P-668/2024-13 · Općinski sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-668/2024-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj I. tužiteljice IS iz [adresa] i II. tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sunčici Novak Vidović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženog GS iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Josipi Jurčić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja valjanosti oporuke, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 21. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I. tužiteljice IS iz [adresa] i II. tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovan, a koji glasi:

„Utvrđuje se da je pravno valjana i istinita usmena oporuka pokojne HS od 16. svibnja 2023. godine dana pred svjedocima i proglašena na zapisnik u spisu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O-1211/2023 od dana 15. ožujka 2024. godine, kojom ista svu svoju imovinu ostavlja tužiteljima IS i ES na jednake dijelove.“.

II. Nalaže se I. tužiteljici IS i II. tužitelju ĐS da tuženom US iz [adresa], solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 15.800,00 EUR (petnaesttisućaosamstoeura), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se djelomično zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 4.613,61 EUR (četiritisućešestotrinaesteuraišezdesetjedancent), kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev I. tužiteljice IS i II. tužitelja ĐS za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 22.601,31 EUR (dvadesetdvijetisuće šestojedaneuroitridesetjedancent), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi naveli kako je rješenjem ovog suda od 15. ožujka 2024., broj O- 1211/2023 prekinut ostavinski postupak iza OS i HS, te su oporučni nasljednici, ovdje tužitelji, upućeni pokrenuti parnični postupak protiv zakonskog nasljednika, ovdje tuženika, radi utvrđivanja valjanosti usmene oporuke ostaviteljice od 16. svibnja 2023. Ostaviteljica HS ostavila je usmenu oporuku od 16. svibnja 2023. koja je proglašena na zapisnik naslovnog suda 15. ožujka 2024. Usmena oporuka dana je pred svjedocima usmene oporuke RS i ŠS koje su suglasno iskazivale da je ostaviteljica svu svoju imovinu ostavila nećacima, ovdje tužiteljima.

Tuženik je u navedenom ostavinskom postupku osporio postojanje oporuke tvrdeći da ostaviteljica u trenutku oporučivanja nije bila sposobna za rasuđivanje, da nisu postojale izvanredne okolnosti za davanje usmene oporuke, te da se iskazi svjedoka oporuke ne podudaraju pa da se predmetni događaj nije niti dogodio. Ostaviteljica je živjela u [adresa] sa suprugom OS. Nisu imali zajedničke djece, dok je tuženik sin ostaviteljice kojega je rodila u ranijem periodu života. Ostaviteljica sa tuženikom nije održavala nikakve kontakte, niti je tuženik na bilo koji način skrbio o ostaviteljici.

Za sve što nisu mogli obaviti sami, HS i LS obraćali su se ovdje tužiteljima.

7. svibnja 2023. ostaviteljica je zaprimljena na hitni bolnički prijem u KBC Osijek gdje je dovezena kolima hitne pomoći, te joj je dijagnosticirana kontuzija glave, prijelom desnog ručnog zgloba i kontuzija lijeve natkoljenice i desnog nožnog zgloba. Iz nalaza od dana 7. svibnja 2023. vidljivo je da je ostaviteljica bila pri svijesti, kontaktibilna, orijentirana u prostoru i vremenu. S obzirom na postojanje sumnje obiteljskog nasilja od strane supruga, koji si je uostalom oduzeo život dana 10.05.2023. godine, ostaviteljica je prevezena u Dom Svete Ane u Zelčinu, odakle su dana 15. svibnja 2023. skrb o istoj preuzeli tužitelji, njezini nećaci, na način da je I. tužiteljica, uz pisanu i od strane javnog bilježnika Pavla Gagre ovjerenu suglasnost ostaviteljice, istu odvezla u svoj dom u [adresa], R.

Srbija. I. tužiteljica je ostaviteljicu zatekla i preuzela u izrazito lošem fizičkom stanju – slaba i gotovo nepokretna, inkontinetna, te je istoj u svom domu pružila svu potrebnu brigu, međutim ostaviteljica je, uslijed starosti i lošeg zdravstvenog stanja, preminula ..2023. ..2023. ostaviteljica je dala usmenu oporuku pred svjedocima kako je navedeno u toč. II ove tužbe. Iz medicinskog nalaza od 7.5.2023., kao i iz suglasnosti od 15.05.2023.g. proizlazi da je ostaviteljica svo vrijeme, pa i u trenutku oporučivanja, unatoč lošem fizičkom zdravlju, bila sposobna za rasuđivanje i da je mogla shvatiti značenje svojih radnji, pa je tvrdnja tuženika da ista u trenutku oporučivanja nije bila sposobna za rasuđivanje u cijelosti neistinita i paušalna.

