Rev-43/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 43/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, po Javnom pravo-braniteljstvu Republike Hrvatske, protiv tuženika S.i M.G. sa posljednjim prebivalištem u K., . . . ., sada nepoznata boravišta, koje zastupa staratelj za posebni slučaj K.V., odvjetnik u K., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-266/93 od 22. ožujka 1993. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-1053/92 od 21. siječnja 1993. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-266/93 od 22. ožujka 1993. godine, odbijanjem žalbe tuženih, potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-1053/92 od 21. siječnja 1993. godine kojom je usvojen otkaz stanarskog prava u odnosu na tuženike, a njima naloženo da iz stana u K., . . -a isele i taj stan predaju na slobodno raspolaganje tužitelju.

Protiv pravomoćne odluke donesene u drugom stupnju tuženi su pravovremeno izjavili reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlažu, da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Protivna stranka nije odgovorila na reviziju, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo se sa prijedlogom da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te

- zato što nije ostvarena ni relativno bitna povreda, ona u smislu odredbe čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom čl. 213. Zakona o parničnom postupku. Ovu bitnu povredu sud ostvaruje kada ne odredi prekid postupka, ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl.) odsječeno od suda. Tuženima je, u za to nadležnom postupku, određen staratelj za poseban slučaj upravo zato što su nepoznata boravišta, prava i dužnosti staratelja zbog istog razloga nisu prestala donošenjem konačnog rješenja o prestanku, u toku ovog postupka nije dokazano boravište tuženih (nema pouzdanih dokaza za iznesene pretpostavke o tome), pa to znači da je i navedena odredba pravilno primijenjena, tj. da nije bilo mjesta prekidu postupka.

Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da su sudovi, i to pravilno, primijenili odgovarajuću odredbu materijalnog prava (arg. iz odredbe čl. 356. Zakona o parničnom postupku).

Prema odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima, stanaru se može dati otkaz stanarskog prava kad on i članovi njegova porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju, prestanu koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci.

Pretpostavke za ostvarenje ovog otkaznog razloga, nedvojbeno, ostvarene su onako kako je to navedeno i u obrazloženjima presuda, a zapreke ovom otkaznom razlogu, kako one proizlaze iz daljnjih odredaba Zakona o stambenim odnosima, nisu dokazane, odnosno utvrđene. Naime, eventualna okolnost što je stan koristila treća osoba nije u ovakovom slučaju zapreka za ostvarivanje otkaznog razloga s obzirom da se i ne tvrdi da je ta okolnost, bilo pravno bilo faktički, onemogućila stanara u zadovoljavanju stambenih potreba upravo u tome stanu.

Valjalo je stoga izjavljenu reviziju odbiti kao neosnovanu i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 3. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.