II Rev-186/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 186/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. p. m. d.d. u stečaju, Z., koga zastupa punomoćnik N. A., odvjetnik iz Z., protiv tuženika P. radnja, vlasništvo Ž. K., Z., koga zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik iz Z., radi isplate 77.812,50 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-1552/98 od 16. veljače 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: XIII P-3323/96 od 18. rujna 1997. godine, u sjednici održanoj dana 11. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovor na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 77.812,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 41.500,00 kn od 07. veljače 1996. godine do isplate, a na iznos od 36.312,50 kn od 08. veljače 1996. godine do isplate, kao i tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 18.216,00 kn, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud ukine u cijelosti presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog suda uz obvezu tužitelja da naknadi sve troškove postupka.

II Rev 186/1999-2

Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju tuženika u kojem predlaže da revizija tuženika kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91; 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

O ostalim procesnim povredama zbog kojeg se može izjaviti revizija bez obzira da li je riječ o onim apsolutno ili relativno bitnim revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino onda kad se revident na takve povrede u reviziji određeno i konkretno poziva. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. ZPP-a na koju ukazuje revident, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom prijeporu. Revident ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može izjaviti.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

I u ovom stadiju postupka je prijeporno da li su se ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) temeljem kojeg bi tuženik bio oslobođen obveze i platiti tužitelju vrijednost isporučene mu robe po tužitelju u iznosu od 77.812,50 kn.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj tuženiku isporučio robu u vrijednosti od 77.812,50 kn;

- da tuženik tužitelju nije platio vrijednost robe koju mu je tužitelj uredno isporučio, a revident – tuženik je istu uredno primio;

- da tuženik nije reklamirao primljenu robu bez odgađanja bilo usmeno ili pismeno. I po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da se tužbeno traženje tužitelja pokazuje utemeljenim, jer je tužitelj robu u utuženoj vrijednosti uredno isporučio tužitelju, a tužitelj mu istu nije platio iako ju je uredno primio, a tuženik nije dokazao da bi postupio sukladno odredbi čl. 482. st. 1. ZOO-a, tj. da je tužitelja kao prodavaoca obavijestio odmah, a računajući od dana kad je nedostatak otkrio da roba ima nedostataka, što znači da ne postoje razlozi zbog kojih bi tuženik bio oslobođen obveze tužitelju isplatiti vrijednost isporučene robe.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

II Rev 186/1999-2

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je ovaj revizijski sud ocijenivši brižljivo sve okolnosti našao da taj trošak nije potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 11. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.