I Kž-891/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 891/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. P. i Z. K. zbog kaznenog djela iz čl. 151. Kaznenog zakona odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 21. veljače 2006., broj K-4/06, u sjednici održanoj dana 20. veljače 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Šibeniku temeljem čl. 354. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 110/97, 27/98, 58/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje: ZKP) oslobodio je optužbe opt. N. P. i opt. Z. K. zbog kaznenog djela iz čl. 151. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. i 71/06.), činjenično opisanim u izreci te presude, a temeljem čl. 123. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pisanom mišljenju od 12. prosinca 2006., broj KŽ-DO-2023/06 predložilo da se žalba državnog odvjetnika prihvati i prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Kod istog mišljenja ostao

I Kž 891/06-3

je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika mr. MilojkoVučković, koji je nazočio sjednici vijeća.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje. On smatra da iz rezultata provedenog dokaznog postupka, odnosno iskaza ispitanih svjedoka, proizlazi da su optuženici kritične zgode u lokalu, dakle na javnom mjestu, gdje su bila dva gosta, pjevali pjesme četničkog sadržaja, veličali četnički pokret i tzv. „SAO Krajinu“, te u više navrata uzvikivali „Ovo je Krajina, ovo će opet biti Krajina, opet će biti klanja i opet će biti balvani na cesti“. Po žalitelju, izvikivanje takovih riječi predstavlja grubo omalovažavanje Republike Hrvatske, što je bitno obilježje kaznenog djela povreda ugleda Republike Hrvatske iz čl. 151. KZ. Nadalje, državni odvjetnik smatra da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da nije postojala namjera kod optuženika da grubo povrede ugled Republike Hrvatske, te da se ni u kom slučaju ne može zaključiti, kao što to čini prvostupanjski sud, da je u pitanju šala. Ukazuje pri tom na cjelokupni kontekst događaja, tj. da je konobarica M. K. upozoravala optuženike da se tako ne ponašaju, da ih je uzaludno upozoravao i policajac B. J. M. i da su prestali tek po dolasku policijske patrole. Posebnu težinu događaju daje činjenica da se sve to odigrava i K. koji je bio središte tzv. „SAO Krajine“.

Međutim, ovim žalbenim navodima tužitelj nije sa uspjehom doveo u sumnju pravilne zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda. Bez obzira što je ponašanje oba optuženika kritične zgode neprimjereno i provokativno jer izaziva konotacije na strahote nedavnog rata, pravilno je, i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, sud prvog stupnja zaključio da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je kod optuženika postojala namjera da se grubo omalovažava Republika Hrvatska i na taj način počini kazneno djelo iz čl. 151. KZ-a. Naprotiv, sve okolnosti koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud upućuju na zaključak do kojega sud prvog stupnja na koncu i dolazi, da takve namjere nije bilo.

Prije svega, prvostupanjski sud pravilno polazi od činjenice da se optuženici ne poznaju. Slučajno se sreću u lokalu u kojem opt. K. Z. objeduje, a kada dolazi opt. P. N., K. ga časti pićem i ručkom jer mu ga je žao sa obzirom kako izgleda. K. je Hrvat, izbjeglica iz Bosne i bio je pripadnik HV-a 1993., a njegov brat je bio u gardijskoj brigadi … i tri puta je ranjavan. Optuženi P. je po nacionalnosti Srbin i potpuno je radno nesposoban zbog generalizirane psorijaze, kroničnog toka, s početnim zglobnim pogoršanjem, zbog čega nije niti bio sposoban za vojsku. Povezujući sve naprijed navedene okolnosti s činjenicom da su oba optuženika pod znatnim utjecajem alkohola (P. sa 2,63g/kg, a K. sa 2,71g/kg), te sa činjenicom da K. očito zadirkujući P. prvi uzvikuje inkriminirajuće riječi, očekujući naravno da ih ovaj ponavlja, što ovaj zbog izostanka samokontrole i čini, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da ni jednom od optuženika nije bila namjera da grubo omalovažavaju Republiku Hrvatsku, koju direktno nisu ni spomenuli.

Kraj takvog stanja stvari, kada prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje namjere, kao činjenice subjektivnog karaktera koja predstavlja konstitutivni element kaznenog djela iz čl. 151. KZ-a djela, oslobađajuća presuda je utemeljena na zakonu.

I Kž 891/06-3

Kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede zakona na koje se pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 379. st. 1. ZKP-a, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem čl. 387. ZKP-a.

U Zagrebu, 20. veljače 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.