Us I-2232/2023-13 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: Us I-2232/2023-13

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljica pod 1. PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po opunomoćenici Velimiri Anibalović, odvjetnici u Zagrebu, Franje Petračića 3, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. 2, OIB: 99395814920, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Primošten, Svetog Josipa 7, Primošten, OIB: 16878804200, radi komunalnog doprinosa, nakon javne rasprave zaključene 12. lipnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljica, opunomoćenice tuženika ZŠ, te bez prisutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, objavljene 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Poništava se rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363- 04/23-02/16, URBROJ: 2182-16/28-23-2 od 17. srpnja 2023., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa.

r i j e š i o j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.750,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužiteljica odbija kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog tužiteljica za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-04/23-02/16, URBROJ: 2182- 16/28-23-2 od 17. srpnja 2023. odbijena je žalba PŠ i ČŠ, ovdje tužiteljica, izjavljena protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Primošten, KLASA: UP/I-350-05/15-03/672, URBROJ: 2182-2-03/8-23-20 od 10. veljače 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkama I. i II. je obveznicama plaćanja komunalnog doprinosa iza smrti ŠŠ, kao njegovim zakonskim nasljednicama, PŠB, ČŠ i PŠ, određena visina komunalnog doprinosa u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju (povodom zahtjeva ŠŠ) za stambenu zgradu na kat. čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], položenoj u I. zoni, ukupnog obujma 1149,87 m3, za razliku obujma od 444,57 m3, u iznosu od 15,93 eura/m3 (120,00kn/m3), što ukupno iznosi 7.080,55 eura (53,348,40 kuna), kojeg kako su dužne platiti jednokratno u roku od 15 dana po konačnosti tog rješenja. Nadalje je riješeno kako se obveznicima plaćanja komunalnog doprinosa u postupku legalizacije nezakonito izgrađenih zgrada, iznos komunalnog doprinosa umanjuje za 15% u slučaju jednokratnog plaćanja cjelokupnog iznosa 6.018,47 eura (45.346,14 kuna), uplatom na IBAN te pozivom na broj navedenim u rješenju. Na nepravodobno uplaćene iznosa kako se obračunava zatezna kamata u visini propisanoj za nepravovremeno uplaćene javne prihode. Pod točkom III. je riješeno kako se obveza plaćanja komunalnog doprinosa iz točke I. odnosi na izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture, koje se Općina Primošten obvezuje sagraditi prema Planu programa građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture Općine Primošten za 2023. godinu, članak 2. programa (Službeni vjesnik Općine Primošten, broj 9/22), koji je sastavni dio tog rješenja. Pod točkom IV. je utvrđena jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekata i uređaja komunalne infrastrukture po pojedenim zonama za nerazvrstane ceste, javne površine, javnu rasvjetu, groblje i kremat., određena u kunama po m3 građevine. Pod točkom 5. je određeno da ako Općina Primošten ne izgradi objekte i uređaje komunalne infrastrukture naznačene u točki III. tog rješenja za 2023., prema Planu programa građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture Općine Primošten za 2023. godinu, u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture i ostvareni priljev sredstava, vratit će obvezniku plaćeni komunalni doprinos, uz pripadajuću zakonsku kamatu od dana uplate pojedinog obroka pa do isplate.

3. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda zaprimljena 15. rujna 2023. pod gornjim poslovnim brojem tužiteljice pobijaju osporeno rješenje tuženika u cijelosti zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog povrede pravila postupka koja su od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. U bitnom ističu kako je osporenim rješenjem tuženika utvrđeno kako je zahtjev investitora ŠŠ za komunalni doprinos "0" kuna, njihovog pravnog prednika, odbijen u postupku legalizacije donošenjem odluke općinskog vijeća Općine Primošten od 11. prosinca 2015., a na kojem utvrđenju se temelji osporavano rješenje, a kojoj odluci kako tuženik nezakonito daje karakter i učinak pojedinačnog akta predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, protiv kojeg kako je moguće pokrenuti upravni spor. Zbog navedenog, tuženik kako dalje navodi da nema mogućnost ocjenjivati zakonitost takve odluke, tako da uopće ne ispituje žalbene navode kako je investitor ŠŠ udovoljio svim propisanim uvjetima za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, kao i da je u konkretnom slučaju trebalo biti doneseno rješenje kojim se komunalni doprinos utvrđuje u iznosu od "0" kuna. Nadalje, tužiteljice ističu kako predmetna Odluka Općinskog vijeća Općine Primošten, koja je objavljena u Službenom vjesniku Općine Primošten, nije rješenje u smislu odredbe članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09, dalje ZUP), pri čemu pojašnjavanju kako se u toj odluci podnositelji zahtjeva ne navode poimenice, niti ista sadrži obrazloženje i uputu o pravom lijeku, te druge propisane sastojke upravnog akta, pa da je jasno kako je na temelju takve odluke sa sjednice Općinskog vijeća trebalo izraditi pojedinačna rješenja. S tim u vezi ukazuju na zaključak Općinskog vijeća Općine Primošten Klasa: 363-05/13-01/1, Urbroj:

