Revt-405/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 405/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., vl. obrta P. S. V., R., kojeg zastupa punomoćnica L. A. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A.-Č. & partneri u likvidaciji iz Z., protiv tuženika J. F., vl. obrta F. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri iz Z., radi isplate iznosa od 101.451,42 kn te po protutužbi radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-1/11-3 od 2. lipnja 2015. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj P-297/08-56 od 24. rujna 2010., u sjednici održanoj 30. travnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

i

r i j e š i o j e:

1. Revizija tužitelja-protutuženika protiv točke II. presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-1/11-3 od 2. lipnja 2015. se odbija kao neosnovana.

2. Revizija tužitelja-protutuženika protiv odluke o parničnim troškovima u točci II. drugostupanjske presude se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Trgovački sud u Karlovcu presudom poslovni broj P-297/08-56 od 24. rujna 2010. sudio je:

"I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-15539/2007 od 14. studenog 2007. godine održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 101.451,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi od 17% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zateznih kamata, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, tekućima:

- na iznos od 22.448,00 kn od 31.10.2006. godine do isplate

- na iznos od 7.198,00 kn od 26.11.2006. godine do isplate

- na iznos od 29.280,00 kn od 8.12.2006. godine do isplate

- na iznos od 6.531,76 kn od 3.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 732,00 kn od 7.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 707,60 kn od 8.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 3.184,20 kn od 2.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 9.108,52 kn od 5.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 7.792,14 kn od 5.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 2.122,80 kn od 2.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 1.073,60 kn od 8.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 3.538,00 kn od 9.1.2007. godine do isplate

- na iznos od 2.196,00 kn od 12.2.2007. godine do isplate

- na iznos od 1.244,40 kn od 17.2.2007. godine do isplate

- na iznos od 4.294,40 kn oc; 4.3.2007. godine do isplate,

kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.744,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi tekućima od 14. studenog 2007. godine pa do isplate, u roku od 8 dana.

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-15539/2007 od 14. studenog 2007. godine ukida se u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 43,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14. studenog 2007. godine, te se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka u tom dijelu odbija.

III. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik odgovoran za naknadu štete nastale tuženiku-protutužitelju isporukom robe s materijalnim nedostatkom (neispravnih muštaćona), a koja isporuka je vršena temeljem kupoprodajnog ugovornog odnosa između stranaka u razdoblju rujna, listopada, studenog te do 6. prosinca 2006. godine.

IV. Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu protutužbenog zahtjeva.

V. Odluka o troškovima parničnog postupka ostavlja se za kasniju presudu."

Visoki trgovački sud RH u Zagrebu presudom poslovni broj Pž-1/11-3 od 2. lipnja 2015. sudio je:

''I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj P-297/08-56 od 24. rujna 2010. u pobijanoj točki I. izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj P-297/08-56 od 24. rujna 2010. u pobijanim točkama III. i V. izreke.''

Tako je sud odlučio u sporu iz Ugovora o nabavi robe sklopljenog dana 1. siječnja 2006. između kupca J. F., vlasnika trgovačkog obrta Z. i prodavatelja J. B., vl. obrta P. S. V., R., kojim se prodavatelj obvezao isporučivati kupcu razne vrste slastica po vrstama i prema dinamici koju će odrediti kupac, a kupac se obvezao platiti cijenu po zaprimljenim računima.

Predmet spora po tužbi je isplata cijene za isporučene slastice, koja je obračunata većim brojem računa u ukupnom iznosu od 101.451,42 kune, a predmet spora po protutužbi je naknada štete zbog isporučenog neispravnog proizvoda „muštaćona“ isporučenog u listopadu i studenom 2006., i to po osnovi imovinske štete u iznosu od 606.023,13 kn te neimovinske štete iznos od 100.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) kojom pobija točku II. drugostupanjske presude, kojom je potvrđena točka III i IV prvostupanjske presude, zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) je odgovorio na reviziju te je osporio revizijske navode i predložio nastavak postupka pred prvostupanjskim sudom o visini tužbenog zahtjeva.

U odnosu na reviziju protiv presude:

Postupajući po odredbi čl. 392.a stavka 1. ZPP revizijski sud je ispitao presudu po reviziji podnesenoj po odredbi čl. 382. st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom (kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu) i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizijom se pobija međupresuda o protutužbenom zahtjevu kojom je odlučeno o osnovi odgovornosti za štetu.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati.

Prvostupanjski sud je u obrazloženju izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio o spornim činjenicama i zašto te kako ih je ocijenio, a taj sud je naveo i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP.

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje prvostupanjske presude te je sukladno odredbi čl. 375. ZPP u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Tuženik je u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP sadržajno osporio činjenična utvrđenja i zaključke sudova o tome koje je činjenice tužitelj dokazao u ovom sporu radi naknade štete zbog neispravnog proizvoda. Isporuka „muštaćona“ je izvršena od rujna 2006. do 6. prosinca 2006., a tuženik osporava da je isporučio neispravan proizvod, kao i da bi tužitelj zbog toga imao neku štetu. Nastavno je tuženik, obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka osporio i pravni pristup u rješenju spora. Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, dok eventualna pogrešna primjena materijalnog prava, kada i postoji, sama po sebi ne znači i bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnom pravnom pristupu presudu moguće ispitati.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je u revizijskom stupnju postupka odgovornost tuženika za štetu po osnovi materijalnih nedostataka prodanog proizvoda („muštaćona“). S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 400. do 410. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05).

Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

Prema odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama ovog suda uz ovu presudu objavit će se i presuda prvostupanjskog suda.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na reviziju protiv odluke o parničnim troškovima:

O zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak (čl. 164. st. 4. ZPP), s time što se odluka o trošku u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP).

Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi: Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka kojim se odluka o troškovima ostavljaju za konačnu odluku, nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija.

Stoga je podnesena revizija protiv odluke o parničnim troškovima nedopuštena, pa je valjalo riješiti kao u izreci i odbaciti reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 30. travnja 2019.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.