Legislator Case Law & Legislation
Rev-1711/1999-2 AI generated

Rev-1711/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1711/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz S., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika 1) T. s p.o. S., 2) A. Ž. iz S., oboje zastupani po punomoćnicima T. K. i B. R., odvjetnicima u S., i 3) D. D. iz S., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 22. svibnja 1998. godine broj Gž-698/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1757/97 od 12. studenog 1997. godine, u sjednici održanoj 20. siječnja 2000. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1711/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a premda se revizija izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodi se određeno o kojoj bi se bitnoj povredi radilo.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1711/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz S., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika 1) T. s p.o. S., 2) A. Ž. iz S., oboje zastupani po punomoćnicima T. K. i B. R., odvjetnicima u S., i 3) D. D. iz S., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 22. svibnja 1998. godine broj Gž-698/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1757/97 od 12. studenog 1997. godine, u sjednici održanoj 20. siječnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu od 12. studenog 1997. godine broj P-1757/97 suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti kojim je traženo da tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju kunsku protuvrijednost od 4.000 DEM prema tečaju na dan isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknade parnični trošak.

II. Dužan je tužitelj naknaditi parnični trošak tuženicima pod 1) i 2) u iznosu od 968,00 kn."

Presudom Županijskog suda u Splitu od 22. svibnja 1998. godine broj Gž-698/98 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana kao i prvostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu u Splitu na ponovno raspravljanje i suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a premda se revizija izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodi se određeno o kojoj bi se bitnoj povredi radilo.

Nije, međutim, osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj zahtjeva od tuženika naknadu plaće za razdoblje od 1. svibnja 1992. do 31. kolovoza 1993. godine, jer da je u navedenom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika.

U postupku je utvrđeno da tužitelj nije zasnovao radni odnos sa tuženikom pod 1) jer nije bilo pismenog ugovora o zapošljavanju, odnosno odluke o izboru (čl. 2. Zakona o radnim odnosima - "Narodne novine", broj 25/92), te da je radna knjižica nepropisano sastavljena i ne govori da je tužitelj bio u radnom odnosu, već samo govori da je tuženik pod 1) uplaćivao mirovinsko osiguranje za vrijeme faktičkog rada kod tuženika pod 1), te da je tužitelju sve plaćeno dok je radio, a da se tužitelj suglasio s tim da prestane raditi kod I-tuženika s danom 31. ožujka 1992. godine, preuzimanjem radne knjižice.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaća u spornom razdoblju nije osnovan, jer ne postoji pravna osnova za potraživanje tužitelja.

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. siječnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.