenja poslodavca ili nalogodavca na VS D. S. iskrcao gorivo BMB 95 nakon što je napunio spremnik predviđen za iskrcaj tog derivata samovoljno ostatak od cca 1000L goriva BMB 95 prebacio u spremnik derivata Super 100 te time prouzročio miješanje goriva, ako i da je tužitelj sličnu situaciju ponovio i dana 4. siječnja 2014.g., kada je na BS S. D. iskrcao gorivo Eurodizel Premium te nakon što je napunio spremnik predviđen za iskrcaj tog derivata samovoljno ostatak od cca 860L goriva Eurodizel Premiuma prebacio u spremnik derivata Super 100 i time također prouzročio miješanje goriva. Do gornjih utvrđenja tuženik je došao uvidom u zalihe goriva po sondama u rezervoarima na benzinskim stanicama. Do saznanja o počinjenu iz ta dva prethodno navedena događaja zz tuženika kao poslodavac je saznao dostavom Izvješća o izvršenom nadzoru od strane angažirane osobe po nalogu tuženika od 23. siječnja 2014.g.

Iz Izjave tužitelj od 4. siječnja 2014.g. kojim se tužitelj očituje na oba dva slučaja 18. studenog 2013.g. i 4. siječnja 2014.g., proizlazi kako je tužitelj istovar goriva u oba puta napravio sve prema pravilima struke odn. dolaskom na BP-e zajedno sa djelatnikom BP pregledao dokumentaciju, spojio cisternu za istovar i ostao uz cisternu do kontrole djelatnika BP-a. Tužitelj na kraju izjave navodi kako ne može objasniti postojanje razlike po sondama, time da decidirano izjavljuje da kako nije manipulirao istovar crijevom ili brojilom, na način da ugrozi djelatnike BP ili tvrtku tuženika.

Iz izvješća o izvršenom, nadzoru sastavljenog od strane K. D. po nalogu tuženika proizlazi da je izvršio nadzor na BP D. i D. S. a u svezi razlike u primljenom gorivu te mogućem istovaru u krive spremnike iz kojeg proizlazi da je imenovani nakon pregleda kompletne dokumentacije u suradnju voditelja BP-a je utvrdio kako je dana 18. studenog 2013.g. vozač Z. V. dovezao 15 000L Eurosupera 95 VS na BP D. te nakon što nije moglo stati cijela količina u odgovarajući spremnik a ne želeći čekati da se isti isprazni samovoljno istovario ostatak od cca 1000 L goriva u spremnik Eurosuper 100, te isto tako dana 4. siječnja 2014.g. isti vozač dovezao 25 000L Eurodizela VS na BP D. te budući da navedena količina nije stala u cijelosti u odgovarajući spremnik imenovani umjesto da sačeka dok se spremnik ne isprazni krišom istovara cca 500 L Eurodizela VS u spremnik Eurosuper 100 VS te tako ponavlja već učinjeno djelo namjernog kršenja pravilnika o istovaru.

Uvidom u izvještaj o vožnji od 3.1.2013.g., razvidno je da je tužitelj dana 4. siječnja 2013.g., dopremio oko 25 000L Eurodizel VS a iz izvještaja o vožnji od 18. studenog 2013.g. razvidno je da je istoga dana tužitelj dopremio 15 000L na BP D. S.

Iz iskaza svjedoka K. D., inače, inženjer cestovnog koji je kod tuženika radio dvije godine dakle od 2006.g. do 2008.g. kada je otišao u mirovinu, a kod kojega je obavljao sam poslove voditelja operativnih poslova i logistike, te je u cijelosti upoznat sa pravilnicima, načinima utovara i istovara naftnih derivata koje se vrše putem cisternih, kao i načinom istovara prevezene robe putem cisterni na benzinskim postajama, važećim pravilnom koji je vrijedio na BP OMV D. i D., ovo stoga što je te poslove obavljao i za druge poslodavce koje se bave istim ili sličnim poslovima kao što je to C. d.o.o. i T. d.o.o., jer ukupno ima nekih 16 godina radnog staža na tim ili sličnim poslovima, postupajući po nalogu tuženika radi uočenih nepravilnostima pri istovaru čini mi se dizela na BP D. i D. i to u dva navrata, te je na temelju predočene mi materijalne dokumentacije u vidu na temelju izvještaja o vožnji u kojoj je naveden vozač, vozilo, destinacija istovara, te gorivo koje se prevozi, količina (količina koja se izlista iz kompjuterskog mjernog uređaja na samoj cisterni), otpremnice sa punilišta cisterne, prijemnica od strane BP gdje se vrši iskrcaj goriva koje sadrži stanje sondi prije i nakon istovara goriva, na temelju kompjuterskog izlistaja stanja spremnika nakon iskrcaja goriva od strane poslovođe ili ovlaštene osobe BP gdje se gorivo iskrcava te dnevni izvještaj dnevne inventure, sa stanjem svih spremnika različitih goriva te BP, te svih prijema i otpremna goriva iz istih, utvrdio:

