Revr-1158/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1158/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. Š. iz V. G., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-862/10-2 od 27. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20261/04-22 od 28. siječnja 2010., u sjednici održanoj 15. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuju rješenja o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 20261/04-22 od 28. siječnja 2010. i presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 862/10-2 od 27. travnja 2010. u pobijanom dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za nadoknadu parničnog troška te se nalaže tužiteljici da tuženiku isplati daljnji iznos naknade troškova parničnog postupka od 5.461,00 kn, u roku od 8 dana.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 10.547,04 kn te naknade parničnih troškova (toč. I. izreke).

Pod toč. II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 28.902,72 kn.

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

ćinskog

„Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Op građanskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2010., broj Pr-20261/04-22 u odnosu na toč. II izreke te u odluci o parničnom trošku određenom toč. III. izreke i u dijelu toč. I. izreke kojom nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška preko suđenog iznosa od 1.919,00 kn. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje navedena presuda u odnosu na toč. I izreke, te u odnosu na toč. III. izreke kojom nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 5.461,00 kn.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.“

Protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-862/10-2 reviziju je podnio tuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i to:

- pogrešno materijalnopravno odmjeravanje i dosuđenje parničnog troška tuženiku u odnosu na vrijednost predmeta spora i uspjeh tuženika u postupku u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, smatrajući da je o tom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje (poslovni broj Revt-35/04-2 od 14. lipnja 2005.), ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Stoga, tuženik predlože da se osporeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu preinači i dosudi tuženiku pripadajući iznos parničnog troška uvećan za trošak sastava žalbe i revizije, a podredno da se ukine pobijano rješenje o trošku kao i rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. III. izreke presuda suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju podnijela je tužiteljica u kojem osporava revizijske razloge i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava revizije.

Revizija tuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Tuženik je kao pravno pitanje naveo pogrešno materijalnopravno odmjeravanje i dosuđenje parničnog troška tuženiku u odnosu na vrijednost predmeta spora i uspjeh tuženika u postupku u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

Tuženik je u pravu da se trošak parničnog postupka određuje sukladno vrijednosti predmeta spora a koja vrijednost je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji a ne prema vrijednosti predmeta spora koja je eventualno vrijedila prilikom zaključenja glavne rasprave. Ovaj sud je u svojim ranijim odlukama zauzeo istovrsno pravno shvaćanje (primjerice u odluci Revt-35/04-2 od 14. lipnja 2005. i Rev-402/04 od 21. rujna 2005.). Stoga tuženiku pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje.

U konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe je iznosila 107.228,78 kn i ta vrijednost predmeta spora je bila važeća do smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja 3. studenog 2009. na iznos od 39.449,76 kn. Nižestupanjski sudovi su kod obračuna tuženiku troškova parničnog postupka isti obračunali na način da su primijenili vrijednost predmeta spora za cijeli postupak u visini nakon zadnjeg sniženja tužbenog zahtjeva na iznos od 39.449,76 kn, te su srazmjerno uspjehu u parnici obračunali trošak tuženiku i tužitelju. Nije uzeto u obzir da je tužitelj zapravo povukao tužbu za onaj dio za koji je smanjen tužbeni zahtjev i da se tuženiku kod obračuna troškova parničnog postupka u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena treba trošak obračunati u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP.

Kod toga treba napomenuti da prema pravnom shvaćanju ovog suda kod ovakvog djelomičnog povlačenja tužbe sud nije dužan postupiti u smislu čl. 164. st. 7. ZPP budući je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koje nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i konačni uspjeh stranaka u sporu još nisu poznati, a o naknadi parničnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, kod čega će tuženik naknadu troškova u odnosu na povlačenje tužbe ostvarivati zajedno sa naknadom troškova obračunatih obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev i srazmjerno uspjehu u parnici.

Obzirom na navedeno, tuženiku pored dosuđenog troška parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 2. ZPP srazmjerno uspjehu i vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku zaključenja glavne rasprave pripada i razlika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena i to prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja te parnične radnje. Stoga tuženiku pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) u visini razlike od 1.339,80 kn za odgovor na tužbu sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife, te nadalje ista razlika prema tbr. 9. toč. 1. Tarife za pristup na ročište od 16. siječnja 2007., te iznos razlike od 196,80 kn za sastav podneska od 26. lipnja 2009. prema tbr. 8. toč. 1. Tarife.

Sveukupno tuženiku pripada daljnji iznos od 2.876,40 kn na ime razlike troškova zastupanja od strane odvjetnika prema Tarifi, obzirom na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja parničnih radnji čemu treba pribrojiti troška na ime sastava revizije sukladno tbr. 10. toč. 4. Tarife u iznosu od 876,37 kn što predstavlja 95% zatraženog troška sastava revizije sa uključenim PDV od 23%. Obzirom na navedeno dolazi se do ukupnog iznosa od 3.752,77 kn na ime troškova parničnog postupka koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku pored već dosuđenog iznosa po tom osnovu od 5.461,00 kn (toč. I. izreke rješenja).

Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP prihvatiti reviziju tuženika u odnosu na trošak parničnog postupka koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku te u tom dijelu preinačiti nižestupanjske odluke.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju (toč. II. izreke rješenja) jer ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 15. rujna 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.