Croatian Supreme Court dismissed appeal against drug trafficking conviction, upholding first-instance judgment on facts and sentencing.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking and upheld the original sentence. The defendant argued that the court incorrectly relied on a changed witness testimony and imposed an excessively harsh penalty despite mitigating circumstances like being a father. The court rejected these claims, finding the witness's change of statement was invalid and that the first-instance judge properly balanced aggravating and mitigating factors when setting the sentence.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku; Zakon o kaznenom pravu: The Supreme Court holds that a second-instance court may reject a defendant's claim of erroneous fact-finding if the first-instance court correctly evaluated a witness's changed testimony as invalid, and that sentencing must consider all specific circumstances including prior drug involvement to achieve the purposes of punishment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 709/03-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. L., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 24. travnja 2003. godine, broj K-9/03, u sjednici održanoj 17. svibnja 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. S. L. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Puli od 24. travnja 2003. godine, broj K-9/03 oglašen je krivim opt. S. L., zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je istom presudom opozvana uvjetna osuda izrečena u presudi Općinskog suda u Poreču broj K-98/00 od 02. ožujka 2001. godine tako da se uzima kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, pa je temeljem čl. 60. st. 2. toč. c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, u koju kaznu mu se temeljem čl. 63. st.1. ZKP uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 07. travnja 2002. godine do 05. srpnja 2002. godine.
Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju R. S., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
I Kž 709/03-3
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je sastavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP od 29. rujna 2003. godine, broj KŽ-DO-1479/03, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
U svojoj žalbi optuženik ne obrazlaže apsolutno bitne povrede kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti da smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer da sud nije sa sigurnošću utvrdio da je svjedok A. K. upravo od optuženika kupio inkriminiranu količinu opojne droge. To zato što je navedeni svjedok mijenjao svoj iskaz pred sudom pa je iz tih razloga sud izveo pogrešne zaključke. Na kraju predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Razmatrajući navedene žalbene navode, ovaj sud kao drugostupanjski sud smatra da nije u pravu optuženik kada činjenično stanje nalazi pogrešno utvrđenim, budući da je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud donio zaključak, a imajući u vidu izmjenu iskaza svjedoka A. K., zašto nije prihvatio izmjenu iskaza tog svjedoka. Naime, svjedok A. K. je vrlo detaljno u svom iskazu danom istražnom sucu dana 22. siječnja 2003. godine opisao kako je inkriminiranu drogu kupio od optuženika, da bi na glavnoj raspravi izmijenio iskaz navodeći da se kod istražnog suca zabunio kada je to naveo, te da ne zna zašto je tako iskazao, vjerojatno da bi nekog branio. Stoga je takva izmjena iskaza ovog svjedoka po prvostupanjskom sudu pravilno ocijenjena kao neprihvatljiva i neživotna i dana u svrhu otklanjanja kaznene odgovornosti, kako za samog svjedoka, tako i optuženika.
Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kako se žalbeni osnovi bitne povrede kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona ne obrazlažu u žalbi, pobijana presuda ispitana je u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1.toč. 2. ZKP i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik smatra da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio činjenicu da je on otac malodobnog djeteta, te da se radi o maloj količini od 1,15 grama marihuane, zbog čega nema većeg stupnja društvene opasnosti, pa se i kazna zbog toga ukazuje prestrogom.
Razmatrajući navedene žalbene navode zbog odluke o kazni i ocjenjujući pravilnost i zakonitost odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja određujući vrstu i visinu kazne koju će primijeniti uzeo pravilno u obzir sve utvrđene konkretne okolnosti, cijeneći pri tome i pravilno izražene olakotne okolnosti kao i otegotnu okolnost. Pri tome je za ocjenu kaznenopravne odgovornosti optuženika važno kazati, da je optuženik i ranije dolazio u doticaj sa zlouporabom opojnih droga, koja okolnost, u sklopu svih utvrđenih okolnosti po sudu prvog stupnja, upućuje na ispravnost odluke suda o kazni, jer će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, samo tako izrečenom kaznom moći ostvariti svi vidovi i
I Kž 709/03-3
svrhe kažnjavanja iz čl. 50., te čl. 6. KZ, posebno imajući u vidu učestalost kaznenih djela vezanih za zlouporabu opojnih droga. Sud je pravilnom primjenom zakona opozvao uvjetnu osudu optuženiku, jer su za to postojali svi zakonom propisani uvjeti, te je opozivom uvjetne osude i prihvaćanjem utvrđene jedinstvene kazne iz te osude, primjenom odredaba iz čl. 60. st. 2. toč. c. KZ, optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora, koja će, i po mišljenju ovog suda, ostvariti sve vidove i svrhe kažnjavanja.
Nije, dakle, osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni.
Slijedom svega iznesenog, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. svibnja 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.