Rev-2752/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2752/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja T. V., II. tužiteljice Lj. V., III. tužiteljice H. V., IV. tužitelja F. P. i V. tužiteljice I. P., svi iz G., koje zastupa punomoćnik mr. M. R., odvjetnik u V., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica V., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva G. i. p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-471/10-2 od 13. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-1062/07-26 od 2. ožujka 2010., u sjednici održanoj 22. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja T. V. i Lj. V. odbija se kao neosnovana.

II. Revizija tuženika u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja H. V., F. P. i I. P. u odnosu na pitanje određivanja vrijednosti predmeta spora u slučaju subjektivne kumulacije i primjene čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku (prvo postavljeno pitanje) odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja H. V., F. P. i I. P. u odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti na ime neimovinske štete tužiteljima T. V. i Lj. V. 110.000,00 kn svakome, tužiteljima H. V., F. P. i I. P., svakom po 37.500,00 kn, a na ime imovinske štete tuženik je obvezan isplatiti tužitelju T. V. 41.550,00 kn, tužiteljicama Lj. V. i H. V. 5.000,00 kn svakoj, te F. i I. P. svakom po 6.000,00 kn odnosno tužiteljima naknaditi štetu u ukupnom iznosu od 396.050,00 kn u sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje tekućom od 1. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi od 14% godišnje odnosno po stopi koja se dobije za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužiteljima na ime zakonske zatezne kamate 116.314,49 kn i to T. V. 41.440,00 kn, Lj. V. 36.895,50 kn, H. V. 12.796,99 kn, F. P. 12.536,70 kn i I. P. 12.536,70 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 74.567,78 kn u roku od 15 dana (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate po stopi od 14% godišnje tekućom od 17. prosinca 2009. do isplate na iznose utvrđene za svakog od tužitelja točkom II. izreke (točka IV izreke). Odbijen je dio zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete i to zahtjev T. V. za isplatu iznosa od 9.150,00 kn, a zahtjev svakog od ostalih tužitelja za isplatu iznosa od 4.000,00 kn (točka V. izreke).

Presudom suda drugog stupnja žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim dosuđujućim dijelovima pod toč. I., II. i III. izreke, te odbijajućem dijelu pod toč. IV. izreke.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. i t. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da ovaj sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužitelji u odgovoru na reviziju predlažu reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

Tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. i t. 2. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn, a reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a samo u slučajevima u kojima nije dopuštena revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude koji se odnosi I. tužitelja T. V. i II. tužiteljicu Lj. V. prelazi iznos od 100.000,00 kn, revizija tuženika je u odnosu na taj dio drugostupanjske presude razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovna revizija), a u odnosu na pobijani dio drugostupanjske presude koji se odnosi na II. tužiteljicu H. V., IV. tužitelja F. P. i V. tužiteljicu I. P. revizija je razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (izvanredna revizija) budući da u odnosu na taj dio drugostupanjske presude prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a redovna revizija nije dopuštena.

U odnosu na I. tužitelja T. V. i II. tužiteljicu Lj. V.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Tuženik u reviziji ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a. Smatra da je onemogućen u raspravljanju jer sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, niti je odlučio o tom dokaznom prijedlogu tuženika.

Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Time što prvostupanjski sud nije donio raspravno rješenje da neće provoditi određeni dokaz odnosno time što nije prihvatio sve dokazne prijedloge ne znači da je tuženik bio onemogućen u raspravljanju pred sudom. Činjenica da prvostupanjski sud nije donio raspravno rješenje da neće provoditi određeni dokaz nije sama po sebi od takvog značaja da bi utjecala na donošenje zakonite odluke. Prvostupanjski sud je na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Tuženik u reviziji daje svoju ocjenu dokaza i na temelju te ocjene izvodi drugačije zaključke nego što su ih izveli sudovi, pa takvim revizijskim prigovorima u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog smrti bliske osobe.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je G. V., sin I. tužitelja i II. tužiteljice, smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana ... u mjestu M., kojom prilikom je upravljao mopedom, dok je osiguranik tuženika upravljao osobnim automobilom,

- da su se neposredno prije nezgode vozila kretala u istom smjeru, a da je do sudara došlo kada je osobno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika pretjecalo moped koji je skretao u sporednu ulicu s lijeve strane,

- da je pravomoćnom kaznenom presudom br. K-503/07 osiguranik tuženika proglašen krivim radi kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona kojom su mu stavljena na teret postupanja protivno čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (zbog toga što se doveo pod utjecaj alkohola od 1,26 g/kg alkohola u krvi uslijed čega je bio nekritičan prema svom stanju i vozačkim sposobnostima), čl. 53. st. 1. toga Zakona (nedopuštena brzina vožnje kroz naseljeno mjesto od 75,5 km/h) te kršenje čl. 34. istoga Zakona (zbog poduzimanja radnje pretjecanju u neposrednoj blizini raskrižja i na mjestu gdje je kolnik razdijeljen punom crtom),

- da je oštećenik jasno pokazao namjeru skretanja u lijevo pokazivačem smjera pridržavajući se propisa iz čl. 44. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su zaključili da je osiguranik tuženika isključivo kriv za prometnu nezgodu u kojoj je smrtno vozač mopeda G. V. Neosnovani su navodi revizije o postojanju doprinosu oštećenika nastanku štetnog događaja.

