Kž-491/2016-3 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Broj: 8 Kž-491/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vije ć u sastavljenom od sudaca Vlaste Patr č evi ć , predsjednice vije ć a, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao č lanova vije ć a, uz sudjelovanje zapisni č arke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. S., zbog kaznenog djela iz č l. 149. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, u daljnjem tekstu KZ/11), odlu č uju ć i o žalbi privatnog tužitelja R. F. -G. -B. G. eGen podnesenoj protiv presude O. suda u Z. broj K-522/13 od 6. lipnja 2016., u sjednici održanoj 11. sije č nja 2017.,

p r e s u d i o je :

Odbija se žalba privatnog tužitelja kao neosnovana te se potvr đ uje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Op ć inski sud u Zadru presudom od 2. lipnja 2016. na temelju odredbe č l. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08,76/09,80/11, 121/11, 91/12,143/12,56/13, 145/13,152/14 –dalje ZKP/08) oslobodio je od optužbe opt. B. S. da bi po č inio kazneno djelo protiv č asti i ugleda – klevetom, propisano i kažnjivo po č l. 149. st. 2. KZ/11.

Na temelju odredbi č l. 149. st. 3. ZKP/08 naloženo je privatnom tužitelju naknaditi troškove kaznenog postupka iz č l. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna u korist sredstva državnog prora č una sve u roku od 15 dana od dana pravomo ć nosti presude i pod prijetnjom ovrhe, te nužne izdatke optuženika.

Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj R. F. -G. -B. G. eGen putem punomo ć nika T. Z., odvjetnika iz V., zbog „svih zakonom propisanih razloga“, s prijedlogom da se pobijana presuda preina č i na na č in da se optuženik proglasi krivim i osudi po zakonu, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno su đ enje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.

Premda u uvodu žalbe isti č e da se žali zbog svih zakonom propisanih razloga, sadržajno je rije č samo o žalbi zbog pogrešno utvr đ enog č injeni č nog stanja.

Ispituju ć i pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a sukladno ovlaštenju iz č l. 476. st. 1. ZKP/08, Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u č l. 476. st. 1. t. 11. ZKP/08, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog pogrešno utvr đ enog č injeni č nog stanja.

Suprotno žalitelju, po stavu Županijskog suda u Varaždinu, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio sve odlu č ne i druge relevantne č injenice u ovom predmetu. Svoje zaklju č ke o odlu č nim i drugim važnim č injenicama prvostupanjski sud temelji na logi č noj i savjesnoj analizi te kriti č koj i pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti svih dokaza izvedenih na raspravi, posebice proturje č nih, koje sagledava kako svaki za sebe tako i u me đ usobnoj vezi.

Na temelju takve analize dokaza prvostupanjski sud izvodi pravilan zaklju č ak da u konkretnom slu č aju nije dokazano da bi optuženik B. S. po č inio kazneno djelo za koje je optužen.

Privatni tužitelj u žalbi u bitnome smatra pogrešnim zaklju č ak prvostupanjskog suda da inkriminirane č injeni č ne tvrdnje ne predstavljaju tvrdnje u smislu postojanja bi ć a kaznenog djela klevete iz č l. 149. KZ/11.

Prije svega ovaj drugostupanjski sud primje ć uje da privatni tužitelj u žalbi pogrešno smatra da je za ostvarenje bi ć a kaznenog djela klevete iz č l. 149. KZ/11 potrebno ispunjenje samo triju pretpostavki – da se iznose č injenice, da su one neistinite i da mogu škoditi č asti i ugledu osobe za koju se takve izjave iznose ili prenose. Naime, kazneno djelo klevete iz č l. 149. st. 1. KZ/11 č ini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili prenese neistinitu č injeni č nu tvrdnju koja može škoditi č asti ili ugledu, znaju ć i da je neistinita. Iz navedenog jasno proizlazi da je za ostvarenje kaznenog djela klevete iz č l. 149. st. 1. KZ/11 (a time i kaznenog djela za koje se optuženik tereti, budu ć i djelo iz č l. 149. st. 2. KZ/11 predstavlja kvalificirani oblik osnovnog kaznenog djela klevete opisanog u č l. 149. st. 1. KZ/11) pored pretpostavki na koje u žalbi upire optuženik, nužno i da po č initelj zna da je č injeni č na tvrdnja koju iznosi ili prenosi neistinita.

Prema tome, kazneno djelo klevete iz č l. 149. st. 1. KZ/11 nije ostvareno kada po č initelj nije znao da su č injeni č ne tvrdnje koje iznosi ili prenosi za drugoga neistinite, pa tako niti u situaciji kada nije imao opravdanog razloga povjerovati u njihovu istinitost.

Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno zaklju č io da nije dokazano da bi optuženik ostvario bi ć e kaznenog djela klevete iz č l. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

Tako prvostupanjski sud u odnosu na inkriminaciju u dijelu gdje se tvrdi da je optuženik neistinito naveo: „. . .da je privatni tužitelj, kao ovrhovoditelj, vješto izbjegavao dostaviti mu iznos duga i iznos otplate D. P.,. . .“ pravilno primje ć uje da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se optuženik doista kroz dulje razdoblje obra ć ao privatnom tužitelju vezano za otplatu predmetnog duga od strane D. P., što privatni tužitelj nije osporavao, dapa č e na temelju sadržaja e mail poruke s lista 63 spisa može se zaklju č iti da privatni tužitelj navedene podatke nije dostavio optuženiku.

