Croatian Supreme Court awards damages for unreasonable delay in civil proceedings under Article 27 of the Courts Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia granted the applicant's request for protection of the right to a trial within a reasonable time, awarding 14,500 kuna in damages. The court found that the civil proceedings regarding work-related injury compensation lasted over eight years due to significant judicial inactivity and excessive delays in scheduling hearings. Consequently, the court ruled that the prolonged duration violated the constitutional right to a trial within a reasonable time and ordered the state to pay the awarded compensation.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 2. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: The Supreme Court established that a civil proceeding lasting over eight years, characterized by significant periods of judicial inactivity and failure to schedule hearings promptly, constitutes a violation of the right to a trial within a reasonable time guaranteed by the Constitution.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzp 14/06-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, , po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja Ž. Č. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik N. V., dipl. pravnik u Sindikatu protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. siječnja. 2006. godine, 5. rujna 2006. godine,
r i j e š i o j e :
I Predlagatelju Ž. Č. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 14.500,00 kuna.
II Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je dana 16.siječnja 2006. godine podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05 - ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke u žalbenom postupku koji se vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gžr-1380/05-2, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz njegovog zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-14088/04 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2006. godine, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):
- da je predlagatelj 23. veljače 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova radi naknade štete;
- da se tužena podneskom od 6. travnja 1993. godine protivila tužbi i tužbenom zahtjevu te je tražila primjeren rok za odgovor na tužbu;
- da je sud na ročištu održanom 19. travnja 1993.godine rješenjem tuženoj odredio rok od 15 dana za očitovanje na navode tužbe;
- da je tužena odgovorila na tužbu 17. kolovoza 1993. godine;
- da se Općinski sud, nakon što je na ročištu održanom 12. listopada 1993. godine odlučio provesti vještačenje u ovom predmetu po Zavodu za medicinsku dijagnostiku iz Zagreba, istom obraćao u dva navrata (dopisima od 18. 10. 1993. te od 15. 12. 1993.) s upitom da li može obaviti vještačenje tužitelja;
- da je rješenjem od 16. ožujka 1994. godine Općinski sud odredio provesti vještačenje tužitelja na okolnost oštećenja sluha po sudskom vještaku otorinolaringologu;
- da je vještak navedene struke izradio nalaz i mišljenje 22. ožujka 1994. godine;
- da je sud na ročištu održanom 24. svibnja 1994. godine tuženoj odredio rok od 30 dana za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka;
- da su se stranke očitovale na nalaz i mišljenje vještaka otorinolaringologa i to tužena podneskom od 17. lipnja 1994.godine a tužitelj podneskom koji je kod Općinskog suda u Zagrebu zaprimljen 13. srpnja 1994. godine;
- da je na ročištu održanom 13.ožujka 1996.godine saslušan tužitelj i jedan svjedok, te je donijeto rješenje da će se od Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu, zatražiti spis o postupku umirovljenja tužitelja;
- da je 25. travnja 1996. godine spis Fonda poslovni broj MS-472852 dostavljen Općinskom sudu;
- da je podneskom od 20. svibnja 1996. godine tužitelj povisio tužbeni zahtjev;
- da je na ročištu održanom 27. lipnja 1996. godine tuženoj naloženo pismeno se očitovati na podnesak tužitelja u roku od 8 dana;
- da se tužena, podneskom od 15. srpnja 1996. godine, očitovala na navedeni podnesak tužitelja te je predložila da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije;
- da su na ročištu održanom 20. rujna 1996. godine saslušani svjedoci koje je predložila tužena te je zaključena glavna rasprava;
- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1040/93-29 od 20. rujna 1996. godine djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 40.000,00 kn po osnovi naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi u iznosu od 20.000,00 kn, kao i po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 32.014,04 kn za razdoblje od 1.01.1992. do 31.3.1996., te po osnovi mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u iznosu od 1.279,80 kn od 1.travnja 1996.godine pa nadalje;
- da su stranke podnijele žalbu protiv navedene presude i to tužitelj 11. siječnja 1997. godine, a tužena 13. siječnja 1997. godine;
- da je spis, povodom žalbi stranaka, 29. rujna 1997. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu;
- da je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem posl. broj Gž-5916/97-2 od 26. siječnja 1999. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-1040/93 od 20. rujna 1996. godine i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje nakon čega,
- da je Općinski sud u Zagrebu na zahtjev tužitelja, od RF MIORH Područne službe Zagreb ponovno zatražio na uvid spis MS-472852/ZP (dopis od 13. 09. 1999.);
- da je na ročištu održanom 14. ožujka 2000. godine određeno provođenje vještačenja po vještaku za medicinu rada;
- da je 22. svibnja 2000. godine na Općinskom sudu zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka, specijaliste medicine rada;
- da je na ročištu održanom 17. siječnja 2001. godine tužena istakla prigovor promašene pasivne legitimacije;
- da je Općinski sud u Zagrebu 5. prosinca 2001. godine donio presudu posl. br. Pr- 324/01-51 kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 40.000,00 kn po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, dok je s tog osnova odbio dio tužbenog zahtjeva za iznos od 20.000,00 kn i po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 01. 01. 1992. g. do 31. 03. 1996. g. u iznosu od 32.014,04 kn i od 01. 04. 1996. g. pa nadalje po osnovi mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u iznosu od 1.279,80 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Istom je presudom Općinski sud odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio, u slučaju pogoršanja, razliku između plaće koju je primao i mirovine koju prima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;
- da su, protiv navedene presude, stranke podnijele žalbu i to tužena 12. ožujka 2002. godine a tužitelj 14. ožujka 2002. godine;
- da je rješenjem posl. br. Pr-324/01-54 od 16. travnja 2002. godine ispravljena očita pogreška u pisanju presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-324/01-51 od 05. prosinca 2001. godine;
- da je spis povodom žalbi stranaka zaprimljen kod Županijskog suda u Zagrebu 13. svibnja 2002. godine;.