2182/02-01-13-01 od 18. rujna 2013. objavljen dana 25. rujna 2013. u Službenom vjesniku Općine Primošten broj 6 u 2013. pod točkom 141., o zauzetom stavu kod odlučivanja o pojedinačnim zahtjevima u svezi oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa prilikom legalizaciji, prema kojem će službenik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Primošten – Službe za komunalne poslove, zadužen za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu, donijeti „rješenja za 40 predmeta-zamolbi“ za oslobađanje plaćanja komunalnog doprinosa sukladno točki 1., 2. i 3. tog zaključka.

U konkretnom slučaju kako u odnosu na njihovog pravnog prednika ŠŠ nije donijeta posebna odluka koja predstavlja upravni akt i pojedinačno rješenje u smislu odredbe članka 98. ZUP-a. Nastavno, navode kako činjenica da je u međuvremenu ŠŠ umro nije od utjecaja, budući da je postupak legalizacije završen donošenjem rješenja o izvedenom stanju, koje je postalo izvršno 30. svibnja 2015., a povodom zahtjeva upravo ŠŠ, koji da je kao obveznik plaćanja komunalnog doprinosa u sklopu provedenog postupka legalizacije ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa podnošenjem zahtjeva za komunalni doprinos „0“ kuna sa svom propisanom dokumentacijom dana 19. siječnja 2015. godine, te navode kako taj zahtjev nije nitko ispitao, a što je prethodno pitanje u odnosu na donošenje odluke o visini komunalnog doprinosa.

Dakle, taj zahtjev nisu podnijele tužiteljice kao zakonske nasljednice nekretnine na kojoj je sagrađena legalizirana građevina, već sam ŠŠ u sklopu ranije okončanog postupka legalizacije, slijedom čega su tužiteljice kao njegove zakonske nasljednice njegovom smrću stupile u njegovu pravnu poziciji, te nisu dužne platiti dug ostavitelja koji ne postoji, a ne postoji zato što je njihov prednik ostvario pravo na utvrđenje komunalnog doprinosa u visini od „0,00“ kuna u 2015. Stoga da je nerazumljiv zaključak tuženika da prava koja su eventualno pripadala ŠŠ kao predniku tužiteljica kao eventualni osnov za oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa nisu nasljediva, jer da su strogo osobna prava.

Pri tome napominju kako nakon smrti pok. ŠŠ, nije doneseno rješenje o nastavku započetog upravnog postupka sukladno odredbi članka 39. ZUP-a, odnosno nije se vodilo računa o pravilima postupka koja su bila od utjecaja na rješavanje stvari, jer bi u protivnom prvostupanjsko tijelo pažljivo ispitalo činjenično stanje i razmotrio zahtjev ŠŠ za komunalni doprinos "0" kuna, a niti je to učinio tuženik u postupku po žalbi, pa je osporeno rješenje nezakonito. Tužiteljice se dalje pozivaju na ustavno pravo na pravično suđenje, koje jamči zaštitu od arbitrarnosti, te ističu kako se u konkretnom slučaju radi o nedozvoljenoj arbitrarnosti, koju su isticale tijekom upravnog postupka.

