Court reverses lower court to award defendant interest and costs against plaintiff company.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Split reversed the first-instance judgment, dismissing the plaintiff's claim for interest while awarding the defendant interest and procedural costs. The plaintiff sought payment of over 92,000 kuna with interest, whereas the defendant counterclaimed for interest on specific debt portions. The court found the defendant partially successful in the counterclaim and granted them the awarded interest plus a significant portion of the litigation costs.
Legislator headnote
AI generatedZakon o obveznim odnosima; Zakon o sudskim troškovima: The court may reverse a lower judgment to award interest and costs to the successful party in a counterclaim while dismissing the opposing party's main claim if the facts support partial success.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gžo-92/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, postupajući na temelju rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1491/14-2 od 24. prosinca 2014., u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Denis Pancirov-Parcen, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika E. d.o.o. iz B., OIB: …, koga zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica iz R., protiv tuženika-protutužitelja E. C. C. I. B. iz R., (ranije iz …), OIB: …, koga zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Malom Lošinju (sada Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju) posl. broj P-18/10-52 od 4. kolovoza 2014., u sjednici održanoj dana 3. ožujka 2016.,
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Malom Lošinju (sada Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju) posl. broj P-18/10-52 od 4. kolovoza 2014. u pobijanom dijelu kojim je u točki I. 1. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev te u dijelu kojim je u točki II. izreke odbijen protutužbeni zahtjev i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika E. d.o.o. koji glasi:
"Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku isplati iznos od 92.059,36 kuna sa zateznim kamatama po stopi od 14 % godišnje koje teku od dana dospijeća i to 1. srpnja 2009. pa do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja E. C. C. I. B. pa se nalaže tužitelju-protutuženiku E. d.o.o. da isplati tuženiku-protutužitelju E. C. C. I. B. iznos od 42.117,34 kuna sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do isplate po stopi od 10,05 % godišnje tekućim na iznos od 27.057,34 kuna od 2. prosinca 2009., na iznos od 4.660,00 kuna od 4. prosinca 2009., na iznos od 10.000,00 kuna od 5. prosinca 2009., na iznos od 200,00 kuna od 10. prosinca 2009. i na iznos od 200,00 kuna od 15. prosinca 2009. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u pogledu više zatraženih zateznih kamata zahtjev odbija.
3. Nalaže se tužitelju-protutuženiku E. d.o.o. da nadoknadi tuženiku-protutužitelju E. C. C. I. B. troškove postupka u iznosu od 41.379,89 kuna sa zateznim kamatama od 4. kolovoza 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi do 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14 % godišnje, a od 1. siječnja 2016. do isplate po stopi do 10,05 % godišnje, i to na iznos od 37.276,20 kuna od 4. kolovoza 2014. do isplate, a na iznos od 4.103,69 kune od 3. ožujka 2016. do isplate.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku-protutužitelju da isplati tužitelju- protutuženiku iznos od 92.059,36 kuna sa zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje koja teče od dana dospijeća i to 1. srpnja 2009. do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena, te da nadoknadi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 26.450,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje tekućom od pravomoćnosti presude, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. 1. izreke), dok je ostali zahtjev za isplatu iznosa od 14.341,08 kunu odbijen (točka I. 2. izreke). Nadalje, istom presudom odbijen tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim je traženo da se naloži tužitelju- protutuženiku da isplati tuženiku-protutužitelju iznos od 42.117,34 kuna (u izreci očitom omaškom navedeno 142.117,34 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 17 % godišnje do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 15 % godišnje, tekućim na iznos od 27.057,34 kuna od 2. prosinca 2009., na iznos od 4.660,00 kuna od 4. prosinca 2009., na iznos od 10.000,00 kuna od 5. prosinca 2009., na iznos 200,00 kuna od 10. prosinca 2009. i na iznos od 200,00 kuna od 15. prosinca 2009. do isplate (točka II. izreke).
Protiv dijela navedene presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika u pogledu glavne stvari i sporednih traženja i kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženik-protutužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da se presuda preinači na način kako se to traži žalbom, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.
