Rev-2300/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2300/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. V. iz Z., koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. l. d.d. iz Z., A. M., kojeg zastupa punomoćnik I. T. (Su-267/10), odvjetnik u Z., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4399/12-2 od 4. travnja 2013., kojom je potvrđena i djelomično preinačena (u odluci o troškovima postupka) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9451/10-15 od 18. studenoga 2011., u sjednici održanoj 6. ožujka 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom (toč. I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisati upis u teretnome listu C pod rednim brojem 1.1. u katastarskoj općini B. N. u z.k.ul. 2824 koji upis proveden nadnevka 09. siječnja 2008. godine pod brojem -..., a temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini založnog dužnika od 04. siječnja 2008. godine javnobilježnički solemniziran po javnom bilježniku J. B. iz Z., ..., broj OV-546/8 od 08. siječnja 2008. godine i elektronskoga uvida u Sudski registar Trgovačkih društava na današnji dan uknjižuje se pravo zaloga radi osiguranja svih novčanih potraživanja nastalih temeljem Ugovora o leasingu broj ..., ..., ..., ..., ... i ... u ukupnom iznosu od 572.218,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato koristeći prodajni tečaj za devize O. B. d.d. na dan naplate, obračunato i uvećano za ugovorene kamate, naknade, troškove i izdatke sukladno članku 1. Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini založnog dužnika za korist O. l. d.d. ..., Z.

Tuženik je dužan naknaditi trošak parničnog postupka tužiteljici zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku o15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 183.393,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena i djelomično prihvaćena žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I. izreke, dok je preinačena u toč. II. izreke te je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 168.940,50 kn. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, time da iz sadržaja revizije proizlazi da istu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 88/05, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na revizijski prigovor tužiteljice da je upitna zakonitost pobijane drugostupanjske presude budući je u uvodu te presude kao predsjednik vijeća navedena sutkinja M. Č., dok je istu vlastoručno potpisao predsjednik vijeća M. Č., treba reći da je riječ o očitoj pogreški u pisanju koju je moguće ispraviti u svako doba (čl. 342. st. 1. ZPP-a). Dakle, ta okolnost ne čini pobijanu presudu nezakonitom, pa utoliko nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (ukoliko se na istu ukazuje revizijom).

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl., 356. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za brisanje prava zaloga upisanog na njezinoj nekretnini na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava sklopljenog s tuženikom.

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

- da su tužiteljica (založni dužnik) i ovdje tuženik O. l. d.d. (založni vjerovnik) 4. siječnja 2008. sklopili Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini tužiteljice (solemniziranog po javnom bilježniku), radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika u ukupnom iznosu od 582.218,84 CHF spp u kunskoj protuvrijednosti, a koju tužitelj ima prema društvu sina tužiteljice K.-t. d.o.o. temeljem šest Ugovora o operativnom leasingu,

- da je na temelju tog Sporazuma uknjiženo pravo zaloga (hipoteka) na predmetnoj nekretnini tužiteljice, radi osiguranja svih potraživanja nastalih temeljem navedenih Ugovora o operativnom leasingu,

- da dva Ugovora o operativnom leasingu (sklopljena 18.12.2007.) kao instrumente osiguranja sadrže bianko zadužnicu primatelja leasinga te mjenicu primatelja leasinga i osobnu mjenicu, dok četiri Ugovora o leasingu (sklopljena 4. siječnja 2008.) kao instrumente osiguranja uz bianko zadužnicu primatelja leaasinga, mjenicu primatelja leasinga i osobnu mjenicu navode i založno pravo na nekretninama (ovdje tužiteljice) B. V. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje brisovne tužbe iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137799, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - dalje: ZZK), jer navedenom uknjižbom na temelju navedenog Sporazuma o o zasnivanju založnog prava nije povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice.

Tužiteljica u bitnom u reviziji navodi da su sudovi pogrešno primijenili navedenu odredbu ZZK-a, jer da se na temelju navedenog Sporazuma nije mogao odobriti upis založnog prava (hipoteke) na njezinoj nekretnini s obzirom da u dva Ugovora o operativnom leasingu kao instrument osiguranja nije navedeno založno pravo (kao u ostalim Ugovorima o leasingu), pri čemu ukazuje na akcesornost založnog prava.

Takvo pravno stajalište tužiteljice je neosnovano i pogrešno i ne može se prihvatiti.

Naime, činjenica da u dva spomenuta Ugovora o leasingu kao instrument osiguranja (pored zadužnice i mjenica) nije navedeno založno pravo, ne oduzima navedenom Sporazumu o osnivanju založnog prava svojstvo pravno valjanog Sporazuma temeljem kojeg je izvršen upis založnog prava, a obzirom da je tužiteljica njime dopustila uknjižbu založnog prava upravo radi osiguranja sveukupne tražbine temeljem svih (šest) Ugovora o leasingu koji su sastavni dio tog Sporazuma, a koji Sporazum obvezuje tužiteljicu budući da nikad nije stavljen izvan snage (nije poništen, odnosno utvrđen ništavim).

Točno je da je založno pravo akcesorne prirode i da ono kao takvo prati sudbinu novčane tražbine koju ona osigurava, pa egzistencija svakog subjektivnog založnog prava zavisi od postojanja i valjanosti tražbine koju osigurava. Ta novčana tražbina u ovom slučaju upravo je određena navedenim ugovorima o leasingu, čiju pravnu valjanost ne osporava niti sama tužiteljica u reviziji, pa je stoga neodlučno što u svim tim ugovorima o leasingu nema dogovorenog instrumenta osiguranja novčane tražbine - hipoteke.

U kontekstu svega rečenog, ocjena je i ovoga suda da se u konkretnom slučaju radi o valjanom upisu založnog prava (hipoteke) u korist tuženika, odnosno da tim upisom na nekretnini tužiteljice temeljem rečenog Sporazuma nije došlo do povrede zemljišnoknjižnog prava tužiteljice.

Dakle, protivno navodima revidentice, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. ožujka 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.