Nadalje, ističu kako je tuženik i nepravilno primijenio materijalno pravo jer je pravilnom primjenom odredbe članka 11.a Odluke o komunalnom doprinosu Općinskog vijeća Općine Primošten (Službeni vjesnik Općine Primošten broj 1/13, 7/13) i navedenog Zaključka od 18. rujna 2013., u konkretnoj upravnoj stvari trebalo donijeti rješenje o utvrđenju visine komunalnog doprinosa u iznosu od 0,00 (nula) kuna. Tužbenim zahtjevom tužiteljice predlažu poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine Primošten, KLASA:

UP/I-350-05/15-03/672, URBROJ: 2182-2-03/8-23-20 od 10. veljače 2023. te potražuju trošak upravnog spora. Također, traže da sud meritorno riješi ovu upravnu stvar, na način da odluči o zahtjevu ŠŠ za komunalni doprinos „0“ kuna, odnosno da utvrdi kako je ŠŠ, kao pravni prednik tužiteljica, ostvario pravo na oslobođenje plaćanja komunalnog doprinosa temeljem odredbi članka 11a. Odluke o komunalnom doprinosu Općinskog vijeća Općine Primošten (Službeni vjesnik Općine Primošten“ broj: 1/13, 7/13) i Zaključka od 18. rujna 2013. i da temeljem Rješenja o izvedenom stanju kojim je usvojen zahtjev pok.

ŠŠ kao podnositelja zahtjeva i koje je postalo izvršno dana 30. svibnja 2015. godine, za stambenu zgradu na kat. čestici zgr. *1284 k. o. [katastarska općina], položenoj u I. ZONI, ukupnog obujma 1.149,87 m2, za razliku obujma od 444,57 m3, odredi visinu komunalnog doprinosa u iznosu od 0,00 (nula) kuna. Ujedno, tužiteljice su u smislu ranije odredbe članka 26. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS/10) zatražile da tužba ima odgodni učinak, odnosno da sud odgodi izvršenje rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Primošten, KLASA:

UP/I-350-05/15-03/672, URBROJ: 2182-2-03/8-23- 20 od 10. veljače 2023. do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu, jer da bi izvršavanjem rješenja bila ugrožena egzistencija tužiteljica, na koju okolnost predlažu da ih sud sasluša. Ujedno, tužiteljice potražuju trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Pozvana u smislu ranije važeće odredbe članka 19. stavak 1. ZUS-a/10, da sudjeluje u sporu, te se očituje na tužbene navode tužitelja, zainteresirana osoba Općina Primošten u odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako ovlast i pravo Općinskog vijeća Općine Primošten, kao predstavničkog tijela za donošenje pojedinačnog akta proizlaze iz odredbi članka 27. i 36. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koje odredbe citira. U konkretnom slučaju kako se radi o predstavničkom, kolegijalnom tijelu, koje sukladno odredbama citiranog Zakona ima ovlast i pravo donositi pojedinačne akte, većinom glasova, te se ujedno radi o postupku koji prethodi upravnom postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, koje pak donosi Jedinstveni upravni odjel Općine Primošten. Nadalje, ističe kako se predmetna odluka temelji na Odluci o komunalnom doprinosu, kao i njenim izmjenama i dopusna (Službeni vjesnik Općine Primošten, broj 1/13, 7/13, 1/14, 2/14 i 3/14), te naprijed navedenog Zaključka, u kojima su propisani preduvjeti za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Nadalje, ističe kako se predmetna odluka temelji na Odluci o komunalnom doprinosu, kao općeg akta koji regulira postupak donošenja (pojedinačne) odluke o plaćanja komunalnog doprinosa, te ističe kako je Odluka o komunalnom doprinosu bila u dva navrata predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji sud je u odlukama pod poslovnim brojem Usoz-365/2013-10 od 27. veljače 2015. i Usoz-381/2013-5 od 29. travnja 2014. istu ocijenio zakonitom, odnosno u dva navrata je odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta kao neosnovan. Nastavno, navodi kako je pravni temelj za plaćanje komunalnog doprinosa članak 77. Zakona o komunalnom gospodarstvu, kojom je propisano kako komunalni doprinos plaća investitor, a u ovom slučaju kako je investitor ŠŠ, koji je preminuo, pa kako komunalni doprinos nije osobna obveza, već prati nekretninu, da isti tereti zakonske nasljednice iza pok. ŠŠ, ovdje tužiteljice. Zaključno, smatra kako je apsurdno navođenje tužiteljica kako bi iste trebale biti oslobođene od plaćanja komunalnog doprinosa, jer da je ŠŠ po predmetnoj zamolbi trebao biti oslobođen, budući da je po predmetnoj zamolbi Općinsko vijeće Općine Primošten na zakonit način odlučivalo, te je donijelo zakonitu odluku. Predlaže odbiti tužbu tužiteljica.

