Rev-1314/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1314/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja A. i F.T. iz S.B., koje zastupa I.O., odvjetnik u S.B., protiv tuženika A. i maloljetnog I.B. koga zastupa majka, oboje iz S.B., a ovu B.B., odvjetnik u S.B., radi predaje u posjed te protutužbe A. i maloljetnog I.B. protiv A. i F.T., radi utvrdjenja prava korištenja, rješavajući revizije stranaka protiv presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 30. prosinca 1991. br. Gž-920/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 3. travnja 1991. br. P- 322/91-5, u sjednici održanoj dana 6. listopada 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se revizije stranaka kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za predaju u posjed fizičkog dijela tamo označene katastarske parcele te da su tuženici dužni trpjeti da oni svoj fizički dio dvorišta ograde i da im u isključivi posjed pripadne kapija i ulazna vrata iz … . Istom presudom odbijen je zahtjev protutužbe tuženika da im pripada isključivo pravo korištenja odnosno dosmrtnog uživanja dijela te iste parcele sa zapadne strane, a u skladu s označenom medjom u priloženom prijavnom listu. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja stranke su izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu u odgovarajućem dijelu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine

Rev 1314/92

presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

Tuženici traže trošak postupka revizije.

Stranke nisu odgovorile na revizije, a ni javni tužitelj Republike Hrvatske se o njima nije izjasnio. Revizije nisu osnovane.

Nije sporno da je navedena parcela u društvenom vlasništvu, te da u naravi predstavlja dvorište time da je stambena zgrada koja je na tom dvorištu izgradjena, a koja je ranije bila u suvlasništvu prednika obiju stranaka podijeljena u postupku razvrgnuća zajednice nekretnina.

Tužitelji su zahtjevom svoje tužbe tražili da im tuženici predaju u isključivi posjed odredjeni dio sada zajedničkog dvorišta, dok su tuženici zahtjevom svoje protutužbe tražili da sud utvrdi da njima pripada isključivo pravo korištenja takodjer odredjenog dijela toga dvorišta.

Sudovi nižega stupnja su zahtjeve stranaka ocijenili neosnovanima navodeći kao razlog da je zemljište koje zauzima navedeno dvorište u društvenom vlasništvu, da ono medju strankama nije podijeljeno, a nije ni utvrdjen način njegova korištenja, pa da je prethodno potrebno ishoditi takvu odluku.

Osnovano doduše stranke iznose u svojim revizijama da je u postupku razvrgnuća zajednice nekretnina koji se vodio izmedju njihovih prednika pod oznakom R1-351/78, a u kojem je fizički podijeljena dotada suvlasnička zgrada, dijelom odlučeno o načinu korištenja i dvorišta. Medjutim to je učinjeno samo načelno, kao što to i navode sudovi nižega stupnja u razlozima svojih presuda i ne s dovoljno elemenata da bi se moglo raspraviti o osnovanosti zahtjeva stranaka za predaju odnosno utvrdjenje isključivog prava korištenja točno odredjenog fizičkog dijela toga dvorišta, pogotovo što medju njima u pogledu toga postoji spor.

Sud prvog stupnja je povodom konkretnih zahtjeva stranaka u ovoj parnici imao mogućnosti da ovaj postupak pretvori u vanparnični postupak za uredjenje načina korištenja zajedničkog dvorišta i tako o tome meritorno odluči.

Kako to dosada nije učinjeno u ovom stadiju postupka to više nije moguće.

Kako prema tome sudovi nižega stupnja nisu pogrešno primijenili materijalno pravo, a nije došlo ni do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuju tuženici, jer je protivno njihovoj tvrdnji sud drugog stupnja ocijenio navode njihove žalbe koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP), pa ni ona na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je trebalo revizije stranaka kao

neosnovane odbiti (čl.393. ZPP koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 53 od 8. listopada 1991. godine preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 6. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.