- da je Županijski sud u Zagrebu 9. ožujka 2004. godine donio presudu i rješenje pod posl. br. Gžr-1115/02-2;
- da je drugostupanjskom presudom odbijena žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu izgubljene zarade za razdoblje od 1. 1. 1992. godine do 31. 3. 1996. godine u iznosu od 32.014,03 kn a od 1. 4. 1996. godine pa nadalje odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u iznosu od 1.279,80 kn kao i dio kojim tužitelj traži, u slučaju pogoršanja, razliku između plaće koju je primao i mirovine koju prima te zahtjev za tako uvećanu mjesečnu rentu, sve s pripadajućom kamatom;
- da je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete po osnovi duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 20.000,00 kn i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;
- da je na ročištu održanom 5. travnja 2005. godine saslušan tužitelj;
- da je podneskom, zaprimljenim na Općinskom sudu 30. lipnja 2005., tužena dostavila podatke koje joj je sud, rješenjem od 5. travnja 2005., naložio dostaviti u roku od 15 dana;
- da je glavna rasprava zaključena 4. srpnja 2005.godine;
- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-14088/04-62 od 22. srpnja 2005. godine tužena obvezana tužitelju isplatiti na ime naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 14.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 46.000,00 kn odbijen;
- da su stranke podnijele žalbe protiv navedene presude i to tužena 5. rujna 2005. godine a tužitelj 9. rujna 2005. godine;
- da je tužitelj podnio odgovor na žalbu 27. rujna 2005. godine;
- da je spis povodom žalbi stranaka zaprimljen kod Županijskog suda u Zagrebu 11. studenog 2005. godine;
- da su presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1380/05-2 od 14. veljače 2006. godine žalbe stranaka odbijene kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-14088/04 od 22. srpnja 2005. godine;
- da je punomoćnik tužitelja drugostupanjsku presudu primio 6. travnja 2006. godine. Pravno relevantno razdoblje razmatranja, a odlučno kod ocjene da li predlagatelju predleži pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.
Međutim, tužitelj je u parničnom predmetu kod Općinskog suda u Zagrebu podnio tužbu dana 26. veljače 1993. godine, pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče od tek od 5. studenog 1997. godine (dan stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda-„Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02) do 6. travnja 2006. godine (dan kada je predlagatelj, tužitelj u ovom postupku, primio drugostupanjsku odluku), što ukupno iznosi osam (8) godina, pet (5) mjeseci i jedan (1) dan.
Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav).
Pri tome je imao u vidu duža razdoblja neaktivnosti suda u prvostupanjskom postupku kada je između ročišta održanog 12.10.1993. i 24.05.1994.proteklo više od šest mjeseci, a nakon ročišta održanog 24.05.1994. trebalo je gotovo godinu i deset mjeseci da sud održi novo ročište 13.03.1996. Isto tako je, nakon što je prvostupanjska presuda posl. br. Pn- 1040/93-29 od 20. 09. 1996. ukinuta, Općinskom sudu trebalo nešto više od 10 mjeseci da, nakon što je održao ročište 14. 03. 2000., novo ročište zakaže tek 17.01.2001., nakon čega nije bio aktivan sve do 5. prosinca 2001., kada je donio presudu posl. br. Pr-324/01-51, da bi, po ukidanju ove presude (9.ožujka 2004.), opet proteklo nešto više od jedne godine do zakazivanja ročišta (5. travnja 2005.) .
Niti Županijski sud u Zagrebu, po ocjeni ovog suda, nije postupao u razumnom roku kada je o žalbama stranaka protiv presude posl. br. Pr-324/01-51 odlučio nakon proteka gotovo dvije godine od zaprimanja spisa (spis je zaprimljen kod suda 13. svibnja 2002. godine a drugostupanjska odluka je donijeta 9. ožujka 2004. godine) jer se ovdje radi o sporu iz radnog odnosa, za koji je zakonom propisana hitnost u rješavanju.
S obzirom na navedena utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako ovaj postupak nije vođen učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti jer je održano 11 ročišta za glavnu raspravu iako se nije radilo o složenijem predmetu (predmet tužbenog zahtjeva bila je naknada štete koju je tužitelj pretrpio na radu). Da nije bilo potrebe za održavanjem tolikog broja ročišta ukazuje i okolnost da su u dokaznom postupku saslušana ukupno četiri svjedoka i tužitelj.
Prema ocjeni ovog suda, ništa ne upućuje na to da bi sam predlagatelj svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja sudskog postupka.
Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu trajanje sudskog postupka, postupanje nadležnog suda te vrstu i prirodu konkretnog spora, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 05. rujna 2006. godine
Sutkinja:
Katarina Buljan, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.