Rev-2491/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2491/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz L., koga zastupa D. S., odvjetnik iz D. S., protiv tuženice A. S. iz L., koju zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik iz Z., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. travnja 1998.g. br. Gž 2-38/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 21. listopada 1997.g. br. P 149/96, u sjednici održanoj dana 30. rujna 1999.g.,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. travnja 1998.g. br. Gž 2-38/98 i Općinskog suda u Dugom Selu od 21. listopada 1997.g. br. P 149/96, pa se predmet vraća drugom vijeću Općinskog suda u Dugom Selu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I. Razvodi se brak između S.R. rođ. 1938.g. iz L., i A.S., rođ. 1942.g. rođene J., iz L., zaključen dana 13. rujna 1960.g. a upisan u Matičnoj knjizi vjenčanih koja se vodi za mjesto C., pod red. br. ..., za godinu 1960.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te drugostupanjske presude izjavila je tuženica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odnosno ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.

U ovoj parnici tužitelj traži da se brak stranaka razvede, jer da su njihovi bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Razlog braka su dakle zahtijeva iz razloga navedenog u čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 51/89 i 59/90, dalje ZBPO). Takvom zahtjevu su nižestupanjski sudovi udovoljili.

– 2 –

Među strankama je sporno da li su njihovi bračni odnosi uopće poremećeni. U svezi s tom okolnošću već su ranije izvedeni određeni dokazi (saslušane su stranke te svjedoci N.S. i S.B.O.). Nakon što je njegova presuda od 14. lipnja 1995.g. bila ukinuta, prvostupanjski je sud odlučio (ročište od 13. svibnja 1997.g. - list 43) ponovno saslušati stranke i iste svjedoke. Kako na ročište od 21. listopada 1997.g. nije pristupila ni tuženica ni navedeni svjedoci, iako su bili uredno pozvani, prvostupanjski sud je saslušao samo tužitelja kao stranku, dok tuženicu i svjedoke nije saslušao te je svoju odluku temeljio na stranačkom iskazu tužitelja. Odluku da ne sasluša spomenute svjedoke prvostupanjski sud je obrazložio time da oni nisu pristupili na ročište na koje su bili uredno pozvani. Žalbeni prigovor tuženice da je opisani postupak prvostupanjskog suda nezakonit, drugostupanjski sud je otklonio uz obrazloženje da sud u smislu odredbe čl. 300. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) nije vezan za svoja prijašnja rješenja o izvođenju dokaza. Nadalje, drugostupanjski sud je kao razlog za odbijanje žalbe tuženice protiv prvostupanjske presude naveo i to da tuženica nije dokazala da bračni odnosi nje i tužitelja nisu trajno poremećeni do te mjere da je zajednički život postao nemoguć.

Opravdano revidentica ističe da su nižestupanjski sudovi na opisani način bitno povrijedili odredbe parničnog postupka.

Nižestupanjski sudovi su u prvom redu neosnovano kao razlog za saslušavanje svjedoka naveli okolnost njihovog nepristupanja sudu. U smislu odredbe čl. 300. st. 2. ZPP sud je ovlašten odbiti predložene dokaze ako ih ne smatra važnim za odluku. Ako naknadno ocijeni da dokazi čije je izvođenje bio odredio, više nisu važni (ili da uopće nisu bili važni), sud je u smislu odredbe čl. 300. st. 4. ZPP ovlašten od izvođenja tih dokaza. On, međutim, nije ovlašten to učiniti samo zbog toga što pozvani svjedoci nisu pristupili na raspravu. Svjedok je, naime, dužan odazvati se pozivu (čl. 235. st. 1. ZPP), a ako to ne učini, sud koji smatra da je saslušanje tog svjedoka važno za odluku ima na raspolaganju sredstva da osigura pristup svjedoka sudu (čl. 248. st. 1. ZPP). Zato odustanak od saslušanja takvog svjedoka sud ne može opravdati pozivom na odredbu čl. 300. st. 4. ZPP. Nepridržavanje spomenutih zakonskih odredaba u svezi sa saslušanjem svjedoka moglo je biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, tako da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP).

Stajalište drugostupanjskog suda iz kojeg slijedi da je dužnost tuženice da u brakorazvodnoj parnici dokaže da bračni odnosi stranaka nisu poremećeni, je pogrešno. Prema odredbi čl. 219. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. To se odnosi i na tužitelja u brakorazvodnoj parnici. Da bi uspio u sporu on treba dokazati postojanje pretpostavki za razvod braka u smislu odredbe čl. 54. st. 1. ZBPO, jer u parnici za razvod braka ne postoji presumpcija poremećenosti bračnih odnosa.

Iz navedenih razloga je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U nastavku suđenja potrebno je otkloniti uoćene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 30. rujna 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.