I Kž-269/2019-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 269/2019-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. J. zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2019. broj K-66/2018., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2019., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika M. J., D. C., odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba optuženika M. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2019. broj K- 66/2018. optuženik M. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11. pa je, na temelju tog zakonskog propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, a za dio kazne od jedne godine i šest mjeseci izrečena mu je uvjetna osuda te se kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. veljače 2013. do 22. ožujka 2013. te od 23. travnja 2013. do 13. svibnja 2013.

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. u iznosu od 3.500,00 kuna i paušalnu svotu od 500,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

I Kž 269/2019-7

Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju D. C., odvjetniku u Z. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne blažu kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća je održana u nazočnosti branitelja optuženika D. C., odvjetnika u Z., koji je zahtijevao obavijest o sjednici vijeća, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika i optuženika, sukladno odredbi članka 475. stavka 5. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela pa mu je tako pravilno utvrdio i cijenio sve u pobijanoj presudi navedene olakotne okolnosti.

Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud optuženiku raniju osuđivanost pogrešno cijenio kao otegotnu okolnost, ali ne iz razloga navedenih u žalbi, odnosno zbog tvrdnje žalitelja da je nastupila rehabilitacija, već zbog činjenice da je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-2660/2012., prema izvatku iz kaznene evidencije postala pravomoćna 7. veljače 2014., dakle, nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela pa je optuženik tempore criminis bio neosuđivana osoba.

Međutim, ta okolnost, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije od značaja za odmjeravanje kazne u konkretnom slučaju, s obzirom da je prvostupanjski sud optuženika osudio na najmanju zakonom propisanu kaznu zatvora koja se za terećeno kazneno djelo može izreći primjenom odredbi o ublažavanju kazne, a također, u okviru djelomične uvjetne osude, optuženiku je u neuvjetovanom dijelu izrečena minimalna kazna zatvora u trajanju šest mjeseci sukladno odredbi članka 57. stavka 2. KZ/11.

Stoga je neosnovana žalbena tvrdnja da je optuženiku trebalo izreći blažu kaznu.

Budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 10. prosinca 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Setnik, v.r.

Ana Garačić, v.r.