Rev-1118/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1118/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. B. iz P., V., zastupane po punomoćniku N. T., odvjetniku iz P., protiv I. tuženice S. Š. iz P., zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku iz P., te II. tuženika I. Š., nepoznatog boravišta - zastupanog po privremenom zastupniku S. K., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji I. tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-3342/08-2 od 6. travnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Poreču posl. br. P-279/06-13 od 20. travnja 2007., na sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2015.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-3342/08-2 od 6. travnja 2009. u dijelu u kojem se odnosi na I. tuženicu (u odluci kojom je prihvaćena žalba tužiteljice te prvostupanjska presuda preinačena i usvojen tužbeni zahtjev prema I. tuženici), i predmet u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom usvojena je žalba tužiteljice i odbijena žalba II. tuženika te prvostupanjska presuda preinačena i odlučeno:

„I. Nalaže se tuženicima, S. Š. i I. Š., da tužiteljici T. B. isplate iznos od 25.564,00 EUR sa zateznom kamatom koja na iznos od 50.000,00 DEM teče od 1. prosinca 1992., pa do 31. prosinca 2001. po stopi koju su banke u mjestu ispunjenja plaćale na devizne štedne uloge u toj valuti po viđenju, a potom od 1. siječnja 2002., pa nadalje sa zateznom kamatom računatom na iznos od 25.564,00 EUR po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju, sve do dana isplate i sve to u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tih banaka na dan isplate, u roku od 15 dana.

II. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 26.165,00 kn u roku od 15 dana“.

Protiv drugostupanjske presude I. tuženica je podnijela reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 6., 8. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog I. tuženice je da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se drugostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a (prema kojoj bitna povreda postoji: "ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom"), na koju revidentica i ukazuje.

Naime, sud čini navedenu bitnu povredu i kada ne dostavi stranci žalbu protivne stranke na odgovor i (time) propusti postupiti u smislu odredbe čl. 359. st. 1. ZPP-a (prema kojoj: "Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od primitka podnijeti tome sudu odgovor na žalbu."), a sve jer time vrijeđa načelo obostranog saslušanja stranaka iz čl. 5. st. 1. ZPP-a i stranci uskraćuje mogućnost raspravljanja pred sudom.

U ovome slučaju počinjena je upravo takva povreda: žalba tužiteljice, a o kojoj je odlučeno osporenom drugostupanjskom presudom, nije dostavljena na odgovor revidentici (prema podacima u spisu, odnosno prema dostavnoj naredbi i dostavnici, dostavljena je samo zastupniku II. tuženika).

Stoga je (na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a) valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem - otkloniti učinjeni propust, te ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku u dijelu u kojemu se odnosi na revidenticu, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 13. listopada 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.