Rev-2001/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2001/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanšević, kao članova vijeća, u pranovj stvari tužitelja Z. Š. iz S., koga zastupa B. V., odvjetnik u S., protiv tuženika DP B. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 4. prosinca 1998. godine, br. Gž-2013/98, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 2. travnja 1998. godine, br. IP-914/93, u sjednici održanoj 26. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tužitelju je zbog profesionalnog oboljenja (azbestoza) dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 25.000,00 kn (traženo 30.000,00 kn), za pretrpljeni strah 8.000,00 kn (traženo 20.000,00 kn) i po osnovi duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti 60.000,00 kn (traženo 90.000,00 kn), sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen.

Tužitelju su dosuđeni troškovi spora u iznosu od 12.897,00 kn.

Ta je presuda pobijanom odlukom preinačena tako da je dosuđena novačana naknada za pretrpljene fizičke bolove smanjena na iznos od 20.000,00 kn, dok je dosuđena novčana naknada po osnovi duševnih bolova povišena na iznos od 70.000,00 kn i po osnovi pretrpljenog straha na 10.000,00 kn. Tužitelju je dosuđen ukupni parnični trošak u iznosu od 13.582,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne i da su tražene novčane naknade po svim primjene propisa materijalnog prava, nalazeć

osnovama primjerene, kako stupnju umanjene životnih aktivnosti od 40%, tako i tegobama koje tužitelj trajno trpi (prisiljen je stalno sijediti, a i svaki pa i najmanji napor izaziva tegobe i zaduhu, uz stalnost bolova). Iz tih razloga tužitelj je predložio da se revizija prihvati, odluke sudova preinače i zahtjevu tužbe u cijelosti udovolji ili pak obje odluke u odbijajućem dijelu ukinu i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

U postupku je nalazom vještaka utvrđeno da tužitelj boluje od asbestoze pleure bez asbestoze pluća, da zbog toga prilikom obavljanja teškog ili srednje teškog rada trpi povremene probadajuće i srednje teške ali i kratkotrajne bolove. Njegova radna sposobnost je umanjena za 40% (povremeni osjećaj nedostatka zraka, prilikom vremenskih promjena pojavljuju se jači probadajući bolovi, lako se zamara).

Na temelju takovih utvrđenja, koja su i bila važna za donošenje zakonite i pravilne odluke o visini novčane naknade za sve oblike pretrpljene nematerijalne štete, sud drugog stupnja je i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava, uvažavajući pri tome sve posebnosti ovog slučaja, težinu i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i stupanj umanjenja životnih aktivnosti i njegovu životu dob, koji je rođen 1931. godine, u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, dosudio realne i primjerene novčane naknade (za pretrpljene fizičke bolove 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn i za umanjenje životnih aktivnosti 70.000,00 kn) što nije izvan okvira sudske prakse i ta utvrđenja i ocjenu suda drugog stupnja revizijski navodi ne dovode u pitanje.

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386.) reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. rujna 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.