Kž-rz-15/2018-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-rz 15/2018-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. G. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2018. broj K-Rz-3/2018., u sjednici održanoj 8. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se odbija prijedlog optuženika B. G. da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi iskaz svjedoka K. F. sa zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 9. lipnja 2008., zapisnik o uzimanju izjave od K. F. broj K-DO-105/06. od 23. ožujka 2007. i zapisnik o ispitivanju svjedoka K. F. od 25. travnja 2007. broj Kir-rz-3/07.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2018. broj K- Rz-3/2018. prihvaćen je prijedlog optuženika B. G. te su, na temelju članka 10. stavka 2. točke 3. u svezi s člankom 300. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje: ZKP/08.), iz spisa predmeta izdvojeni kao nezakoniti dokazi iskaz svjedoka K. F. sa zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 9. lipnja 2008., zapisnik o uzimanju izjave od K. F. broj K-DO-105/06. od 23. ožujka 2007. i zapisnik o ispitivanju svjedoka K. F. od 25. travnja 2007. broj Kir-rz-3/07.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog optuženika da se iz spisa izdvoje ranije navedeni dokazi, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08.

Žalba je osnovana.

Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je iskaz krunskog svjedoka K. F., s obzirom na izraženo mišljenje u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. lipnja 2016. broj I Kž-23/2015., trebalo promatrati u statusu „običnog“ svjedoka jer da nezakonitost dobivenog statusa krunskog svjedoka ima za posljedicu izmjenu statusa svjedoka iz krunskog u „običnog“ pa da, u skladu s tim, treba ocjenjivati i zakonitost njegovog iskaza kao krunskog svjedoka.

Točno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci zauzeo stajalište da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za traženje i dodjelu statusa krunskog svjedoka K. F., s obzirom da su u ponašanju istog kao okrivljenika, prema njegovom vlastitom priznanju, bila ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, što je zapreka za traženje, a time i dodjelu statusa krunskog svjedoka sukladno odredbi članka 31. stavka 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“ broj 88/2001. - dalje: ZUSKOK), koji zakon je bio na snazi u vrijeme kada je taj status zatražen i dodijeljen, pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske u toj odluci iznio stav da za ocjenu može li neka osoba steći status krunskog svjedoka, nije od značaja je li ta osoba dovršila neko od kaznenih djela iz kataloga koja isključuju mogućnost stjecanja tog statusa ili se radi o kaznenom djelu u pokušaju.

Međutim, u toj je odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio i mišljenje da ta okolnost sama za sebe ne čini iskaz tog svjedoka nezakonitim jer da ne postoji niti jedna okolnost iz članka 9. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06., - dalje: ZKP/97.) koja bi ga učinila nezakonitim, već, dapače, da je K. F. ispitan s jačim garancijama istinitosti njegovog iskaza u svojstvu svjedoka, budući da kao krunski svjedok nije mogao uskratiti odgovor na postavljeno pitanje ako bi postojala vjerojatnost da bi odgovor na to pitanje njega ili bliskog rođaka mogao izložiti kaznenom progonu jer se na krunskog svjedoka nije primjenjivala odredba članka 236. ZKP/97. u skladu s odredbom članka 38. stavka 1. ZUSKOK.

Pri tome treba reći da je, u odnosu na izdvajanje zapisnika o ispitivanju krunskog svjedoka K. F. pod brojem Kir-rz-3/07., Vrhovni sud Republike Hrvatske i ranije odlučivao, s obzirom da je rješenjem od 28. studenog 2007. broj I Kž 1113/2007. odbio žalbu optuženika B. G. i potvrdio rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 5. studenog 2007. broj K-rz-1/2007. kojim je odbijen prijedlog optuženika za izdvajanje tog dokaza iz spisa, s obrazloženjem da se ne radi o nezakonitom dokazu jer je prije ispitivanja tog svjedoka proveden zaseban postupak predviđen odredbama članaka 29. do 38. ZUSKOK u svezi s člankom 16. Zakona o primjeni statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava („Narodne novine“ broj 175/03. - dalje: Statut), u kojem postupku je na temelju pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2007 broj II Kvu-25/2007., K. F. stekao status krunskog svjedoka, a s obzirom da je to rješenje postalo pravomoćno nije bilo mjesta preispitivanju okolnosti koje su dovele do priznavanja tog statusa.

Uvažavajući naprijed iznijeto, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da zakonitost iskaza krunskog svjedoka K. F. nije moguće cijeniti kroz odredbe članka 236. ZKP/97., odnosno članaka 286. i 288. stavka 3. ZKP/08. koje se odnose na ispitivanje „običnih“ svjedoka i na koje se poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, već zakonitost iskaza tog svjedoka treba cijeniti prema zakonskim odredbama na temelju kojih je provedeno njegovo ispitivanje u svojstvu krunskog svjedoka, neovisno o tome što mu taj status, u smislu odredbe članka 31. stavka 1. ZUSKOK, nije trebao biti dodijeljen. Budući da je K. F., sukladno statusu koji mu je dodijeljen pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2007. broj II Kvu-25/07. na temelju izjave koju je K. F. potpisao 23. ožujka 2007. u skladu s odredbom članka 30. ZUSKOK u svezi s člankom 16. Statuta, ispitan u svojstvu krunskog svjedoka kod suca istrage Županijskog suda u Zagrebu 25. travnja 2007 u postupku pod brojem Kir-rz-3/07. i na glavnoj raspravi dana 9. lipnja 2008. u postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem K-rz-1/07. i pri tome propisno upozoren sukladno odredbi članka 38. stavka 1. ZUSKOK, zapisnici o njegovom ispitivanju pred sudom, kao i zapisnik o uzimanju njegove izjave pred državnim odvjetnikom su, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zakoniti dokazi.

Stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izdvajanje tih dokaza iz spisa predmeta na temelju odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08., kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, međutim, ovdje treba reći da vjerodostojnost iskaza svjedoka K. F., kako zasebno, tako i u odnosu prema drugim dokazima, prvostupanjski sud treba cijeniti s osobitom pažnjom, budući da mu je, kako je to već navedeno u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. lipnja 2016. broj I Kž-23/2015. te ponovljeno i u ovoj odluci, status krunskog svjedoka dodijeljen citiranim pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu iako za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.

Argumentacija kojom prvostupanjski sud nastoji ukazati na mogućnost da bi K. F. mogao sebe izložiti kaznenom progonu za kazneno djelo iz članka 120. stavka 1. u svezi s člankom 28. OKZRH na temelju vlastitog iskaza u svojstvu krunskog svjedoka koji status mu je dodijeljen protivno zakonskim odredbama, pri čemu nije mogao uskratiti odgovor na pojedina pitanja za koja postoji vjerojatnost da bi time sebe izložio kaznenom progonu, s obzirom na sve iznijeto, irelevantna je za ocjenu zakonitosti dokaza u konkretnom slučaju.

Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08.

Zagreb, 8. siječnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Setnik, v.r.

Ana Garačić, v.r.