Rev-1201/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1201/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1. Ž. V. iz Z., OIB: ... i 2. V. V. iz Z., OIB: ...., oba zastupana po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u Z., protiv ovršenice G. V. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. N., odvjetniku u Z., radi ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine, odlučujući o reviziji ovršenice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4249/14-2 od 30. rujna 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrs-182/13-28 od 1. srpnja 2014., u sjednici održanoj 4. travnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrs-182/13-28 od 1. srpnja 2014. odbijen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe određene rješenjem tog suda Ovrs- 182/13 od 11. srpnja 2013.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4249/14-2 od 30. rujna 2014. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

"- trpi li ovršenik provedbom ovrhe radi ispražnjenja nekretnine nenadoknadivu i/ili teško nadoknadivu štetu u smislu članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) (nadalje u tekstu: OZ), ukoliko se nekretnina koja je predmet ovrhe može smatrati domom ovršenika?

- postoji li dužnost nadležnog suda prilikom provođenja postupka ovrhe radi ispražnjenja nekretnine ispitati da li se predmetna nekretnina može smatrati domom ovršenika, u smislu ustavnog prava na nepovredivost doma iz članka 34. Ustava Republike Hrvatske (NN 41/01, 55/01, 76/10, 85/10) (nadalje u tekstu: Ustav) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU 18/97, 6/99, 14/02, 1/06) (nadalje u tekstu: Konvencija?

- postoji li dužnost nadležnog suda prilikom provođenja postupka ovrhe radi ispražnjenja nekretnine provesti "test razmjernosti" izražen u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bjedov vs Republika Hrvatska, a koji test razmjernosti je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od dana 29.08.2014. godine, broj: U-III-869/14, i to sve u smislu članka 34. Ustava i članka 8. Konvencije?

- trpi li ovršenik provedbom ovrhe radi ispražnjenja nekretnine nenadoknadivu i/ili teško nadoknadivu štetu u smislu članka 65. stavka 1. OZ, ukoliko se nekretnina koja je predmet ovrhe može smatrati domom ovršenika? O navedenom pitanju su Općinski građanski sud u rješenju od dana 03.09.2014. godine, pod poslovnim brojem Ovrs-387/14, i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od dana 29.08.2014. godine, broj: U-III-869/14, zauzeli stav da ovršenik nužno trpi nenadoknadivu i/ili teško nadoknadivu štetu, a dok se pobijana odluka temelji na suprotnom stavu nadležnog suda?"

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o istima Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-869/14 od 29. kolovoza 2014. te Općinski građanski sud u Zagrebu u rješenju Ovrs-387/2011-23 od 3. rujna 2014. izrazio pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijanog rješenja. Predloženo je stoga ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14

– dalje: OZ) u ovršnom postupku revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

Dakle, u smislu prednje odredbe protiv drugostupanjskog rješenja donesenog u ovršnom postupku moguće je izjaviti samo reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) tzv. izvanrednu reviziju.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji ovršenica je određeno naznačila pravna pitanja, argumentirajući važnost istih kako za odluku u tom ovršnom postupku, tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava ukazujući na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-869/14 od 29. kolovoza 2014. te rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu izraženom u rješenju broj Ovrs-387/2011-23 od 3. rujna 2014.

Kako je to već prethodno navedeno predmet pobijanog rješenja je osnovanost prijedloga za odgodu ovrhe prethodno određenu rješenjem o ovrsi od 11. srpnja 2013.

Pitanja zbog kojih je ovršenica podnijela ovu reviziju nisu međutim usmjerena na pitanje odgode određene ovrhe, već općenito na pitanje dopuštenosti ovrhe na nekretnini, a koja za ovršenicu ima značaj doma.

Proizlazi dakle da pitanja zbog kojih je izjavljena ova revizija nemaju značaj važnosti za odluku u ovoj pravnoj stvari, a čiji predmet je odgoda ovrhe, a ne dopuštenost ovrhe, u kojem pravcu su usmjerena pravna pitanja, a zbog kojih je revizija izjavljena, zbog čega je istu trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, te u vezi s odredbom čl. 12. OZ-a.

Zagreb, 4. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.