Legislator Case Law & Legislation
I Kr-112/2000-3 AI generated

Supreme Court dismisses request for extraordinary sentence mitigation below statutory minimum due to mandatory minimums.

Case Number I Kr-112/2000-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for extraordinary mitigation of his sentence. The defendant argued that the lower courts failed to adequately consider his wife's death and his burden of raising a mentally disabled son and daughter. The court ruled that since the appellate court had already reduced the sentence to the statutory minimum of one year, no further mitigation was legally possible under the Criminal Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. ZKP/93; Čl. 401. st. 6. ZKP: When a court reduces a sentence to the statutory minimum, a subsequent request for extraordinary mitigation below that minimum must be rejected as the law prohibits sentencing below the established floor.

Keywords

AI generated
extraordinary sentence mitigation statutory minimum penalty mandatory minimum sentencing Criminal Procedure Act appellate court reduction family hardship circumstances attempted murder penalty

Cited Legislation

AI generated
čl. 38. toč. 1. ZKP/93
čl. 39. st. 1. toč. 1. ZKP/93
i čl. 39. st. 1. toč. 1. ZKP/93, te preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženiku izrekao minimalnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
čl. 401. st. 6. ZKP
Slijedom izloženog, trebalo je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbiti, te temeljem čl. 401. st. 6. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 112/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Josipa Budinskog, Milana Gudelja i Katice Jelić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice S. M., kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. F. K. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. u svezi s čl. 33. KZ, odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 22. svibnja 2000. godine br. Kv-136/00, u sjednici održanoj 18. listopada 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. F. K. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi od 30. travnja 1997. godine br. K-29/95, oglašen je krivim os. F. K. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. u svezi čl. 33. KZ, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Povodom žalbe optuženika, ovaj Vrhovni sud odlukom br. I Kž-359/97 od 1. veljače 2000., preinačio je presudu suda prvog stupnja u odluci o kazni te osuđeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine dana.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da sud prvog i drugog stupnja prilikom odluke o kazni nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti koje postoje na njegovoj strani, prvenstveno činjenicu da mu je supruga Ana poginula u prometnoj nesreći, te da je ostao sam sa sinom starim 30 godina koji je međutim mentalno retardirana osoba, a također se u njegovo kućanstvo nakon razvoda vratila i njegova kćerka koja nije zaposlena a ima malodobno dijete, pa se on mora brinuti o cijeloj obitelji.

Sve ovo osuđenik smatra okolnostima koje sud nije cijenio prilikom odmjeravanja kazne, pa se iste ukazuju kao nove u fazi podnošenja zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne. Prvostupanjski sud dostavljajući predmetni zahtjev predložio je da isti odbije jer je osuđeniku od

I Kr 112/00-3

strane suda drugog stupnja već izrečena minimalna kazna za kazneno djelo pokušaja ubojstva, s time da treba uzeti u obzir i činjenicu da je osuđenik nakon izvršenja ovog kaznenog djela ponovio istovrsno kazneno djelo za koje je već osuđen u prvom stupnju, što sve ukazuje na njegovu pojačanu društvenu opasnost.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom dopisu od 13. srpnja 2000. godine br. DOKR-337/00 izrazio je mišljenje da zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika treba odbiti.

Razmotrivši predmetni zahtjev, ovaj Vrhovni sud je našao da isti nije osnovan. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješavajući po žalbi optuženika podnesenoj protiv presude suda prvog stupnja kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, ovaj sud kao sud drugog stupnja primjenom odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. ZKP/93, te preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženiku izrekao minimalnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Prema tome, okolnosti istaknute u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, da ih je sud drugog stupnja i razmatrao prilikom odlučivanja o visini kaznene sankcije, ne bi bile od utjecaja na izricanje drugačije sankcije, jer zakon za ovakova kaznena djela kod kojih je propisan opći minimum kazne od tri godine ili više (za kazneno djelo iz čl. 34. st. 1. KZRH propisan je minimum kazne zatvora od pet godina) ne daje mogućnost sudu da ublaži kaznu ispod jedne godine dana.

Slijedom izloženog, trebalo je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbiti, te temeljem čl. 401. st. 6. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. listopada 2000. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.