Gzz-6/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzz 6/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća, i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. M. iz K. kojeg zastupa punomoćnica K. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ž. R. i kolege, S. B., protiv I-ovršenika L. B. iz B. (ispravljeno na L. S. iz B.), II-ovršenika G. S. B., zastupan po punomoćniku S. J., odvjetniku u S. B. i III-ovršenika Županije brodsko-posavske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Slavonski Brod, Građansko-upravni odjel, radi ovrhe i tražbine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske posl. br. G-DO- 836/03 od 7. srpnja 2003., protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-801/01 od 31. ožujka 2003., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu Ovr-1234/99 od 28. travnja 1999., u sjednici održanoj 18. lipnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-1234/99 od 28. travnja 1999. određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude istog suda posl. br. P-1598/91 od 7. prosinca 1992., protiv ovršenika L. B. iz B. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu 360,00 kn i troškova parničnog poostupka u iznosu 155,87 kn s pripadajućom zateznom kamatom, pljenidbom novčanih sredstava ovršenika koja se nalaze na njegovom žiro-računu kod ZAP P. S. B. i njihovom prijenosu na žiro-račun punomoćnika ovrhovoditelja, a ukoliko se na ovaj način ne može namiriti tražbina ovrhovoditelja, ovrha će se provesti na novčanim sredstvima koja se nalaze na žiro-računima II-ovršenika G. S. B. i III-ovršenika Županije brodsko-posavske koja se nalaze kod ZAP-a P. S. B..

Drugostupanjskim rješenjem posl. br. Gž-801/01 od 31. ožujka 2003., odbijene su žalbe II-ovršenika G. S. B. i III-ovršenika Županije brodsko-posavske kao neosnovane i potvrđeno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-1234/99 od 28. travnja 1999. Protiv navedenog pravomoćnog rješenja drugostupanjskog suda, Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinači pobijano rješenje na način da ukine rješenje o ovrsi u odnosu na II-ovršenika G. S. B. i III- ovršenika Županiju brodsko-posavsku i ovršni prijedlog odbije, podredno ukine rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odgovoreno.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 408. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, ispitao je pobijanu odluku samo u granicama zahtjeva.

U postupku je utvrđeno da je rješenje o ovrsi, posl. br. Ovr-1234/99 od 28. travnja 1999. donijeto temeljem pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda posl. br. P- 1598/91 od 7. prosinca 1992. u kojoj je I-tuženik L. B. iz B. a II-tužena O. S. B. kao supsidijarno odgovorna, time da se ovrhovoditelj nije uspio naplatiti od I-ovršenika. Kako je stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi prestala postojati O. S. B., to je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu kao pravne slijednike bivše O. S. B. označio kao II- ovršenika G. S. B. i III-ovršenika Županiju brodsko-posavsku. Po prigovoru II. i III-ovršenika da nisu pravni slijednici bivše O. S. B., drugostupanjski sud je u pobijanom rješenju zauzeo stajalište da su temeljem čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi II. i III-ovršenik pravni sljednici bivše O. S. B. i da solidarno odgovaraju trećima za obveze ranije O. S. B., neovisno o njihovom međusobnom dogovoru o preuzimanju prava i obveza.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se ističe da je u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga postojala Odluka komisije Vlade Republike Hrvatske od 12. prosinca 1995. kojom je konačno riješeno pitanje pravnog sljedništva bivše O. S. B., pa je za ocjenu pasivne legitimacije odlučan način na koji je to pitanje riješeno Odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske od 12. prosinca 1995., što sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ni razmatrao. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (“Narodne novine” br. 90/92, 94/93, 117/93 – dalje: ZLSU) općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzet će nekretnine, pokretnine, financijska sredstva i prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica.

U st. 2. istog članka, propisano je da sporove koji mogu nastati u provedbi st. 1. ovog članka, rješavaju sporazumno jedinice lokalne samouprave. U slučaju izostanka sporazumnog rješenja, odluku će donijeti arbitraža koju imenuje Vlada Republike Hrvatske. Protiv odluke arbitraže nije dozvoljena sudska zaštita.

Polazeći od prednjih utvrđenja da se u ovom konkretnom slučaju radi o ovršnoj ispravi (čl. 21. toč. 1. Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj 57/96 i 29/99 – dalje: OZ) obveza iz te ovršne isprave – pravomoćne presude posl. br. P-1599/13 od 7. prosinca 1992. u smislu citirane odredbe čl. 87. st. 1. ZLSU prešlo je na pravne sljednike te O.. Odluka Komisije Vlade Republike Hrvatske od 12. prosinca 1995. ne može izmijeniti ili ukinuti obveze prema trećim osobama koje su već nastale. Ta Odluka je donesena temeljem odredbe čl. 87. st. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i u smislu te odredbe njome se rješavaju interni odnosi između pravnih sljednika, ali treći osoba (vjerovnika) se to ne tiče. Sporazumom između pravnih sljednika ili odlukom arbitraže (Komisije) nije moglo biti određeno da se G. S. B. oslobađa obveze iz presude P-1598/91 od 7. prosinca 1992. ili da se oslobađa Županija (ako su oni pravni sljednici Općine) ili da se oslobađaju i jedan i drugi. Takav sporazum između dužnika (ovršenika) ili Odluka Komisije ne bi proizvela pravne učinke. Naravno moglo je biti određeno da će novčana obveza iz presude teretiti samo Grad ili samo Županiju, ali to se tiče njihovog međusobnog odnosa, ali ne i tužitelja (vjerovnika).

Ovaj revizijski sud je izrazio svoje pravno shvaćanje u identičnom slučaju odnosno odluci br. Rev-569/03 prema kojem shvaćanju Odluka arbitraže samo nadomješta sporazum između pravnih slijednica bivše općine i njome se uređuje njihov interni odnos, koji se ne tiče trećih niti njome vjerovnici općine koja prestaje postojati mogu biti stavljeni u nepovoljniji položaj. Ta Odluka je od značaja samo za međusobni odnos tuženih općina kao solidarnih dužnika, jer dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od sudužnika da mu naknadi dio obveze koji pada na njega (čl. 423. st. 1. ZOO).

Dakle, na utvrđeno činjenično stanje sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, pa su razlozi zahtjeva za zaštitu zakonitosti u tom pravcu neosnovani.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 393. u vezi čl. 408. ZPP odbiti zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. lipnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.