Tužitelj-protutuženik nije podnio odgovor na žalbu.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja kao izvođača radova da mu tuženik kao naručitelj radova plati cijenu za izvedene radove po ugovoru koji je među strankama sklopljen 17. studenog 2008. u vezi izrade kaveza (voliere), izložbene dvorane i umjetne stijene na lokaciji B., otok C. u iznosu od 106.390,44 kune sa zateznim kamatama.
Predmet spora je i zahtjev tuženika-protutužitelja da mu tužitelj-protutuženik isplati iznos od 42.117,34 kuna (u prvostupanjskoj presudi je očitom omaškom naveden iznos od 142.117,34 kune) koji tuženik-protutužitelj temelji na tvrdnji da je tužitelju-protutuženiku na ime izvedenih radova preplatio navedeni iznos.
Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:
- da su tužitelj-protutuženik kao izvođač radova i tuženik-protutužitelj kao naručitelj dana 17. studenoga 2008. sklopili ugovor o građenju u vezi izrade kaveza (voliere), izložbene dvorane i umjetne stijene na lokaciji B. na otoku C. prema projektnoj dokumentaciji trgovačkog društva R. P. d.o.o. i M. G., kojim ugovorom se tužitelj-protutuženik obvezao obaviti radove stručno i solidno, sukladno tehničkim rješenjima i uputama iz projektne dokumentacije i izvedbenog troškovnika za ugovorenu cijenu, računajući i porez na dodanu vrijednost, od 1.088,484,00 kuna,
- da se sastavnim dijelom navedenog ugovora smatra ponudbena dokumentacija iz članka 1. tog ugovora,
- da su ugovorne strane poslove izvođenja gradnje podijelile prema dinamici izvođenja pojedinih faza građenja na tri faze, s tim da ukupni rok izvođenja gradnje ne može biti dulji od 5 mjeseci za izgradnju građevine,
- da je zbog kašnjenja tužitelja-protutuženika u završetku prve faze radova predmetni ugovor o građenju raskinut, što su stranke konstatirale Primopredajnim zapisnikom od 10. svibnja 2009.,
- da su stranke navedenim Primopredajnim zapisnikom utvrdile postojanje nedostataka prve faze gradnje i/ili ugrađene opreme, koji su pobliže navedeni u Primopredajnom zapisniku, a koje se tužitelj-protutuženik obvezao otkloniti do 1. lipnja 2009.,
- da je tužitelj-protutuženik, kako to proizlazi iz Aneksa Primopredajnog zapisnika, otklonio sve nedostatke koji su uočeni pri primopredaji od dana 10. svibnja 2009., osim što nije postavio plastičnu umjetnu travu,
- da je tuženik-protutužitelj na ime izvedenih radova i ugrađene opreme zaključno do 14. prosinca 2009., uključujući i ono što je od tuženika-protutužitelja naplaćeno prisilnim putem u ovršnom postupku, platio tužitelju-protutuženiku ukupan iznos od 444.709,56 kuna.
S obzirom na to da je došlo do raskida predmetnog ugovora o građenju sklopljenog između stranaka, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se pravni odnos među strankama treba razriješiti primjenom odredaba članka 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO) koje uređuju učinak raskida ugovora. Prema odredbi članka 368. stavka 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze za naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala (članak 368. stavak 2. ZOO-a), a strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila (članak 368. stavak 5. ZOO-a).