- da postoji manjak u spremniku eurosupera čini mi se za 1000L, koji manjak je BP odmah i reklamirala neposredno poslije istovara od strane tužitelja koji kao vozač nije sačekao nekih pola sata koliko je potrebno da se gorivo koje je iskrcano slegne,

- te je istovremeno utvrdio a na temelju izvještaja dnevne inventure te BP kao i na temelju gore pobrojane dokumentacije, višak za tu istu količinu u eurosuperu 100,

- da je kritičnih prigoda u tim slučajevima miješanja goriva vozač cisterni bio upravo tužitelja.

Do prednjih utvrđenja svjedok je došao jer mu je u cijelosti poznat proces istovara goriva u spremnike BP-a, pa tako i obveze vozača koji vozi cisternu kao i obveze zaposlenika BP-a. Naime, vozač cisterne dolazi na BP te se javlja voditelju ili ovlaštenoj osobi BP te mu predaje otpremnicu sa utovarnog mjesta i izvještaj o vožnji i nakon toga djelatnik benzinske postaje izlistava stanje spremnika na BP, te zajedno pristupaju na istovarno mjesto da bi zajednički posvjedočili pravilnom priključenju cisterne na spremnik. Spremnici su različitih goriva označeni na konkretni BP vidno, po pravilima struke. Nakon toga radnik BP nastavlja raditi svoj posao na pumpi dok vozač prati istovar goriva u spremnik. On mora stajati neposredno pored vozila i pratiti istovar i količinu koja se istovara. Po pravilu ne smije napuštati to mjesto dok istovar ne bude u cijelosti izvršen. Nakon što je izvršen istovar naručene količine goriva vozač uzima izvještaj o vožnji iz auta, potom uzme kompjuterski izlistati stanja goriva iz same cisterne te zajedno sa ta dva dokumenta dolazi ponovo u benzinsku postaju, gdje vozač cisterne zajedno sa poslovođom ili ovlaštenim radnikom utvrđuju istovarenu količinu. Da je istovarena određena količina goriva te da odgovara istini istovarene količine goriva potpisuju kako vozač tako i poslovođa odn. radnik BP te stavlja i pečat te benzinske postaje. To je procedura i ispravan način obavljanja radnje iskrcaja goriva popraćen sa cjelokupnom opremom dokumentacijom.

Svjedok navodi kako je zajedno sa voditeljima BP dakle i nakon prvog puta i nakon drugog puta što su utvrdili manjak odn. višak u određenim spremnicima BP-a utvrdio da je u oba puta tužitelj bio vozač tih cisterni nakon kojih se utvrdio manjak odn. višak, tj. nakon što je utvrđena gore navedena nepravilnost. Inače, vozač cisterne koje treba iskrcati gorivo na temelju izlista stanja spremnika BP točno zna koliko mu goriva može stati u taj spremnik, ukoliko vozač utvrdi da mu neće stati sva dopremljena količina goriva cisterne u spremni BP dužan je o tome izvijestiti poslovođu odn. radnika na BP, potom se parkirati na samoj BP i čekati da se isprazni spremnik kako bi se mogao iskrcati ostatak goriva koji se još nalazi u samoj cisterni. To se u praksi događa, nije uobičajeno ali se događa. Kada se utvrdi da je spremnik oslobođen odn. da u istome ima dovoljno mjesta da vozač iskrca ostatak goriva iz cisterne, postupa na isti način kako je gore i opisano kada je i prvi put iskrcavao gorivo. U slučaju kada je spremnik pun a vršio se istovar goriva iz cisterne, u tom momentu automatski prestaje dotok goriva iz cisterne. Što znači da cisterna više ne može istovarivati gorivo.

