Rev-263/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 263/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H.-L. S. d.o.o. Z., zastupan po Odvjetničkom društvu H. & K. iz Z., protiv ovršenika Z. K. iz O., radi ovrhe na pokretninama ovršenika, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 3563/2012-2 od 11. listopada 2012., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2864/2010 od 22. rujna 2010., u sjednici održanoj 16. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja H.-L. S. d.o.o. Z. te se slijedom toga ukida rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3563/2012-2 od 11. listopada 2012. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„Žalba se uvažava kao osnovana, preinačuje se rješenje o ovrsi suda prvog stupnja br. Ovr-2864/10 od 22. rujna 2010. godine tako da se ovršni zahtjev odbija kao neosnovan. Nalaže se ovrhovoditelju platiti ovršeniku trošak postupka u iznosu od 1.230,00 kuna u roku od 8 dana.“

Protiv rješenja suda dugog stupnja reviziju u smislu čl. 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) u svezi s čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnosi ovrhovoditelj zbog pitanja o kojem ovisi odluka u ovom postupku, koje je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i koje se tiče primjene čl. 183. OZ-a i koje se u suštini svodi na dilemu može li ovršni sud kada se ovrha provodi na temelju obične zadužnice - izjave o zapljeni računa odrediti ovrhu na drugom predmetu ovrhe, a da prije nije pokušao ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje na one postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), a u skladu s odredbom čl. 53. st. 4. tog Zakona ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U ovom postupku sud prvog stupnja dopustio je ovrhu na pokretninama ovršenika na temelju ovršne isprave, Izjave o zapljeni računa ovjerene kod javnog bilježnika radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja od 8.686,54 eura u kunskoj protuvrijednosti.

Sud drugog stupnja donoseći svoju odluku citiranu u ovoj odluci zauzima pravno shvaćanje da nije bilo mjesta odrediti ovrhu na pokretninama ovršenika i to stoga što sud drugog stupnja smatra:

„Predmetna ovrha pokrenuta je na temelju izjave o zapljeni računa (obične zadužnice) kao ovršne isprave sukladno čl. 183. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), a izjednačena je sa pravomoćnošću rješenja o ovrsi kojom se provodi izvansudska ovrha u postupku namirenja ovrhovoditelja. Sukladno citiranom članku zadužnica ima svojstvo temeljem koje se može tražiti ovrha i na drugom predmetu. Međutim, zadužnicom, kao ovršnom ispravom, određuje se prvenstveno ovrha na novčanoj tražbini, a ukoliko bi takva ovrha ostala bezuspješna, ovrhovoditelj može temeljem zadužnice pokrenuti sudsku ovrhu na drugom predmetu - ovrha na pokretninama, nekretninama i sl.

Kako ovrhovoditelj protiv ovršenika, a temeljem obične zadužnice, nije pokrenuo niti pokušao pokrenuti ovrhu na njegovim novčanim sredstvima (računima i drugim primanjima) već je odmah pokrenuo ovrhu na ovršenikovim pokretninama, to sud prvog stupnja nije mogao izdati rješenje o ovrsi bez prethodnog dokaza ovrhovoditelja da je ovrha na novčanoj tražbini ovršenika ostala bez uspjaha.“

Tako izneseno pravno shvaćanje nije pravilno i odstupa od shvaćanja izraženog u odluci ovog suda broj Rev-2466/12 od 19. prosinca 2012. u kojoj je rečeno:

„I u ovoj fazi postupka prijeporno je može li tuženik kao ovrhovoditelj temeljem obične zadužnice tražiti ovrhu na drugom sredstvu i predmetu ovrhe radi naplate tražbine iz zadužnice a da prije toga nije pokušao naplatu na računu kod banke kako je to definirano u običnoj zadužnici i nakon što je od banke obaviješten da naplata po računima nije moguća. Odredbom čl. 183. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) obična zadužnica sukladno stavku 1. ovog članka ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

Sukladno čl. 183. st. 2. OZ-a obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamca platca i to davanjem pisane izjave na kojoj je javno ovjerovljen njihov potpis, a koja je sadržajno ista s izjavom dužnika, dakle upravo kako je to slučaj kod tužiteljice u ovom sporu.

Odredbom čl. 183. st. 7. OZ-a zadužnica definirana st. 1. i st. 2. tog članka pored učinka kojeg ima kao rješenje o ovrsi ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca ovršenika na drugim predmetima ovrhe.

S obzirom na izneseno, kako vjerovnik ovrhovoditelj ima zadužnicu koja pored rješenja o ovrsi ima i posve ravnopravno svojstvo ovršne isprave, vjerovnik može tražiti ovrhu na drugim predmetima ovrhe, različitim od onih navedenih u zadužnici, i za određivanje i dopustivost ovrhe nije odlučno da je vjerovnik bez uspjeha prethodno pokušao ovrhu na tražbini po računu dužnika jer takav zaključak ne slijedi iz odredbe čl. 183. OZ.“

Slijedom navedenog, kako je ostvaren razlog za dopustivost revizije koje je sadržan u odredbi čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP-a, te kako se osporavana odluka suda drugog stupnja zasniva na shvaćanju koje odudara od shvaćanja izraženog u odluci ovog suda valjalo je reviziju ovrhovoditelja prihvatiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 16. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.