Iz stanja spisa proizlazi da je građevinski vještak M. H. prvotno (14. listopada 2013.) procijenio vrijednost radova koje je u skladu s preuzetom ugovornom obvezom izveo tužitelj- protutuženik, a nakon odbitka vrijednosti doniranih radova, na iznos od 357.267,15 kuna, a zatim je nakon prigovora tužitelja-protutuženika dopunom nalaza i mišljenja od 21. prosinca 2013. vrijednost izvedenih radova, po dobitku doniranih radova, procijenio na iznos od 414.792,22 kune, da bi konačno nakon prigovora tuženika-protutužitelja u dopuni nalaza i mišljenja od 20. siječnja 2014. vrijednost izvedenih radova, nakon odbitka vrijednosti radova koji su donirani, odnosno iznosa od 46.420,00 kuna, procijenio na iznos od 402.592,22 kune i kod tog svog nalaza i mišljenja je građevinski vještak ostao i prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 2. travnja 2014. U prvostupanjskoj presudi je izostala analiza i ocjena dopune nalaza i mišljenja građevinskog vještaka od 20. siječnja 2014. te ocjena njegova nalaza i mišljenja danog usmeno na ročištu za glavnu raspravu od 2. travnja 2014. te utvrđenje činjenica koje iz njih proizlaze, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP).
Međutim, unatoč tome ovaj sud smatra da je prema stanju spisa moguće utvrditi sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu i da su ispunjene pretpostavke iz članka 373.a ZPP-a za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva stranaka.
Naime, ovaj drugostupanjski sud je glede vrijednosti izvedenih radova od strane tužitelja-protutuženika prihvatio nalaz i mišljenje s dopunom nalaza i mišljenja vještaka M. H. od 20. siječnja 2014. s njegovim usmenim razjašnjenjima na ročištu od 2. travnja 2014. jer je vještak svoja utvrđenja opširno, stručno, logično i uvjerljivo obrazložio, odgovorivši pritom na sve prigovore stranaka te se i usmeno očitovao na primjedbe stranaka.
Prema tome iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik-protutužitelj nema nepodmirenog dugovanja prema tužitelju-protutuženiku po osnovi ugovora o građenju koji su stranke sklopile dana 17. studenog 2008., odakle slijedi da je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 92.059,36 kuna sa zateznom kamatom neosnovan. Naprotiv, tuženik- protutužitelj je preplatio vrijednost radova koje je tužitelj-protutuženik izveo u skladu s preuzetom ugovornom obvezom za iznos od 42.117,34 kuna pa mu pripada pravo primjenom odredaba članka 368. stavka 2. i 5. ZOO-a da zahtijeva od tužitelja-protutuženika povrat više plaćenog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja.
Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i presuditi kao u točkama 1. i 2. izreke.
Na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i 2. i člankom 155. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka.
Tužitelj-protutuženik je izgubio parnicu u pogledu zahtjeva iz tužbe, pa je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan nadoknaditi tuženiku-protutužitelju troškove koje je ovaj imao u vezi s zahtjevom iz tužbe. U pogledu protutužbenog zahtjeva, čija visina se je mijenjala tijekom postupka, tuženik-protutužitelj i tužitelj-protutuženik su djelomično uspjeli u sporu, pa svaki od njih ima pravo na naknadu parničnih troškova razmjerno uspjehu sukladno odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a, pri čemu treba reći da je u pretežnom dijelu parnica vođena iz razloga što je bila sporna osnovanost protutužbenog zahtjeva, a ne samo njegova visina, pa je ta činjenica trebala naći odraza i u odmjeravanju parničnog troška. Kod donošenja odluke o troškovima postupka u slučaju zajedničkog raspravljanja o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad je zbroj vrijednosti predmeta spora tužbe i protutužbe. Troškovi zajedničkog postupka se dijele na oba postupka, to jest na postupak u povodu tužbe i postupak u povodu protutužbe prema razmjeru vrijednosti predmeta spora iz tužbe i protutužbe. Uspjeh stranaka u sporu se posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev iz tužbe, a posebno na zahtjev iz protutužbe.
Tužitelj je izgubio parnicu u pogledu zahtjeva iz tužbe pa mu ne pripadaju troškovi nastali u vezi s tužbenim zahtjevom iz tužbe.
