Rev-360/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 360/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Č. B. iz G.B. ..., protiv tuženih SIZ MIORH, Područna služba G. i S. S., radnika prvotužene, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Gospiću od 5. lipnja 1991. br. Gž-199/1991-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću od 20. prosinca 1990. br. P-241/1990-8, u sjednici održanoj dana 14. svibnja 1992.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim traži da mu tuženi solidarno plate iz osnove naknade štete 60.648 HRD sa sporednim potraživanjem.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da se ukinu presude nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu istom ili drugom vijeću na ponovni postupak, podredno da se pobijane presude preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da mu tuženi SIZ MIORH Područna služba G. i njegov radnik S. S. plate 60.648 HRD sa sporednim potraživanjima iz osnove naknade Štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada u vezi izračunavanja mirovine za sada pok. suprugu tužitelja kao sudionika NOR-a, jer je utvrđeno da u postupanju ralnika I-tuženog prilikom utvrđenja navedene mirovine nije bilo nikakovih nezakonitosti i nepravilnosti zbog kojih bi I-tuženi bio dužan uopće naknaditi tužitelju štetu, a II-tuženi kao radnik I-tuženog nije pasivno legitimiran za štetu u ovakvom slučaju u smislu odredbe iz čl. 373. st. 2. Zakona o upravi ("NN" br. 16/78, 50/78, 29/85 i 48/85). Naime, sve i da je tužitelj dokazao da je zbog nepravilnog i nezakonitog rada radnika prvotuženog pretrpio štetu i u tom bi slučaju u smislu cit. zakonske odredbe za štetu tužitelju bio odgovoran samo I-tuženi, a ne i njegov radnik, odnosno (radnici) - II-tuženi.

Da pri utvrđenju mirovine sada pok. supruge tužitelja nije postupano nezakonito i nepravilno utvrđeno je pregledom spisa I-tuženog i brojnih rješenja donesenih u upravnom sporu s tim u vezi.

Osim toga tužitelj u ovom sporu traži na ime naknade štete "revalorizirani" iznos mirovine koji je njegovoj supruzi pripadao za vrijeme njezinog života, a odbio je primiti dospjelu mirovinu u nominalnom iznosu, pa kako je zahtjev za revalorizaciju pripadajućeg iznosa mirovine u protivnosti s načelom monetarnog nominalizma izraženog u čl. 394. Zakona o obveznim odnosima, koji je temeljem čl.l. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "NN" br. 53/91, stoga je i zato tužitelj pravilno odbijen s tužbenim zahtjevom.

Kraj takvog stanja stvari pravilno je primjenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka,valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, (čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske,"NN" br. 53/91).

U Zagrebu, 14. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.