6. Podneskom od 20. lipnja 2024. tužiteljice su u bitnom osporile navode zainteresirane osobe iz odgovora na tužbu kao netočne, opetovano navodeći kako ono što tužiteljicama i jest sporno jest da uvjeti za utvrđenje komunalnog doprinosa u visini od "0" kuna nisu primijenjeni na njihovog pravnog prednika, iako je isti pravovremeno podnio zahtjev sa svom propisanom dokumentacijom. Iznose razloge zbog čega njihov prednik (otac) trebao biti oslobođen od plaćanja komunalnog doprinosa, pa bi se time radilo o stečenom pravu za tužiteljice, tim više što zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ne spori da je pok. ŠŠ ispunio preduvjet za utvrđenje komunalnog doprinosa "0" kuna. Mišljenja su kako je u kompletnoj upravnoj stvari još za života pok. ŠŠ trebalo biti doneseno upravno rješenje kojim se isti utvrđuje obveznikom komunalnog doprinosa u iznosu od 0,00 kuna, kao i u drugim usporednim slučajevima. Zaključkom Općine Primošten od 18 rujna 2013. kako je utvrđeno da se svi uvjeti za donošenje odluke o komunalnom doprinosu u visini od 0,00 kuna primjenjuju na sve podnositelje jednako. Stoga da je ŠŠ očigledno stavljen u nejednaki položaj pred zakonom kao i njegove zakonske nasljednice koje su stupile u njegovu pravnu poziciju. Ustraju u navodima iz tužbe.

7. U sporu je održana rasprava 12. lipnja 2025. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 34/24, dalje ZUS/24), koji zakon je za primijeniti sukladno odredbi članka 169. stavak 1. toga Zakona, očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari, na koju nije pristupila uredno pozvana zainteresirana osoba pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a/24 održana bez prisutnosti zainteresirane osobe

8. Opunomoćenica tužiteljica je popisala trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, podneska od 20. lipnja 2024. i zastupanja na ročištu 12. lipnja 2024., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1500 bodova, uvećano za 10% na ime zastupanja dvije osobe, ukupno 1650 bodova, odnosno 3.300,00 eura uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %.

9. U cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je pregledao dokumentaciju priloženu u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljica radi poništenja osporenog rješenja tuženika je osnovan, dijelom i iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

11. Predmet ovog upravnog spora je utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa nakon izdavanja rješenja o izvedenom stanju u skladu sa odredbama Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12 i 143/13), za stambenu zgradu, izgrađenu na kat. čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

12. Iz prvostupanjskog spisa predmeta (koji je dostavljen u sudski spis) proizlazi kako je Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije, dopisom KLASA: UP/I-350-05/13-02/10598, URBROJ: 2182/1-16-15-11 od 27. kolovoza 2015. dostavio Općini Primošten rješenje o izvedenom stanju izdano od Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-350-05/13-02/10598, URBROJ: 2182/1-16-15-10 od 17. srpnja 2015., pravomoćno i izvršno 14. kolovoza 2015., te iskaz površina i obračunske veličine zgrade, radi obračuna komunalnog doprinosa.

13. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je kako su podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

14. Poseban propis kojeg ima u vidu naprijed navedena odredba članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama je u konkretnom slučaju Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje ZKG/95).

15. Odredbom članka 31. stavak 1. ZKG/95 propisano je kako komunalni doprinosi su novčana javna davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona. Stavkom 3. i 4. toga članka propisano je kako komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor. Plaćanjem komunalnog doprinosa vlasnik građevne čestice, odnosno investitor sudjeluje u podmirenju troškova izgradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture utvrđenih Programom iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona. Prema stavku 7. tog članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se, između ostalog, obvezno utvrđuje jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekata i uređaja komunalne infrastrukture i po pojedinim zonama, određena u kunama po m3 građevine, kao način i rokovi plaćanja komunalnog doprinosa.

