Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify the precise legal question.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against the District Court's decision regarding property ownership and land registration. The appellants argued that the lower court erred in applying substantive law and procedural rules concerning the division of land parcels. The court rejected the appeal because the appellants failed to individually specify the precise legal question they claimed was important for the uniform application of the law, rendering the appeal procedurally inadmissible under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku: Revizija protiv drugostupanjske presude dopuštena je samo ako se u navedenoj reviziji određeno naznači pravno pitanje zbog kojeg se podnosi, a koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 761/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari prvotužitelja A. D., drugotužitelja I. D., trećetužitelja D. D., četvrtotužitelja M. D. i petotužitelja M. D. svi iz V. P., svi zastupani po punomoćnicima P. B. i M. B., odvjetnicima ,
u Zajedničkom odvjetničkom uredu u M., Pisarnica u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1740/10-2 od 10. veljače 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Vrgorcu, poslovni broj P-617/09-20 od 23. ožujka 2010., 5. lipnja 2012.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelji, svaki u 1/5 dijela, vlasnici 2 , k.o. D., prikazane u skici nekretnine označene kao dio čest. zem. 1899/8, površine 5525 m
mjerenja koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 7. siječnja 2009. te su tužitelji ovlašteni, na temelju te presude i prijavnog lista, zatražiti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i u katastarskom operatu, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 6.020,00 kn, dok je zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu odbijen (t. II. izreke).
Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice, preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (t. i. izreke) te je naloženo tužiteljima u jednakim dijelovima naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn (t. II. izreke).
Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja. Predlažu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11.), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno, jer su formulacije iz revizije u tolikoj mjeri uopćene tako da nije moguće identificirati pitanje zbog kojeg revidentica podnosi reviziju.
Pritom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.
U konkretnom slučaju tužitelji, osim što se u reviziji formalno pozivaju na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP i na temelju vlastite ocjene sposobnosti stvari, odnosno dijela nekretnine da bude objektom prava vlasništva, obrazlažu pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, nisu određeno naveli materijalnopravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju.
Stoga sadržaj te revizije ne ispunjava propisane pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.
Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 5. lipnja 2012.
S U D A C:
Dragan Katić, v.r.