Rev-639/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 639/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr.sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S. iz V., zastupanog po punomoćniku T. F., odvjetniku iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Carinarnica Osijek, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 16. prosinca 2004. godine, br. Gž 2908/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 10. lipnja 2003. godine, br. P 748/97, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 117.747,00 kn. Tužitelju je naloženo da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.510,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Tužitelj u ovoj parnici zahtijeva naknadu štete zbog nezakonitog rada tuženika i to za davanja i za protuvrijednost nezakonito oduzetog vozila u pravomoćno dovršenom carinskom prekršaju.

U dokaznom postupku je utvrđeno, da je tužitelj rješenjem Carinarnice Osijek od 1. travnja 1994. godine oslobođen od plaćanja carine i drugih uvoznih pristojbi za osobni automobil marke „Daimler benz“ tip 201.

Prema tada važećoj odredbi čl. 30. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 33/92, 40/92, 61/92 i 26/93 – dalje CZ) i prema Uredbi o izmjenama i dopunama CZ ("Narodne novine", broj 60/93), ako korisnici carinske povlastice, robu koja je oslobođena od plaćanja carine otuđe, daju drugome na uporabu ili rabe u druge svrhe prije isteka roka od tri godine od dana uvoza, rješenjem ovlaštene carinarnice obračunati će im se i naplatiti carina i kamata.

Rješenjem Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Osijek od 8. veljače 1995. godine, br. P 373/94 utvrđeno je da je tužitelj uvezeni automobil dao drugome na uporabu, pa je kažnjen zbog carinskog prekršaja iz čl. 352. st. 1. toč. 8. CZ. Prema toj odredbi kažnjava se za carinski prekršaj osoba „ako robu uvezenu na osnovu carinske povlastice, bez prethodne prijave ovlaštenoj carinarnici, otuđi prije propisanog roka ili je preda drugom na uporabu ili je uporabi u druge svrhe, a ne u svrhe zbog kojih je ta roba u cjelini ili djelomično oslobođena od plaćanja carine“. Istim rješenjem je odlučeno da se vozilo koje je predmet prekršaja iz čl. 352. st. 1. toč. 8. CZ oduzima u korist Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 357. st. 1. CZ.

Utvrđeno je da je to prvostupanjsko rješenje potvrđeno rješenjem Ministarstva financija – Carinska uprave Republike Hrvatske – Komisija za carinske prekršaje u drugom stupnju od 24. ožujka 1995. godine, br. P 117/95, a u upravnom sporu tužiteljeva tužba je odbijena presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 29. veljače 1996. godine, br. Us 3112/95.

U smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) sud je u parničnom postupku vezan pravomoćnim upravnim aktom i presudom Upravnog suda u pogledu postojanja carinskog prekršaja i prekršajne odgovornosti i nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćnih odluka donesenih po nadležnim tijelima u upravnom postupku.

Zbog toga su niži sudovi pravilno primijenili materijalno-pravnu odredbu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) kad su odbili tužitelja sa zahtjevom za naknadu štete, jer su nadležna tijela tuženika postupala sukladno pravomoćnim odlukama.

Neosnovano se tužitelj poziva na rješenje Carinarnice Osijek, koje je doneseno 21. travnja 1997. godine, tj. istekom roka od tri godine od dana uvoza spornog automobila u prosincu 1993. godine, navodeći da je tim rješenjem izmijenjeno rješenje od 1. travnja 1994. godine o oslobađanju tužitelja od plaćanja carine na kojem da se temelje rješenja o carinskom prekršaju.

Tužitelj pogrešno tumači da je tim rješenjem otpao pravni osnov za oduzimanje vozila u carinskom prekršajnom postupku i da on stoga ima pravo na naknadu zbog stjecanja bez osnove.

Naime, odluke donesene u carinskom prekršajnom postupku ne temelje se na navedenim rješenjima o oslobađanju od plaćanja carine, već na citiranim odredbama CZ, a niti je donošenjem rješenja od 21. travnja 1997. godine, kojim se utvrđuje da tužitelj može slobodno otuđiti vozilo, otpao pravni osnov za oduzimanje vozila zbog predaje drugom na uporabu, što je učinjeno odmah nakon uvoza vozila u prosincu 1993. godine, a bez prethodne prijave ovlaštenoj carinarnici (čl. 352. st. 1. toč. 8. CZ).

Kako nisu ostvareni razlozi za reviziju u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, na koje se poziva tužitelj u svojoj reviziji, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. ZPP, revizija tužitelja je odbijena kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 16. ožujka 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.