Jž-1128/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1128/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. B. C., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. B. C. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 8. travnja 2016., broj: 23. Pp J-964/15, u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se osnovanom žalba okr. B. C., ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Sisku od Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 8. travnja 2016., broj: 23. Pp J-964/15 proglašen je krivim okr. B. C. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 375,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezan naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

Protiv te presude okr. B. C. putem branitelja odvjetnika M. Š. pravodobno je podnio žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači i obustavi postupak protiv okrivljenika, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti i u granicama navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da činjenično stanje u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđen.

Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je pobijana presuda još jedan primjer pravne nesigurnosti kada sud oglašava okrivljenika krivim za remećenje javnog reda i mira iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zato što psi laju u dvorištu ili boksu. Žalbom se ističe da okrivljenik i svjedok D. žive u mjestu M. gdje su isključivo individualne kuće, radi se o manjem mjestu, selu, u kojem se drži stoka, a samim time i psi koji čuvaju domaćinstvo, kad jedan pas zalaje, laju i ostali, a ispitane svjedokinje svojim iskazima nedvojbeno ističu da im lavež pasa ne smeta, a glavni uzrok da psi reagiraju su divlje životinje. Ističe se da su svi svjedoci neposredni susjedi okrivljenika i svjedoka D., koji mogu procijeniti jačinu i trajanje laveža pasa. Žalbom se osporava utvrđenje u izreci presude da je „lavež utvrđen neposrednim opažanjem policijskih službenika“, jer sigurno policijski službenici nisu bili na očevidu 29. svibnja 2015. od 00,40 sati do 06,00 sati, kako stoji u optužnom prijedlogu, jer je događaj kasnije prijavljen, pa slijedom toga nisu mogli tada vršiti neposredno opažanje. Konačno, tvrdnja svjedoka M. D., koji je prijavio događaj, da se zbog lajanja pasa ne može spavati, nije životna, s time da bi psi lajali cijelu noć, spram izjava svjedoka da im psi ne smetaju i da ne laju cijelu noć.

U pravu je podnositelj žalbe da činjenično stanje u postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.

Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je kritične prigode narušavao javni red i mir na način da nije poduzeo odgovarajuće mjere i radnje da spriječi lavež pasa u noćnim satima čime su psi na takav način uznemiravali noćni mir M. D. i njegove obitelji.

Zaštitni objekt određen člankom 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, je zaštita mira, rada ili normalnog načina života građana.

Naime, svrha i cilj Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije zaštita individualnih prava pojedinačno određenih osoba, već je njime utvrđena zaštita javnosti, a ne točno određene osobe, od postupanja okrivljenika kojim postupanjima u najširem smislu dolazi do ometanja njihovog redovnog života. Ako se postupanjem okrivljenika narušava individualno pravo neke osobe takvo postupanje nije prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nego bi se njime eventualno ostvarila obilježja nekog drugog dijela.

Iz izreke pobijane presude proizlazi da je postupanjem okrivljenika, odnosno njegovim nečinjenjem, odnosno nepoduzimanjem mjera i radnji da spriječi lavež pasa remećen javni red i mir na način da je „uznemiren noćni mir M. D. i njegove obitelji“. Iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da noćni mir ostalih susjeda nije uznemiren, o čemu su svjedočile Lj. L. i M. P. (susjede koje žive „preko ceste“ kuće okrivljenika) i svjedokinja R.B., također susjeda okrivljenika.

U odnosu na iskaze navedenih svjedokinja koje navode da im lavež pasa ne smeta, kako pasa okrivljenika, tako i drugih pasa u susjedstvu, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke, obrazlažući odluku o krivnji okrivljenika, zaključuje da je to njihov subjektivni odnos prema lavežu pasa u noćnim satima.

Međutim, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da u odnosu na iskaz svjedoka M. D. nisu izvedeni nikakvi dokazi iz kojih bi proizlazilo da njegov iskaz također nije subjektivni odnos prema lavežu pasa okrivljenika. Naime, prvostupanjski sud je bez valjanog obrazloženja cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka M. D. da psi okrivljenika noću gotovo neprekidno laju, tako da svjedok cijele noći nije mogao spavati, pa okrivljenik na taj način remeti javni red i mir, a nevjerodostojnim iskaze svjedokinja da pas okrivljenika laje kada i svi drugi psi drugih susjeda u ulici, da su naučene na lavež pasa koji i nije toliko učestao da ne bi imale svoj noćni mir, pa da okrivljenik na opisani način ne narušava javni red i mir. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka ničim nije dokazano da se u konkretnom slučaju radilo o neprekidnom lavežu pasa okr. B. C. koji prelazi granice uobičajenog, tako da se takvim lavežom remeti javni red i mir, pa da je okrivljenik nečinjenjem, odnosno nepoduzimanjem odgovarajućih mjera i radnji u cilju sprječavanja takvog laveža pasa, narušio javni red i mir.

Nadalje, u pravu je podnositelj žalbe da je prvostupanjski sud utvrđenje navedeno u činjeničnom opisu prekršaja, „lavež pasa utvrđen je neposrednim opažanjem policijskih službenika“, trebao provjeriti ispitivanjem policijskih službenika koji su utvrdili prekršaj, Ž. K. i D. M., naročito imajući u vidu izvješće o zaticanju sačinjeno od D. M.

Zbog iznijetih razloga, osnovana je žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će provesti sve već provedene dokaze, kao i dokaze na koje se ukazuje ovim rješenjem, po potrebi i druge, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. studenog 2018.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.