I Kž-166/1991-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 166/1991-6

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. Y. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 245. st. 1. KZ SFRJ, odlučujući o žalbama opt. B. J., opt. M. Y., opt. A. S. i javnog tužioca, podnesenim protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 5. prosinca 1990. K 123/90-65, u sjednici održanoj 18. travnja 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde, branitelja optuženih, R. Z. i L. D., obojice odvjetnika iz O., te Ž. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe javnog tužioca, opt. B. Y., opt. M. Y., i opt. A. S., te se potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 5. prosinca 1990. godine, broj: K 123/90-65; Okružni sud u Osijeku oglasio je krivim opt. B. Y., opt. M. Y. i opt. A. S., zbog krivičnog djela iz čl. 245. st. 1. KZ SFRJ, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude i osudio ih na kazne zatvora i to: opt. B. Y. u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci; opt. M. Y. u trajanju od 5 (pet) godina i opt. A. S. u trajanju od 6 (šest) godina. Po čl. 50. st. 1. KZ SFRJ, svim optuženicima uračunato je u kaznu vrijeme provedeno u pritvoru od 7. rujna 1990. godine pa nadalje. Po čl. 245. st.

3. KZ SFRJ od svih optuženika oduzeto je 15 kilograma opojne droge heroin. Po čl. 70. KZ SFRJ optuženicima B. Y., M. Y. i A. S. izrečena je mjera sigurnosti protjerivanja iz zemlje u trajanju od 10 (deset) godina.

Protiv te presude podnijeli su žalbe: opt. B. Y. i opt. A. S., po zajedničkom branitelju R. Z., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, u kojoj predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu

I Kž 166/1991-6

ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje; opt. M. Y., po svojini braniteljima L. D. i M., odvjetnicima iz O., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati, u kojoj predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači na način da opt. M. Y. oslobodi optužbe ili mu "ublaži krivičnu sankciju"; javni tužioc, zbog odluke o kazni, u kojoj predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da sve optuženike osudi na "strože kazne".

Odgovore na žalbu javnog tužioca podnijeli su opt. A. S., po branitelju Z. M., odvjetniku iz Z., i opt. M. Y., po braniteljima L. D. i M., odvjetnicima iz O., u kojima predlažu da drugostepeni sud žalbu javnog tužioca odbije kao neosnovanu a predmet riješi u skladu sa prijedlozima iz žalbe optuženika.

Javni tužilac Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalbe opt. B. Y., opt. M. Y. i opt. A. S. odbiju kao neosnovane a žalba javnog tužioca kao osnovana uvaži te pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da drugostepeni sud svu trojicu optuženika osudi na kazne zatvora u dužem trajanju.

Postupajući po zahtjevima opt. B. Y., opt. M. Y. i opt. A. S., a u skladu sa odredbom iz 61. 371. st. 1. ZKP, predsjednik vijeća obavijestio je sve optuženike i njihove branitelja R. Z. i L. D., odvjetnike iz O., te Z. M., odvjetnika iz Z., o sjednici vijeća, no kako su svi optuženici u pritvoru, njihovo prisustvo na sjednici vijeća nije osigurano, jer je predsjednika vijeća našao da prisustvo optuženika nije svrsishodno, tako da su sjednici vijeća prisustvovali branitelji optuženika, R. Z. i L. D., odvjetnici iz O., Z. M., odvjetnik iz Z., te zamjenik javnog tužioca Hrvatske Papac Baldo.

Žalbe optuženika i javnog tužioca nisu osnovane.

Na žalbu opt. B. Y. i opt. A. S.. (po branitelju R. Z., odvjetniku iz O.)

Prije svega, nisu u pravu žalitelji kada u žalbi ističu da je prvostepeni sud počinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 8. ZKP i čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, jer se presuda temelji na dokazu na kojem se presuda ne može temeljiti, a osim toga, izreka presude je nerazumljiva, proturječna sama sebi a i razlozima presude.

Žalitelji nalaze bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 8. ZKP u tome što je prvostepeni sud presudu temeljio i na iskazima svjedoka S. M. i K. B. - radnicima MUP-a Republike Hrvatske, koji su neposredno učestvovali u akciji hvatanja optuženika i kao takvi "nisu mogli svjedočiti u konkretnoj stvari, a posebno, nije prvostepeni sud mogao na njihovim iskazima donijeti

I Kž 166/1991-6

kondemnatornu odluku".