Suprotno navodima revidenta, pravilno je ocijenjeno da činjenica što oštećenik nije imao položen vozački nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

Pravilno su nižestupanjski sudovi vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja zaključili da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak prometne nezgode te primjenom odredbe čl. 1072. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) obvezali tuženika na naknadu štete.

Glede visine dosuđene imovinske i neimovinske štete pravilno su primijenjene odredbe čl. 1101. i 1093. st. 1. ZOO-a te čl. 223. ZPP-a

Pravilno je dosuđena i zakonska zatezna kamata izražena u apsolutnom novčanom iznosu koja je obračunata na dio naknade imovinske i neimovinske štete koji je tuženik platio sa zakašnjenjem, a suprotno navodima revidenta, tužiteljima nije dosuđena kamata na kamatu.

Ne mogu se prihvatiti ni revizijski navodi kojima tuženik pobija odluku o troškovima postupka navodeći da nižestupanjski sudovi nisu pravilno utvrdili vrijednost predmeta spora prilikom izračuna visine nagrade za zastupanje i naknade koja pripada parničnim strankama jer da su suprotno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a vrijednost predmeta spora utvrdili zbrajanjem zahtjeva svih tužitelja.

Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a prema odredbi st. 2. toga članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Iz sadržaja potonje odredbe proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim, ta odredba je neprimjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredaba čl. 161. ZPP-a.

Naime, prema odredbi st. 1. toga članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi st. 2. toga članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Pravilno je, stoga, kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrđena zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.

Slijedom iznesenog reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na III. tužiteljicu H. V., IV. tužitelja F. P. i V. tužiteljicu I. P.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP-a reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP-a vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Za donošenje odluke u skladu s potonjom odredbom u reviziji mora biti određeno navedeno individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka o sporu te moraju biti navedeni razlozi zbog kojih je ono, prema mišljenju revidenta, važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Propust revidenta da postupi u skladu s odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a reviziju čini nepodobnom za donošenje te odluke, pa je u tom slučaju revizija nedopuštena.

Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

1. Pitanje određivanja vrijednosti predmeta spora u slučaju subjektivne kumulacije i primjena čl. 37. st. 2. ZPP-a.

2. Pitanje udovoljavanja zahtjevima načela neposrednosti i usmenosti pri izvođenju dokaza radi utvrđenja relevantnih činjenica u parničnom postupku.

3. Pitanje ocjene podijeljene krivnje oštećenika zbog činjenice jer nije imao položen vozački ispit (nepoznavanje prometnih pravila), a što je bilo u uzročnoj vezi sa nastankom prometne nezgode.

U odnosu na prvo pitanje revident navodi da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova pri tome ukazuje na odluku Županijskog suda u Koprivnici broj Gž- 420/09 od 19. studenog 2009. i odluku Županijskog suda u Bjelovaru Gž-119/10 od 9. lipnja 2010. u kojima je u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji izraženo pravno shvaćanje da se vrijednost predmeta spora ne utvrđuje zbrajanjem tužbenih zahtjeva, dok je u pobijanoj odluci izraženo pravno shvaćanje da se u slučaju subjektivne kumulacije kada se u tužbi ističe više zahtjeva kojim se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne može isključiti određivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem vrijednosti zahtjeva pojedinih tužitelja.

Osnovana je tvrdnja revidenta da je, s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova, prvo postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U odnosu na to pitanje ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje u dijelu ove odluke kojim je obrazloženo odbijanje redovne revizije protiv odluke o troškovima postupka.

Budući da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda reviziju je u odnosu na prvo postavljeno pitanje valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Drugo pitanje je općenito postavljeno, a iz sadržaja revizije proizlazi da tuženik smatra da su sudovi postupili protivno zahtjevima načela neposrednosti izvođenja dokaza jer sud prvog stupnja nije odlučio o prijedlogu tuženika za saslušanjem dvaju svjedoka, a sud drugog stupnja je ocijenio da time nije došlo do procesnih povreda. Kada bi se drugom pitanju i mogao pridati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja, još uvijek u odnosu na to pitanje predmetna revizija ne bi bila dopuštena. To zato što se odluke na koje se revident poziva (Rev-54/07 i Rev-2788/90) kao razlog važnosti navedenog pitanja ne odnose na pravnu situaciju koja je usporediva sa stanjem u ovom predmetu.

Stoga je u odnosu na drugo postavljeno pitanje reviziju valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu.

Obrazlažući važnost trećeg postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana revident se poziva na odluke revizijskog suda broj Rev- 1398/92, Rev-1622/00 i Rev-1105/04.

U ovoj pravnoj stvari nije ocijenjeno da postoji uzročna veza između činjenice što oštećenik nije imao položen vozački ispit za upravljanje mopedom i nastanka štetnog događaja. Budući da revident, postavljajući treće pitanje, polazi od ocjene da takva uzročna veza postoji, to odluka u sporu ne ovisi o rješenju tog pitanja.

Stoga je u odnosu na treće postavljeno pitanje reviziju valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 22. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.