Legislator Case Law & Legislation
Revr-726/2005-2 AI generated

Revr-726/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-726/2005-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Gordane Gasparini, Ivke Zlokić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz B., kojeg zastupa T. K., odvjetnik iz K., protiv tuženika Z. d.o.o. Z., kojeg zastupa M. R. odvjetnica iz O. društva R. i V. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 2005. br. Gžr-619/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2004. br. Pr-15317/03, u sjednici održanoj dana 24. svibnja 2006. godine,

Legislator headnote

AI generated

Revr-726/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje ZPP) i utvrđeno je da ne postoje revizijski razlozi određeno navedeni u reviziji – pogrešna primjena odredaba čl. 107. st. 1. i 2. i čl. 145. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95 i 65/95; dalje ZR).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 726/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Gordane Gasparini, Ivke Zlokić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz B., kojeg zastupa T. K., odvjetnik iz K., protiv tuženika Z. d.o.o. Z., kojeg zastupa M. R. odvjetnica iz O. društva R. i V. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 2005. br. Gžr-619/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2004. br. Pr-15317/03, u sjednici održanoj dana 24. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-619/05 od 17. svibnja 2005. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr- 619/05 od 17. svibnja 2005. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pr-15317/03 od 2. studenog 2004., kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi za utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 16. srpnja 1997., za utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao, za vraćanje na rad i za isplatu naknade plaće.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava – odredaba čl. 107. st. 1. i 2. i čl. 145. Zakona o radu – te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U reviziji se navodi da tuženik nije pružio niti jedan valjan dokaz pomoću kojeg bi se utvrdilo da je tužitelj u spornom razdoblju (23. lipnja 1997. – 16. srpnja 1997) bio na godišnjem odmoru ili je bio dužan doći na rad; da postoji kontradikcija između tuženikove odluke o rasporedu godišnjeg odmora i izjava svjedoka je li tužitelj u spornom razdoblju bio na godišnjem odmoru; da je jedina pouzdana isprava iz koje se može utvrditi tužiteljeva prisutnost ili odsutnost s rada tzv. šihterica, a da tu ispravu tuženik nije podnio; da su izjave svjedoka kontradiktorne; da se tužitelj prema pisanoj odluci tuženika u spornom razdoblju nalazio na godišnjem odmoru; da sudovi nisu mogli na temelju proturječnih svjedočenja, nepostojanja relevantne dokumentacije i proturječnih rješenja o korištenju godišnjeg odmora izvesti zaključak da je otkaz u skladu s odredbama čl. 107. Zakona o radu, te da su povrijeđene odredbe čl. 145. Zakona o radu, jer da tuženik nije izvijestio sindikalnog povjerenika o neposrednom povodu; tj. o tužiteljevom izostanku s posla dana 23. lipnja 1997.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje ZPP) i utvrđeno je da ne postoje revizijski razlozi određeno navedeni u reviziji – pogrešna primjena odredaba čl. 107. st. 1. i 2. i čl. 145. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95 i 65/95; dalje ZR).

Odlučujući u ovom radnom sporu radi utvrđenja da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 16. srpnja 1997. i drugih naprijed navedenih akcesornih zahtjeva, sudovi su utvrdili da je tuženik u postupku dokazao da je postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu naveden u odluci tuženika o otkazu, br. M-1964 od 26. lipnja 1997., tj. da je tužitelj 23. lipnja 1997. samovoljno otišao na godišnji odmor, bez dopuštenja pretpostavljenog, te da se do dana donošenja odluke o otkazu nije pojavio na poslu, kao i da se tuženik prije donošenja citirane odluke o otkazu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo – odredbe čl. 107. st. 1. i čl. 145. ZR, kada su ocijenili da je sporni izvanredni otkaz dopušten, jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Također su, pravilno ocijenili da je sporni otkaz pravovaljan, jer da je odluka donesena u skladu s odredbama ZR o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem odnosno, u konkretnom slučaju, sa sindikalnim povjerenikom.

Revizijski navodi po svom sadržaju u jednom dijelu ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (zbog pogrešne ocjene dokaza), a u drugom dijelu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Ni jedan od ovih žalbenih navoda ovaj revizijski sud nije ocijenio i to stoga, što se navodi kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja odnose na nedopušten revizijski razlog (arg. iz čl. 385. st. 1. ZPP), a ostali navodi iz razloga što se u reviziji određeno ne navodi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl .354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. svibnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v. r.