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka jer je prvostepeni sud koristio iskaze svjedoka S. M. i K. B., s obzirom na okolnost da su bili neposredni očevici dogadjaja (dakle, imali su neposredna saznanja o dogadjaju zbog kojih se terete svi optuženici), a prvostepeni sud, niti u jednom trenutku nije saslušavao svjedoke o onome što su optuženici govorili svjedocima kao službenim osobama MUP-a Republike Hrvatske (u smislu sadržaja službenih bilježaka i sl.). Dapače, prvostepeni sud je zabranjivao svako pitanje stranaka u tom pravcu - što znači samo to da iskazi svjedoka S. M. i K. B. predstavljaju dokaze u krivičnopravnom smislu koji se prema odredbama ZKP mogu koristiti u krivičnom postpuku, suprotno mišljenju žalitelja.

Isto tako, nisu u pravu žalitelji kada u žalbi istuču da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP.

Prema žaliteljima, izreka presude je nerazumljiva (proturječna sama sebi a i razlozima presude), jer prvostepeni sud, u izreci pobijane presude ne precizira djelatnost svakog od optuženika (posebno ne opt. A. S.) što je nužno za utvrdjenje suizvršilaštva u prenošenju opojne droge.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostepeni sud, u izreci pobijane presude, utvrdjuje da su sva trojica optuženika dogovorno na bazi podjele rada, djelovali na ostvarenju krivičnog djela kao njihovog zajedničkog cilja. Svi oni ostvaruju svoj dio u procesu izvršenja tog djela i to onog djela koji im je dodijeljen, pri čemu svaki od njih ostvarenje djela hoće kao svoje ali i kao zajedničko.

Kako se sva trojica optuženika terete (i osudjuju) za neovlašteno prenošenje opojne droge, bitno je, da na nivou suizvršilaštva sudjeluju u prenošenju droge, pri čemu je učešće svakog od njih dovoljno precizirano u izreci pobijane presude: opt. M. Y. upravlja vozilom u kojem se nalazi opojna droga, opt. B. Y. (s obzirom na situaciju u prometu) mijenja svoj položaj i iz vozila opt. A. S. odlazi u vozilo opt. M. Y. a opt. A. S. prati skup vozila - koje radnje, u kontekstu utvrdjenog prethodnog dogovora o prenošenju droge, predstavljaju opis podjele rada sve trojice optuženika - i u tom smislu izreka pobijane presude niti je nerazumljiva a niti proturječna, kako to ističu žalitelji.

Isto tako, nisu u pravu žalitelji kada u žalbi navode da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje (akcija MUP-a izvedena je amaterski, iskazi svjedoka S. M. i K. B. su iskonstruirani, zbog lošeg osiguranja dokaza trebalo je naći krivca bez obzira tko to bio, a razlike u iskazima samih optuženika rezultat su lošeg prevodjenja njihovih iskaza a ne neistinitog iskazivanja optuženika....) a i nepotpuno (nije sprovedena rekonstrukcija dogadjaja, nisu do kraja utvrdjene okolnosti iznošenja heroina iz kamiona, nije na nedvojben način utvrdjeno kretanje svih optuženika prije samog uhićenja optuženika ...) - jer je prvostepeni sud utvrdio sve odlučne činjenice trećenog krivičnog djela, pa se, stoga, ne ukazuje potreba da se provede rekonstrukcija dogadjaja, da se izvrši uvid u putnu ispravu II. optuženika i

I Kž 166/1991-6

da se od hotela P. iz Z., zatraži podatak kojeg su dana optuženici napustili taj hotel.

Naime, okolnost što su opt. B. Y. i opt. M. Y. zatečeni od strane službenih osoba MUP-a Republike Hrvatske kako iz kamiona iznose drogu i odbacuju je u šumi, te okolnost da je opojna droga u količini od 15 kg oduzeta od optuženika predstavljaju takve okolnosti koje na nedvojben način ukazuju na odlučne činjenice krivičnog djela iz čl. 245. st. 1. KZ SFRJ. Prvostepeni sud, nije imao razloga da ne povjeruje iskazima svjedoka očevidaca S. M. i K. B., a sami žalitelji nisu svojim navodima učinili ozbiljnim svoj prigovor da je optuženicima čitava stvar "namještena" i sl.

Naravno, žalitelji su u pravu kada ukazuju na propuste službenih osoba koje su sudjelovale u akciji osiguranja dokaza u ovom krivičnom postupku (izrada zapisnika o uvidjaju nije pravovremeno izvršena i sl.), ali bez obzira na to, ti propusti nisu utjecali na pravilno i potpuno utvrdjenje činjeničnog stanja - kako to pogrešno ističu žalitelji.

Kako žalitelji povredu krivičnog zakona vide u okolnosti koja se odnosi na opt. M. Y. - o istoj će biti riječi povodom žalbe tog optuženika.

Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, izjavljena u korist optuženih, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 379. ZKP), drugostepeni sud preispitao je i odluku o kazni za obojicu optuženika, i našao da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne opt. B. Y. i opt. A. S. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 41. KZ SFRJ, te će se i prema mišljenju ovog drugostepenog suda izrečenim kaznama ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZ SFRJ - kako to pravilno ističe i prvostepeni sud.

Na žalbu opt. M. Y.

(po braniteljima L. D. i L. M., odvjetnicima iz O.)

Prije svega, žalitelj u žalbi ističe da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 8. ZKP tj. da je pobijanu presudu donio na temelju dokaza koji se ne mogu koristiti u postupku (saslušanje svjedoka radnika MUP-a Republike Hrvatske).

Kako je o tom navodu žalitelja ovaj drugostepeni sud dao svoje mišljenje povodom žalbe opt. B. Y. i opt. A. S. - žalitelj se upućuje na taj dio drugostepene odluke.

Svi ostali navodi žalitelja, u suštini, odnose se na isticanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja (te uslijed toga i povrede krivičnog zakona), iako žalitelj navodi da prvostepeni sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama (u smislu ostvarenja bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP).

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

I Kž 166/1991-6

Prema žalitelju, prvostepeni sud je kondemnatornu odluku donio isključivo na osnovi iskaza dvojice svjedoka - policajaca, a da pritom nije provjeravao obrane optuženika (o njihovom kretanju i sl.), prvostepeni sud samu okolnost što se opt. M. Y. nalazio u blizini drugih optuženika tumačio "kao da je optuženik bio u posjedu droge", a žalitelj posebno ukazuje na neprofesionalan rad radnika MUP-a, amatersko ponašanje samih optuženika, te izražava sumnju da bi optuženici prevozili drogu u kamionu turske registracije, te da bi samo tako odbacili 15 kg droge u šumu - što sve zajedno, prema žalitelju, ukazuje na to da optuženik sa drogom "nema nikakve veze" a posebno ne opt. M. Y..

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te nije povrijedio krivični zakon na štetu optuženika, kako to ističe žalitelj u žalbi.

Naime, opt. M. Y. nije oglašen krivim što je bio "u blizini drugih optuženika" (kod kojih je pronadjena opojna droga - heroin) već zbog toga što je kao suizvršilac sudjelovao u prenošenju opojne droge. Naravno da u situaciji kada niti jedan od optuženika ne priznaje učin krivičnog djela (pa niti bilo kakav prethodni dogovor u vezi izvršenog krivičnog djela) prvostepeni sud je elemente prethodnog dogovora utvrdjivao s obzirom na konkludentno postupanje svakog od pojedinih optuženika, pa i opt. Metin Yalinkaya. Okolnost što je opt. M. Y. vozio kamion u kojem je bila droga i što je drogu iznosio iz kamiona i ostavio u šumi - predstavlja takve okolnosti koje nedvojbeno ukazuju na to da je opt. M. Y. suizvršilac krivičnog djela zbog kojeg je oglašen krivim. Sve ostalo, na što ukazuje žalitelj u žalbi, obrazloženo je povodom žalbi ostalih optuženika, i žalitelj se upućuje na taj dio drugostepene odluke.

Isto tako nije u pravu žalitelj kad u žalbi navodi da je prvostepeni sud osudio opt. M. Y. na prestrogu kaznu. Suprotno navodima žalitelja (koji u žalbi navodi samo opće okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne) prvostepeni sud je prilikom odmjeravanja kazne opt. M. Y. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 41. KZ SFRJ, te se i prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kaznom zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZ SFRJ - kako to pravilno ističe i prvostepeni sud.

Na žalbu javnog tužioca

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostepeni sud svu trojicu optuženika osudio na preblage kazne, te ujedno ističe da prvostepeni sud nije vodio računa o okolnosti da su optuženici prenosili veliku količinu droge (15 kg) te da se radi o naročito opasnoj drogi.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je sve optuženike osudio na adekvatne kazne (kako je to obrazloženo povodom žalbi samih optuženika), o količini droge vodio je računa i prvostepeni sud, a okolnost "naročito opasne droge" ne predstavlja više kvalifikatornu okolnost a na liniji ostvarenja objektivne težine krivičnog djela, u dovoljnoj mjeri je obuhvaćena kaznom zatvora na koju je optuženik osudjen od strane prvostepenog suda.

I Kž 166/1991-6

Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 379. ZKP u pogledu izrečene mjere sigurnosti i ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud našao je da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu čl. 70. KZ SFRJ kad je optuženicima izrekao mjeru sigurnosti protjerivanja stranaca iz zemlje.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženih, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. travnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

mr. Horvatinović Ružica, v.r.