16. Nadalje, odredbom članka 126. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, dalje ZKG/18), koji zakon je stupio na snagu 4. kolovoza 2018., propisano je kako će se postupci donošenja upravnih akata započeti po Zakonu o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona. Stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano je kako se iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u postupcima donošenja rješenja o komunalnom doprinosu koja se donose nakon prestanka važenja programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 129. stavka 1. ovoga Zakona glede sadržaja tog rješenja primjenjuju odredbe članka 85. stavka 1. ovoga Zakona.

17. Odredbom članka 129. ZKG-a/18 propisano je kako programi gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, programi održavanja komunalne infrastrukture i odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) doneseni do stupanja na snagu ovoga Zakona važe do isteka kalendarske godine za koju su doneseni (stavak 1.); kako će jedinice lokalne samouprave donijet program građenja komunalne infrastrukture iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona, program održavanja komunalne infrastrukture iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona i odluku o vrijednosti boda komunalne naknade (B) iz članka 98. stavka 1. ovoga Zakona, najkasnije 30 dana prije dana isteka kalendarske godine za koju su doneseni programi odnosno odluke iz stavka 1. ovoga članka (stavak 2.); kako se nakon isteka kalendarske godine za koju su doneseni programi održavanja komunalne infrastrukture i odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) iz stavka 1. ovoga stavka rješenje o komunalnoj naknadi može donijeti samo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) donesenim na temelju ovoga Zakona (stavak 3.).

18. Odredbom članka 85. u stavku 1. ZKG-a/18 propisano je kako rješenje o komunalnom doprinosu sadrži: 1. podatke o obvezniku komunalnog doprinosa, 2. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 3. obvezu, način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa i 4. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi ili je izgrađena s iskazom obujma odnosno površine građevine i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa, dok je u stavku 2. propisano kako je ništavo rješenje o komunalnom doprinosu koje nema sadržaj propisan stavkom 1. ovoga članka.

19. Slijedom iznijetog, uzevši u obzir članak 126. stavak 2. ZKG-a/18, te činjenicu kako je prvostupanjsko rješenje donijeto 10. veljače 2023., to unatoč činjenici što je u konkretnom slučaju upravni postupak započet u vrijeme važenja ZKG-a/95, ranije obvezni sadržaj iz članka 32. stavak 2. ZKG-a/95 više nije zakonom propisan sadržaj rješenja o komunalnom doprinosu, te ga ne sadržavaju niti rješenja donesena u postupcima pokrenutim po prijašnjem ZKG-u/95, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 126. stavak 2. ZKG-a/18, a što je tuženik propustio ispitati u osporenom rješenju, pa se osporeno rješenje već iz tog razloga ne može ocijeniti zakonitim.

20. Nadalje, a u pogledu prigovora tužiteljica u pogledu podnesenog zahtjeva za plaćanje komunalnog doprinosa „0“ kuna, koji kako je podnesen od njihovog oca ŠŠ, za istaći je kako iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika proizlazi između ostalog kako je žalba tužiteljica odbijena i iz razloga što je Općinsko vijeće Općine Primošten povodom zahtjeva investitora ŠŠ donijelo Odluku o pojedinačnom zahtjevu/zamolbi za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa 11. prosinca 2015. i to u sklopu postupka legalizacije, a kojim kako je odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje komunalnog doprinosa „0“ kuna, dok to tijelo nema mogućnost ocjenjivati zakonitosti Odluke Općinskoga vijeća, budući da ista podliježe ocjeni zakonitosti u upravnom postupku.

21. U konkretnom slučaju Odluku o pojedinačnim zahtjevima za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa u sklopu postupka legalizacije, Klasa: 363-05/13-01/1, Urbroj: 2182/02-01-15-06 od 11. prosinca 2015. je donijelo Općinsko vijeće općine Primošten te je ista objavljena u Službenom vjesniku općine Primošten, broj 8/15. Međutim, osim što je navedena odluka dostavljana javnom objavom, to iz iste uopće ne proizlazi tko bi bile osobe ad/32., 48. i 68., a čiji zahtjevi su odbijeni, niti se navode razlozi odbijanja. Da bi se radilo o pravnom predniku tužiteljica proizlazi iz Spiska za Općinsko vijeće - XII Sjednica (2015.) 11. prosinaca 2015., gdje je pod rednim brojem 48. naveden ŠŠ.