Nadalje, vezano za dio inkriminacije u kojoj optuženik za privatnog tužitelja iznosi tvrdnju „. . .pokušavaju ć i se naplatiti dva puta po istoj osnovi jer je izbjegavao platni promet RH. . .“, privatni tužitelj u žalbi s pravom tvrdi da rezultati dokaznog postupka ukazuju da je rije č o neistinitim č injeni č nim tvrdnjama koje mogu škoditi njegovoj č asti i ugledu, me đ utim, nije u pravu kada osporava zaklju č ak prvostupanjskog suda da optuženik u vrijeme kada je takve č injeni č ne tvrdnje iznosio nije znao da su neistinite.

Tako prvostupanjski sud vezano za inkriminiranu tvrdnju da je privatni tužitelj „. . .izbjegavao platni promet RH. . .“pravilno uo č ava da iz podneska Hrvatske narodne banke s lista 58 spisa proizlazi da privatnom tužitelju nikada nije izdano odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj, niti je isti ikada takav zahtjev podnio HNB-u, dok u odnosu na inkriminiranu izjavu „. . .pokušavaju ć i se dva puta naplatiti po istoj osnovi. . .“ pravilno primje ć uje da iz sudskog spisa poslovni broj Ovr-2932/10 proizlazi da je privatni tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak i protiv ovršenika D. P. i T. P. Z. d.o.o., č iji vlasnik i direktor je optuženik.

Polaze ć i od navedenih č injenica, a imaju ć i dodatno na umu da optuženik nije pravnik i da se radilo o dugovanjima iz istog ugovora o kreditu, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaklju č ak da se kao životno i logi č no ukazuje da je optuženik u vrijeme iznošenja navedenih č injenih tvrdnji doista mogao biti u uvjerenju da su iste istinite.

Naposljetku, prvostupanjski sud je suprotno žalitelju izveo pravilan zaklju č ak da inkriminirana izjava optuženika u dijelu gdje tvrdi da je privatni tužitelj: „. . .ispunio sva obilježja kaznenog djela protupravne naplate, utaje poreza i naplate dva puta po istom osnovu. . .“ predstavljaju subjektivni sud optuženika o postojanju sumnje na po č injenje kaznenih djela, a koji se temeljio na uvjerenju optuženika da se privatni tužitelj pokušava dva puta naplatiti po istoj osnovi, izbjegavaju ć i pritom platni promet u Republici Hrvatskoj.

Slijedom svega prethodno iznesenog, budu ć i kazneno djelo klevete iz č l. 149. KZ/11 postoji samo ako privatni tužitelj uspije dokazati da je rije č o klevetni č koj izjavi i da je po č initelj u trenutku njezina iznošenja ili prenošenja znao da je ona neistinita, suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno zaklju č io da u konkretnom slu č aju nije dokazano da bi optuženik po č inio kazneno djelo klevete iz č l. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

Na ovom mjestu valja primijetiti da žalitelj u žalbi osporava i zaklju č ak prvostupanjskog suda da namjera optuženika nije bila usmjerena na klevetanje privatnog tužitelja, ve ć na obustavu ovršnog postupka.

Premda to izrijekom ne navodi u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud je time sadržajno o č ito izrazio stav da se u konkretnom slu č aju u odnosu na dio inkriminacije koja predstavlja č injeni č ne tvrdnje koje mogu škoditi č asti i ugledu privatnog tužitelja ne radi niti o kaznenom djelu teškog sramo ć enje iz č l. 148. st. 1. KZ/11. Naime, to kazneno djelo č ini onaj tko pred drugim iznese i prenese č injeni č nu tvrdnju koja može škoditi njegovoj č asti ili ugledu. Prema tome, za ostvarenje kaznenog djela teškog sramo ć enja za razliku od kaznenog djela klevete se ne zahtjeva neistinitost č injeni č ne tvrdnje, niti znanje po č initelja da se radi o neistinitoj tvrdnji (budu ć i se u tom slu č aju radi o kaznenom djelu klevete iz č l. 149. KZ/11), ve ć je dovoljno da je rije č o takvoj č injeni č noj tvrdnji koja može škoditi ne č ijoj č asti i ugledu.

Me đ utim, prema č l. 148.a KZ/11 nema kaznenog djela uvrede i teškog sramo ć enja ako je po č initelj njihova obilježja, izme đ u ostalog, ostvario u obrani nekog svog prava, a to je u č injeno iz opravdanih razloga.

Polaze ć i od toga da je optuženik inkriminirane č injeni č ne tvrdnje iznio u podnesku dostavljenom u ovršnom postupku koji se vodi pred Op ć inskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-293/10, koju ovrhu je pokrenuo privatni tužitelj, kao ovrhovoditelj, radi prodaje nekretnine u vlasništvu društva č iji je vlasnik i direktor optuženik, tada slijedom svih ranije navedenih č injenica i po stavu Županijskog suda u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, proizlazi da je optuženik kao zakonski zastupnik trgova č kog društva P. Z. d.o.o., inkriminirane tvrdnje iznio s ciljem obrane prava tog društva u navedenom ovršnom postupku, i da je za takvo postupanje imao opravdane razloge, a u kakvom slu č aju sukladno č l. 148.a KZ/11 nema kaznenog djela teškog sramo ć enja.

Slijedom svega iznesenog žalba privatnog tužitelja nije osnovana.

Budu ć i nije utvr đ eno postojanje razloga zbog kojih se presuda pobija, niti postojanje povreda iz č l. 476. st. 1. ZKP/08, valjalo je na temelju č l. 482. ZKP/08 odlu č iti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 11. sije č nja 2017.

Zapisni č arka:

Predsjednica vije ć a:

Jasmina Šagi v.r.

Vlasta Patr č evi ć v.r.