Legislator Case Law & Legislation
I Kž-726/1993-3 AI generated

I Kž-726/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-726/1993-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.J. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i otpuženika podnesenim protiv presude Okružnog suda u Zadru od 4. svibnja 1993. godine br. K 11/93, u sjednici održanoj 19. siječnja 1994. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-726/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Izjašnjavajući se o žalbama temeljem čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba državnog odvjetnika a odbiju žalbe optuženika, kod kojeg prijedloga je zamjenik državnog odvjetnika ostao i u sjednici vijeća.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 726/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.J. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i otpuženika podnesenim protiv presude Okružnog suda u Zadru od 4. svibnja 1993. godine br. K 11/93, u sjednici održanoj 19. siječnja 1994. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. B.J. i opt. R.M. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružnog suda u Zadru oglašeni su krivim opt. B.J. i opt. R.M. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, pa je opt. B.J. za to krivično djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Temeljem čl. 49. st. 2. OKZRH opozvana je uvjetna osuda izrečena opt. B.J. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 3. studenog 1992. godine br. K 496/92 zbog krivičnog djela iz čl. 125. st. 1. KZRH kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci sa rokom kušnje od četiri godine, pa se oba optuženika na temelju čl. 127. st. 1. KZRH, opt. B.J. uz primjenu čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH, a opt. R.M. uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH, osuđuju i to; opt. B.J. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a opt. R.M. na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH obojici optuženika u kaznu zatvora koja im je odmjerena uračunava se i vrijeme koje su proveli u pritvoru od 20. siječnja 1993. godine do 4. svibnja 1993. godine.

Protiv te presude žale se: državni odvjetnik i optuženici.

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženicima odmjere kazne zatvora u duljem trajanju.

Opt. B.J. žali se osobno i putem branitelja P.J., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kazni s prijedlogom da mu se odmjeri blaža kazna.

Opt. R.M. žali se putem branitelja K.A., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni pa predlaže da se presuda suda prvog stupnja preinači i njemu izrekne uvjetna osuda.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Izjašnjavajući se o žalbama temeljem čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba državnog odvjetnika a odbiju žalbe optuženika, kod kojeg prijedloga je zamjenik državnog odvjetnika ostao i u sjednici vijeća.

Žalbe nisu osnovane.

Prije razmatranja žalbenih osnova ovaj je sud po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 356. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, ispitao je li prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. - 11. ZKP, i je li na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon, pa je utvrđeno da navedene postupovne povrede nisu počinjene, a niti je na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon. Na žalbu opt. R.M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

Suprotno žalbenim navodima ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja izvedenim dokazima, njihovom svestranom kritičkom i pomnom analizom i ocjenom, a posebno iskazom svjedoka A.M., uključivši i obranu optuženika, sve pravno-relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrdio. Za svoje zaključke i utvrđenja taj je sud dao u svemu valjane i prihvatljive razloge.

Opt. R.M. u žalbi tvrdi kako je on bio pod utjecajem alkohola, kao i opt. B.J., pa da prema tome tempore criminis nije bio potpuno uračunljiv.

Sud prvog stupnja uzima utvrđenim da su oba optuženika kritične zgode bili pod utjecajem alkohola, jer to proizlazi iz njihovih obrana, ali pogotovo i iz iskaza svjedoka Anića, ali niti jedna okolnost, pa niti njihova alkoholiziranost, nije ukazivala na sumnju da bi bila isključena ili smanjena njihova uračunljivost zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (kao što se traži odredbom čl. 248. st. 1. ZKP). Zato i nije osnovan ovaj žalbeni prigovor koji uostalom samo ponašanje optuženika kritične zgode, i način izvršenja djela, uvjerljivo otklanjaju.

Na žalbu državnog odvjetnika, opt. B.J. i opt. R.M. zbog odluke o kazni Kod odmjeravanja kazne obojici optuženika (str. 9 i 10 presude) prvostupanjski sud je, a temeljem čl. 37. OKZRH, u dovoljnoj mjeri imao u vidu sve okolnosti (olakotne i otegotne) od kojih zavisi hoće li kazna biti manja ili veća.

Optuženici u žalbama ponavljaju olakotne okolnosti koje su kod odmjeravanja kazne već uzete u obzir po sudu prvog stupnja, a posebno ističu njihovo učešće u Hrvatskoj vojsci, koje im, kako smatraju, treba cijeniti.

Bez obzira na okolnost što su optuženici pripadnici Hrvatske vojske (i to opt. B.J. 7. domobranske pukovnije, a opt. R.M. je pripadnik pričuvnog sastava 112. brigade Hrvatske vojske), a što im pobijanom presudom izrijekom nije uzeto u obzir, ovaj sud smatra da ta okolnost ne može biti temelj da im se odmjerava blaža kazna, a pogotovo ne uvjetna osuda i to obzirom na upornost pa i bezobzirnost koju su optuženici pokazali kod izvršenja krivičnog djela, što svakako ukazuje na povećanu opasnost djela i veći stupanj krivično-pravne odgovornosti optuženika, kao i ranija osuđivanost opt. B., pa zato ovaj sud nalazi da nema osnova da se optuženicima odmjeravaju kraće zatvorske kazne.

S druge strane, a upravo imajući u vidu olakotne okolnosti koje je imao na umu sud prvog stupnja, kao i učešće optuženika u Hrvatskoj vojsci, nema zakonskog temelja niti da se optuženicima odmjerava dulja (oštrija) kazna a na čemu inzistira državni odvjetnik u svojoj žalbi.

I Kž 726/93

Valjalo je zato odbiti žalbe zbog odluke o kazni.

Iz svih navedenih razloga, a temeljem čl. 374. ZKP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. siječnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)