U izvješću je naveo da bi tuženiku nastala enormnom visoka šteta, pri čemu je mislio prvenstveno za ovaj drugi slučaj, kada je gorivo eurosupera BP bilo onečišćeno sa gorivom dizela,ali se na sreći tako što nije dogodila jer količina koja je bila u taj spremnik istovarena nije bila takva da je ugrozila bitnije kvalitetu toga goriva. U protivnom da je bila iskrcana veća količina dizela u taj spremnik moguće je bilo očekivati reklamacije od strane vlasnika vozila koji su ukrcali to gorivo na toj BP. U tom slučaju bi se trebalo „baciti“ cjelokupno gorivo iz tog spremnika kao neupotrebljivo.

Nadalje, iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka G. Č., voditelja BP D. S. i S. J., voditelja BP D., proizlazi:

- da je tužitelj bio vozač cisterni kritičnih prigoda i to 18. studenog 2013.g. kada je prevozio gorivo na BP D. S. i to baš bezolovni BMB 95, a dana 04. siječnja 2014.g. na BP D. i to baš eurodisel, kako to proizlazi iz Izvještaja o vožnji ( str 39 i 40 spisa),

- da je u oba slučaja utvrđen manjak goriva u spremnicima BP goriva koje je tužitelj prevozio a višak u spremnicima druge vrste goriva u istoj količini,

- da su voditelji tih BP osobe sa voditeljskim dugogodišnjim stažom i da im se takva situacije prije nije dogodila,

- da su zajedno sa svjedokom K. D. a na temelju relevantne dokumentacije u vidu izvještaja o vožnji u kojoj je naveden vozač, vozilo, destinacija istovara, te gorivo koje se prevozi, količina (količina koja se izlista iz kompjuterskog mjernog uređaja na samoj cisterni), otpremnice sa punilišta cisterne, prijemnica od strane BP gdje se vrši iskrcaj goriva koje sadrži stanje sondi prije i nakon istovara goriva, na temelju kompjuterskog izlistaja stanja spremnika nakon iskrcaja goriva od strane poslovođe ili ovlaštene osobe BP gdje se gorivo iskrcava te dnevni izvještaj dnevne inventure, sa stanjem svih spremnika različitih goriva te BP, te svih prijema i otpremna goriva iz istih, utvrdili da postoji manjak tj višak goriva, te su u cijelosti suglasni i istovjetni u bitnome sa iskazom imenovano svjedoka.

Stoga, ovaj sud ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u svih dokaza u njihovoj ukupnosti drži u cijelosti utvrđenim da je tužitelj radeći kao vozač kod tuženika kritičnih prigoda i to 18. studenog 2013.g. te 04. siječnja 2014.g. u trenutku istovara goriva kada je spremnik vrste goriva koje je prevozio na BP bio pun, a da ne bih čekao pražnjenje tog spremnika nekih narednih 4-5 sati, što je prema utvrđenim pravilima morao čekati, neovlašteno taj višak goriva istovario u drugi spremnik BP te postupio protivno svim Pravilnicima te načinu istovara goriva a na koji način je počinio tešku povredu radne obveze koju je preuzeo ugovorom o radu te ugrozio poslovnu reputaciju tuženika kao prijevoznika sa mogućnosti nastanka štete istome, a radi čega je tuženik sa pravom smatrao kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije moguć uz uvažavanjem svih okolnosti. Ovo i stoga, što je takvim postupanjem tužitelj grubo narušio odnos povjerenja između poslodavca i radnika koji je nužan za obavljanje ove vrste i prirode posla.

Sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke jer bi isti prema okolnostima slučaja iskazao identično svojoj pismenoj Izjavi kojim negira takvo postupanje. Uostalom, kako je u ovoj parnici teret dokazivanja na tuženiku koji je sa izvedenim dokazima dokazao opravdanost i dopuštenost danog izvanrednog otkaza ugovora o radu to je izvođenje ovog dokaza smatrao suvišnim.

Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 - dalje Tarife).

Pun. tužitelja popisao je parnični trošak u visini jednokratne nagrade od 200 bodova uvećano za PDV koji trošak popisuje i pun. tuženika.

Obzirom da je tuženik uspio u cijelosti u ovoj parnici to je tužitelja valjalo obvezati na isplatu parničnog troška tuženika u roku od 8 dana za iznos od 2.500,00 kuna, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, dana 30. travnja 2015.g.

SUDAC

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis