Pž-5524/2012-6 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

90. Pž-5524/12-6

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Ivici Omaziću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. I. d.d., OIB: ..., R., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u O. društvu O. i H., j.t.d. u Z., protiv ovršenika J. d.o.o., OIB: ..., B., (ranije: S. I. Ž.,), kojeg zastupaju punomoćnici Z. G., T. F. – G., H. M., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu Z. G., T. F. – G., H. M. u B., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 1,100.107,70 kn, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-29/12-4 od 9. ožujka 2012., 30. listopada 2013.

r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-29/12-4 od 9. ožujka 2012. u dijelu u kojem je na temelju ovršnih isprava – bjanko zadužnice izdane 7. veljače 2006. na kojoj je ovjeren potpis ovlaštene osobe za zastupanje ovršenika po javnom bilježniku V. T. pod poslovnim brojem Ov-971/06 te bjanko zadužnice izdane dana 7. veljače 2006. na kojoj je ovjeren potpis osobe ovlaštene za zastupanje ovršenika po javnom bilježniku V. T. pod poslovnim brojem Ov-972/06, radi naplate glavnice u ukupnom iznosu od 1,100.107,70 kn te troškova ovršnog postupka u iznosu od 18.989,80 kn određena ovrha na nekretninama ovršenika.

II. Djelomično se usvaja ovršenikova žalba, preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-29/12-4 od 9. ožujka 2012. u dijelu u kojem radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 1,100.107,70 kn na iznose kako slijedi:

- na iznos od 40.803,43 kn od 1. studenoga 2009. pa do isplate,

- na iznos od 13.018,24 kn od 1. studenoga 2009. pa do isplate,

- na iznos od 60.900,94 kn od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 994.747,89 kn od 1. studenoga 2009., pa do 11. studenoga 2010.,

- na iznos od 985.385,12 kn od 12. studenoga 2010. do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima iz trgovačkih ugovora, odnosno po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena,

te radi naplate zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno plaćeni pa do namirenja ovrhovoditelja, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima iz trgovačkih ugovora, odnosno po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena određena ovrha na nekretninama ovršenika

te se rješava:

Odbija se prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 1,100.107,70 kn na iznose kako slijedi:

- na iznos od 40.803,43 kn od 1. studenoga 2009. pa do isplate,

- na iznos od 13.018,24 kn od 1. studenoga 2009. pa do isplate,

- na iznos od 60.900,94 kn od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 994.747,89 kn od 1. studenoga 2009., pa do 11. studenoga 2010.,

- na iznos od 985.385,12 kn od 12. studenoga 2010. do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima iz trgovačkih ugovora, odnosno po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena,

te radi naplate zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno plaćeni pa do namirenja ovrhovoditelja, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima iz trgovačkih ugovora, odnosno po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena određena ovrha na nekretninama ovršenika kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odredio ovrhu na temelju ovršnih isprava – bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika V. T. poslovni broj Ov- 971/06 od 7. veljače 2006. te bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika V. T. poslovni broj Ov-972/06 od 7. veljače 2006. radi ukupnog iznosa glavnice od 1,100.107,70 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka u iznosu od 18.989,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odredio ovrhu na nekretninama ovršenika pobliže naznačenim u točki I. izreke pobijanog rješenja. Rješenje ne sadrži obrazloženje sukladno odredbi čl. 37. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ).

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik. U bitnome navodi da je rješenje o ovrsi izdao nenadležan sud. Sjedište ovršenika nalazi se na adresi B., V. S. 4, te je stoga za postupanje u predmetnom ovršnom postupku mjesno nadležan Trgovački sud u Bjelovaru. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i prijedlog odbaciti podredno predmet ustupiti nadležnom sudu u B..

Odgovor na žalbu podnio je ovrhovoditelj. U bitnome navodi da je rješenje o ovrsi doneseno na nekretninama ovršenika koje se nalaze na području prvostupanjskog suda. Budući da je odredbom čl. 74. OZ-a propisana isključiva mjesna nadležnost za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu suda na čijem se području nekretnine nalaze, nadležan je prvostupanjski sud.

Žalba je djelomično osnovana, ali ne iz razloga na koje ukazuje ovršenik. Ispitavši pobijano rješenje o ovrsi u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. u vezi s odredbama čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP), čl. 19. st. 1. i čl. 46. st. 5. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na razloge propisane odredbama čl. 46. st. 1. t. 1., 3. i 5. OZ-a, na okolnost da je u slučaju iz čl. 46. st. 1. t. 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, kao i na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14, ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je rješenje o ovrsi pravilno i zakonito u dijelu naznačenom u točki I. izreke ovog rješenja, a nepravilno i nezakonito u dijelu naznačenom u točki II. izreke ovog rješenja.

Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 9. siječnja 2012. ponio prijedlog za ovrhu na temelju ovršnih isprava, bjanko zadužnice na kojoj je potpis zakonskog zastupnika ovršenika ovjeren od strane javnog bilježnika V. T. poslovni broj Ov-971/06 od 7. veljače 2006. radi naplate iznosa od 114.722,61 kn te bjanko zadužnice na kojoj je potpis zakonskog zastupnika ovršenika ovjeren od strane javnog bilježnika V. T. poslovni broj Ov-972/06 od 7. veljače 2006. radi naplate iznosa od 994.747,89 kn, uvećano za zatezne kamate na pojedinačno naznačene iznose te troškove ovršnog postupka u iznosu od 18.989,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na nekretninama ovršenika. Uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je dostavio bjanko zadužnice (list 4. – 7. preslike spisa), specifikaciju kamata (list 8. – 9. preslike spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za ovršenika (list 10. – 12. preslike spisa), potvrde F. da na računu ovršenika nema sredstava (list 13. – 14. preslike spisa) te zemljišnoknjižne izvatke (list 15. – 28. preslike spisa).

Odredbom čl. 74. OZ-a propisano je da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini i za provedbu te ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi.

Uvidom u zemljišnoknjižne izvatke za nekretnine na kojima je određena ovrha ovaj sud je utvrdio da se iste nalaze na području Općinskog suda u K..

Sukladno odredbi čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 144/10 i 84/11) Trgovački sud u Varaždinu nadležan je za područje K. – županije.

Stoga je slijedom navedenih odredbi za odlučivanje u predmetnom ovršnom postupku mjesno nadležan prvostupanjski sud te su neosnovani navodi ovršenika iz žalbe.

Bjanko zadužnica kao ovršna isprava uređena je odredbom čl. 183.a st. 1. OZ-a. Prema toj odredbi dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti upisan. Na bjanko zadužnicu se sukladno st. 3. čl. 183. a OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 183. st. 2. te 4. do 8. OZ-a. U tom smislu bjanko zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetima ovrhe (čl. 183. st. 7. OZ-a).

Da bi bjanko zadužnica imala svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetima ovrhe (čl. 183. st. 7. OZ-a), ona mora biti podobna za ovrhu, odnosno mora sadržavati naznaku vjerovnika i dužnika te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja obveze (čl. 26. st. 1. OZ-a).

S obzirom na navedeno, predmetne bjanko zadužnice su podobne za ovrhu u smislu odredbe čl. 26. st. 1. OZ-a radi naplate glavnice u iznosu od 1,100.107,70 kn. Ovrhovoditelj je za nekretnine pobliže označene u izreci pobijanog rješenja dostavio zemljišnoknjižne izvatke iz kojih proizlazi da je ovršenik vlasnik predmetnih nekretnina, to jest, ovrhovoditelj je u pogledu predmetnih nekretnina postupio sukladno odredbi čl. 77. st. 1. OZ-a.

Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno odredio ovrhu na nekretninama ovršenika radi naplate glavnice ovrhovoditelja u iznosu od 1,100.107,70 kn te troškova ovršnog postupka.

Međutim, predmetne bjanko zadužnice nisu podobne za ovrhu u pogledu kamata na glavnicu.

Uvidom u predmetne bjanko zadužnice ovaj sud je utvrdio da ovrhovoditelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 114.722,61 kn te na iznos od 994.747,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na te iznose teku prema specifikaciji.

Tako naznačena zakonska zatezna kamata nije određena te stoga ovršne isprave – bjanko zadužnice nisu podobne za ovrhu u pogledu zakonskih zateznih kamata.

Naime, sukladno odredbi čl. 26. st. 1. OZ-a ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Prema predmetnim bjanko zadužnicama ovrhovoditelj ima pravo na naknadu zakonske zatezne kamate „prema specifikaciji“ te iz toga ne proizlazi niti opseg niti vrijeme ispunjenja obveze.

Stoga predmetne ovršne isprave nisu podobne za ovrhu u pogledu zakonskih zateznih kamata na glavnicu te je u tom dijelu trebalo odbiti prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu.

Dalje, pobijanim rješenjem o ovrsi izdanim otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu (čl. 37. st. 3. OZ-a), čime je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio ovrhovoditeljev prijedlog izreke rješenja, određena je ovrha i radi naplate zakonske zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 18.898,80 kn od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni pa do namirenja ovrhovoditelja.

Takav zahtjev za naplatu zakonske zatezne kamate tekuće na trošak postupka nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a, budući da nije određeno vrijeme dospijeća te tražbine. Stoga je pobijano rješenje o ovrsi nepravilno i nezakonito u dijelu u kojem je ovrha određena radi namirenja te tražbine, odnosno prijedlog za ovrhu u tom dijelu neosnovan. Slijedom svega navedenog, valjalo je djelomično odbiti ovršenikovu žalbu kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja te djelomično uvažiti ovršenikovu žalbu i pozivom na odredbu čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a riješiti kao u točki

II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 30. listopada 2013.

SUDAC

IVICA OMAZIĆ, v.r.