Tuženiku-protutužitelju su s obzirom na vrijednost predmeta spora iz tužbe od 161.825,00 kuna priznati troškovi za sastavljanje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je donijela javna bilježnica M. G. D. iz R. pod posl. brojem Ovrv- 1048/2009 od 3. studenog 2009. od 250 bodova (Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -"Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14, dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje na ročištima od 22. ožujka 2010. i 27. travnja 2010. po 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife) i za sastavljanje podneska od 4. svibnja 2010., koji spada u ostale podneske, 50 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), dakle ukupno 550,00 bodova odnosno 5.500,00 kuna što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.375,00 kuna iznosi 6.875,00 kuna, koji iznos je tužitelj-protutuženik dužan naknaditi u cijelosti tuženiku-protutužitelju.
Tuženiku-protutužitelju su priznati troškovi za sastavljanje protutužbe s obzirom na vrijednost predmeta spora od 294.709,56 kuna od 500 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), odnosno 5.000,00 kuna, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.250,00 kuna, što onda iznosi 6.250,00 kuna, od čega tuženiku-protutužitelju s obzirom na njegov uspjeh od 57,14% pripada iznos od 3.571,25 kunu.
Nakon što je tužitelj-protutuženik podneskom od 10. svibnja 2010. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 160.390,44 kuna, a tuženik-protutužitelj podneskom od 23. lipnja 2010. postavio je protutužbeni zahtjev u iznosu od 294.709,56 kuna, vrijednost predmeta spora, jer se zajedno raspravljalo o zahtjevu iz tužbe i protutužbe, predstavlja zbroj vrijednosti predmeta spora tužbe i protutužbe, odnosno iznos od 401.100,00 kuna, koji iznos onda treba podijeliti razmjerno udjelu tužbe i protutužbe, tako da na zahtjev iz tužbe otpada 26,53%, a na protutužbeni zahtjev 73,47%. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 401.100,00 kuna tuženiku-protutužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištima od 29. studenog 2012. i 5. veljače 2013. po 500 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. u vezi sa Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za sastavljanje podneska od 1. veljače 2013. koji spada u ostale podneske 50 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 1050 bodova, odnosno 10.500,00 kuna, čemu treba dodati iznos od 2.625,00 kuna na ime porez na dodanu vrijednost, što onda iznosi 13.125,00 kuna. Od tog iznosa na troškove zahtjeva iz tužbe otpada 3.482,06 kune, a na troškove zahtjeva iz protutužbe iznos od 9.642,94 kune. Tuženiku-protutužitelju s obzirom na to da je u potpunosti uspio u pogledu zahtjeva iz tužbe pripada u cijelosti iznos od 3.482,06 kune, a od troškova protutužbe (9.642,94 kune) mu s obzirom na njegov uspjeh od 57,14% pripada iznos od 5.509,97 kuna, odnosno računajući uspjeh u pogledu zahtjeva iz tužbe i protutužbe pripada mu ukupan iznos od 8.992,03 kune.
Tužitelju-protutuženiku su u ovom stadiju zajedničkog raspravljanja o tužbi i protutužbi sukladno priloženom troškovniku priznati troškovi za zastupanje na ročištu od 5. veljače 2013. u iznosu od 2.500,00 kuna, čemu treba pribrojiti iznos od 625,00 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost što onda iznos 3.125,00 kuna, od čega na troškove zahtjeva iz tužbe otpada 829,06 kuna, a na troškove zahtjeva iz protutužbe 2.295,94 kuna. Od iznosa koji otpada na troškove zahtjeva iz protutužbe tužitelju-protutuženiku s obzirom na njegov uspjeh u pogledu protutužbenog zahtjeva od 42,86% pripada iznos od 984,03 kune.
Nakon što je tuženik-protutužitelj podneskom od 24. listopada 2013. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 87.442,41 kune vrijednost predmeta spora iznosi 193.832,65 kune, od čega na troškove zahtjeva iz tužbe otpada 54,89%, a na troškove zahtjeva iz protutužbe 45,11%.