22. Nadalje, potrebno je ukazati i na novije shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci tog suda pod poslovnim brojem Usž- 3491/2023-2 od 11. prosinca 2024., prema kojem bi mjerodavno tijelo za donošenje odluke o pojedinačnim zahtjevima za oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa bilo Jedinstveni upravni odjel Općine Primošten, dok je Općinsko vijeće ovlašteno tumačiti primjenu članka 11.a Odluke o komunalnom doprinosu u pojedinačnom slučaju radi njegove jedinstvene primjene.

23. Konačno ovaj sud ukazuje i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom primjerice u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. prema kojem i u primjeni Zakon o komunalnom gospodarstvu, komunalni doprinos je novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos, te s tim u vezi i na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo primjerice u presudi tog suda pod poslovnim brojem Usž-2549/2024-2 od 8. travnja 2024., kako se Opći porezni zakon primjenjuje, kako u postupku izvršenja obveze komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, tako i u postupku utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, neovisno o tome koji Zakon o komunalnom gospodarstvu se primjenjuje u konkretnom slučaju (dakle Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 1995. sa svim izmjenama i dopunama, ili pak Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 2018. sa svim izmjenama i dopunama).

24. Odredbom članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje OPZ) propisano je kako pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema odredbi članka 109. stavak 8. OPZ-a rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito.

25. Slijedom sveg navedenog, te posebno imajuću u vidu naprijed iznijeti propust tuženika, osporeno rješenje tuženika se ne može ocijeniti zakonitim.

26. Stoga je sud, čija je primarna zadaća suda zaštita zakonitosti, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a/24 poništio odluku tuženika KLASA: UP/II-363- 04/23-02/16, URBROJ: 2182-16/28-23-2 od 17. srpnja 2023., te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude. Pri tome je za istaći tužiteljicama kako s obzirom na predmet ovog upravnog spora, nije bilo mjesta za donošenje meritorne odluke ovog suda na način kako su zatražile tužiteljice.

27. Točka II. izreke presude temelji se na odredbi 119. stavak 4. i članku 151. stavak 2. ZUS-a/24. U ponovnom postupku tuženik će ponovo odlučiti o žalbi tužiteljica, pri tome uvažavajući iznijete primjedbe ovog suda, kako o obliku sadržaja prvostupanjskog rješenja o komunalnom doprinosu, tako i po pitanju eventualne zastare utvrđivanja komunalnog doprinosa.

28. Odredbom članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a/24 propisano je kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je kako se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a/24 stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

29. Kako je tuženik izgubio spor u cijelosti, to je u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, te Tbr. 27., 40., 46. i 54. Tarife, tužiteljicama priznat kao opravdan zatraženi i popisani trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 12. lipnja 2025. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova te uvećano za 10% na ime zastupanja dvije osobe iznosi 1100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.200,00 eura, te uvećano za vrijednost PDV od 25% daje iznos od 2.750,00 eura. Tužiteljicama nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 20. lipnja 2024. od 500 bodova, te uvećano za 10%, budući da se radi o ponavljanju tužbenih navoda, koje su pak tužiteljice mogle iznijeti na raspravi pred ovim sudom, za koje im je priznat trošak zastupanja, pa je sud odlučio kako se ne radi o opravdanom trošku. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

30. U pogledu prijedloga tužiteljica da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a/24 propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

31. Međutim, imajući u vidu način na koji je riješena ova upravna stvar, odlučivanje o odgodom učinku tužbe postalo je bespredmetno. Međutim, neovisno o tome, ovaj sud ukazuje kako niti tužiteljice nisu dokazale nastup teške i nenadoknadive štete, budući da osim tvrdnji kako će im biti ugrožena egzistencija, nisu priložile nikakav relevantan dokaz o tome. Stoga je pozivom na odredbu članka 42. stavak 2. ZUS-a riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 11. srpnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 66.a st. 1. ZUS-a).

Protiv rješenja je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 67. stavak 1. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. (članak 70. ZUS-a). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).

DNA:

1. PŠ iz [adresa]

2. ČŠ iz [adresa], pod 1. i pod 2. putem opunomoćenice Velimire Anibalović, odvjetnice u Zagrebu, Franje Petračića 3 3. Šibensko-kninska županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. 2, uz povrat spisa 4. Općina Primošten, Svetog Josipa 7, Primošten

5. u spis