Rev-339/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 339/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Ivanu Mikšiću, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz Z., zastupanog po B. J.-V., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. Š., Đ. Š., Z. Š. i L. Š., svi iz S., zastupani po Š. B., odvjetnici u S., radi predaje u posjed nekretnine i isplate, i u pravnoj stvari protutužbe, radi utvrđenja ništavosti ugovora i prava na otkup stana, odlučujući o reviziji tužitelja Đ. i S. Š., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 26. listopada 2005. godine, br. V Gž 3135/04-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru od 3. lipnja 2004. godine, br. I P 821/2001, ispravljena rješenjem istoga suda od 15. studenog 2004. godine, dana 31. kolovoza 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. 1. Nalaže se tuženicima S., Đ., Z. i L. Š., S., …, da nekretninu – stan u S., …, upisan u knjigu položenih ugovora broj poduloška: 1189 k.o. S. i to dvosobni stan na prvom katu sastojeći od dvije sobe, i ostalih prostorija ukupne površine od 48,44 m u zgradi izgrađenoj na čkbr. 1506/3 predaju tužitelju T. S. iz Z., slobodan od osoba i stvari u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. S. koji glasi:

„Nalaže se tuženicima S., Đ., Z. i L. Š. iz S., da isplate tužitelju iznos od 75,00 kn mjesečno na ime najamnine za korištenje stana u S., …, počevši od 9. veljače 2001.g. do 28. rujna 2001.g. pa nadalje iznos od 75,00 kn mjesečno i to tako da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a buduće dospjevajuće do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom utvrđenom Uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućom od dospjelosti do isplate, na račun tužitelja koji je otvoren kod E. S. B. broj: … u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Đ. i S. Š. iz S. koji glasi:

„Utvrđuje se ništavim kupoprodajni ugovor od 9.2.2001.g., sklopljen između Grada Samobora, kao prodavatelja i S. T. kao kupca.

Utvrđuje se da su tužitelji Đ. i S. Š. iz S., stekli pravo na otkup stana u S. u …, na prvom katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 48,44 m[2] u stambenoj zgradi sagrađenoj na čkbr. 1506/3 k.o. S. br. pod uložak 1189.

Nalaže se na osnovi ove presude uspostava prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja u knjizi položenih ugovora broj poduloška 1189 k.o. S., na dvosobnom stanu na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 48,44 m[2] a nalazi se u zgradi sagrađenoj na čkbr. 1506/3 k.o. S., … kao i na odgovarajućem suvlasničkom dijelu zgrade i zemljišta, onako kako je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji stana od 09.02.2001.g., da se ovaj stan ponovno upiše na ime i u vlasništvo Grada Samobora.“

Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo na otkup stana u S., u …, na prvom katu koji se sastoji od 2 sobe i ostalih prostorija u površini od 48,44 m[2] u stambenoj zgradi sagrađenoj na čkbr. 1506/3 k.o. S., pod ul. broj 1189.“

III. Dužni su Đ. i S. Š. isplatiti T. S. troškove postupka u iznosu od 11.445,12 kn, u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbija se žalba tuženih – tužitelja S. Š., Đ. Š., Z. Š. i L. Š., svi iz S., kao neosnovan i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Samoboru posl. br. P-821/2001 od 03. lipnja 2004. godine ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 15. studenog 2004. godine, u pobijanom dijelu – točka I. podtočka 1. izreke prvostupanjske presude.

Odbija se žalba tuženih – tužitelja Đ. Š. i S. Š. oboje iz S., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Samoboru posl. br. P-821/2001 od 03. lipnja 2004. godine ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 15. studenog 2004. godine, u pobijanom dijelu – točka II. izreke.“

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji Đ. i S. Š., a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu preinačene na način da se prihvati protutužbeni zahtjev i odbije tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Dopuštenost predmetne revizije ocjenjuje se po vrijednosnom kriteriju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) kojom je određeno da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, s tim da je mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, odnosno protutužbi (čl. 40. st. 2. ZPP).

Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, pa budući da protutužba predstavlja samostalnu tužbu pitanje dopuštenosti revizije ocjenjuje se samostalno u odnosu na tužbu i protutužbu.

U tužbi je naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, pa u odnosu na dio pobijane presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu revizija nije dopuštena.

Revizija nije dopuštena niti protiv dijela pobijane presude kojim je odlučeno o protutužbenim zahtjevima iako je u protutužbi vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 150.000,00 kn.

Naime, u protutužbi su istaknuta dva samostalna zahtjeva koji se ne temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa se vrijednost predmeta spora mjerodavnu za ocjenu pitanja dopuštenosti revizije određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, s obzirom na odredbu čl. 37. st. 2. ZPP, što znači da se u protutužbi naznačena vrijednost predmeta spora dijeli sa navedenim brojem zahtjeva, a tako izračunata vrijednost predmeta spora iznosi 75.000,00 kn.

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP revizija je odbačena kao dopuštena.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2006. godine

Sudac:

Ivan Mikšić, v.r.