S obzirom na vrijednost predmeta spora od 193.832,65 kune tuženiku-protutužitelju su priznati troškovi za sastavljanje podneska od 24. listopada 2013. od 50 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2014. 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 300 bodova, odnosno 3.000,00 kuna, čemu treba dodati iznos od 750,00 na ime poreza na dodanu vrijednost, što onda iznosi 3.750,00 kuna. Od tog iznosa na troškove tužbe otpada iznos do 2.058,37 kuna, a na troškove protutužbe iznos od 1.691,63 kunu. Tuženiku-protutužitelju s obzirom na to da je u potpunosti uspio u pogledu zahtjeva iz tužbe pripada u cijelosti iznos od 2.058,37 kuna, a od troškova koji se odnose na zahtjev iz protutužbe (1.691,63 kunu) mu s obzirom na njegov uspjeh od 74,08% pripada iznos od 1.253,15 kuna, odnosno računajući uspjeh u pogledu zahtjeva iz tužbe i protutužbe mu pripada ukupan iznos od 3.311,52 kuna.
Tužitelju-protutuženiku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 193.832,85 kune i njegov uspjeh u parnici u pogledu protutužbenog zahtjeva od 25,92% pripada trošak od 438,47 kuna.
Na ročištu od 2. travnja 2014. tuženik-protutužitelj je smanjio protutužbeni zahtjev na iznos od 42.117,34 kuna, pa nakon toga vrijednost predmeta spora iznosi 148.507,78 kuna, od čega na troškove zahtjeva iz tužbe otpada 71,63%, a na troškove zahtjeva iz protutužbe 28,37%.
S obzirom na vrijednost predmeta spora od 148.507,78 kuna tuženiku-protutužitelju su priznati troškovi za zastupanje na ročištima od 2. travnja 2014. i 23. lipnja 2014. po 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), te za ročište za objavu od 4. kolovoza 2014. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 550 bodova, odnosno 5.500,00 kuna, čemu treba dodati iznos od 1.375,00 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost, što onda iznosi 6.875,00 kuna. Od tog iznosa na troškove tužbe otpada iznos od 4.924,56 kuna, a na troškove protutužbe iznos od 1.950,43 kuna. Tuženik-protutužitelj je u ovom stadiju postupka u potpunosti uspio u pogledu zahtjeva iz tužbe i protutužbe pa mu s obzirom na uspjeh u parnici pripada cjelokupan trošak u iznosu od 6.875,00 kuna.
Prema tome tuženiku-protutužitelju s obzirom na uspjeh u parnici pripadaju troškovi zastupanja u iznosu od 29.624,80 kune.
Tuženiku-protutužitelju pripadaju troškovi za sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 2.168,00 kuna te za sudsku pristojbu za protutužbu u iznosu od 3.297,00 kuna i za presudu u iznosu od 772,00 kune, pri čemu su mu s obzirom na uspjeh u parnici u cijelosti priznati troškovi za sudsku pristojbu za prigovor i za presudu, dok mu je od troškova za sudsku pristojbu za protutužbu priznat iznos od 1.883,90 kune, odnosno na ime sudskih pristojbi je tuženiku-protutužitelju priznat ukupan iznos od 4.823,90 kune. Nadalje su tuženiku-protutužitelju priznati troškovi vještačenja u iznosu od 4.250,00 kunu u cijelosti.
Osim toga tuženiku-protutužitelju su priznati troškovi za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.562,50 kune (Tbr. 10. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), koliko je u žalbi popisao, te troškovi za sudsku pristojbu za žalbu od 2.541,19 kunu, koliko je u žalbi popisao, odnosno ukupno 4.103,69 kuna.
Prema tome, tuženiku-protutužitelju s obzirom na njegov uspjeh u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku pripadaju troškovi postupka u iznosu od 42.802,39 kune.
Tužitelju-protutuženiku s obzirom na njegov uspjeh u parnici pripada trošak u iznosu od 1.422,50 kune.
Kada se prebije iznos troška od 42.802,39 kune, koji pripada tuženiku-protutužitelju s obzirom na njegov uspjeh u parnici, s troškom od 1.422,50 kune koji pripada tužitelju- protutuženiku s obzirom na njegov uspjeh u parnici dobije se iznos od 41.379,89 kuna, koji je dosuđen tuženiku-protutužitelju.
U Splitu 3. ožujka 2016.
Predsjednica vijeća:
Nataša Jerković, v. r.