Naprotiv, ostaviteljica nikada nije liječena od bilo kakvih psihičkih bolesti niti su postojale bilo kakve okolnosti koje bi utjecale na njezinu sposobnost rasuđivanja. Obzirom je ostaviteljica 7. svibnja 2023. godine pretrpjela frakturu desnog ručnog zgloba, radi čega je istoj postavljena podlaktična longeta, to ista nije bila u mogućnosti niti potpisati se, a kamoli pisati. Iz istog razloga ostaviteljica je suglasnost od 15.5.2023. potpisala otiskivanjem prsta desne ruke, a što je ovjerio javni bilježnik Pavao Gagro. Stoga ostaviteljica nije bila u mogućnosti sačiniti pisanu oporuku iz članka 30. i 31.

Zakona o nasljeđivanju. Nadalje, a kako se nalazila izvan teritorija Republike Hrvatske, ista nije mogla sačiniti niti javnu oporuku iz članka 32. ZN, budući da zbog lošeg zdravstvenog stanja, nepokretnosti i inkontinencije nije mogla pristupiti u diplomatsko-konzularno predstavništvo RH u Republici Srbiji. Uz to, ostaviteljica je zbog izrazito lošeg zdravstvenog stanja bivala sve slabija, nije mogla niti samostalno jesti, kretati se te je vrijeme provodila sjedeći u invalidskim kolicima ili ležeći u krevetu. Stoga je u danom trenutku ista mogla oporučiti jedino u usmenom obliku pred dva svjedoka, iz čega proizlazi da su u konkretnom slučaju postojale izvanredne okolnosti za usmeno oporučivanje iz članka 37.

ZN.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelji navode u tužbi kako je ostaviteljica pokojna HS sačinila 16. svibnja 2024. usmenu oporuku pred svjedocima RS i ŠS, međutim, ti navodi su neistiniti, nemogući, nelogični, te kontradiktorni činjenicama koje proizlaze iz pisanih dokaza koji su dio ostavinskog spisa. Ovdje se prvenstveno ukazuje kako su tužitelji u okviru dosadašnjih ostavinskih postupaka pred javnim bilježnicima i sudom iznosili brojne kontradiktorne i neistinite tvrdnje nastojeći dovesti nadležna tijela u uvjerenje da su oni prvo zakonski, a potom oporučni nasljednici ostavitelja.

Tako su u ostavinskim postupcima pred javnim bilježnicima i sudom koji je provodio ostavinski postupak tužitelji tvrdili da pokojna HS nije imala dijete pa da su oni zakonski nasljednici; da je pokojna HS imala dijete (tužitelja), no da ga se odrekla; da je tužitelj nedostojan za nasljeđivanje; priznali da je tužitelj sin i zakonski nasljednik pokojne HS; da je pokojna HS a sačinila usmenu oporuku pred svjedocima i to dan nakon što je pred javnim bilježnikom ovjerila otiskom prsta izjavu kojom dopušta da je isti odvedu iz bolnice, a što su se sjetili tek na ročištu u listopadu 2023., iako je I. tužiteljica prisustvovala trenutku kada je ostaviteljica HS svoju oporuku iskazivala ispred svjedoka, koje svjedoke je I. tužiteljica pozvala u svoju kuću (koja je skoro sat vremena vožnje udaljena od doma saslušanih svjedokinja) a samo radi toga da pokojna MS iskaže svoju oporuku pred istima.

Uzimajući u obzir sve ove činjenice, lako je utvrditi kako iste predstavljaju jasan indicij da nikada usmena oporuka pokojne HS nije nastala. Tužitelji ovim postupkom samo ukraćuju tuženika u ostvarivanju njegovih prava te se ovdje radi o obijesnom parničenju kojim tužitelji zapravo ucjenjuju tuženika tražeći od njega da im neosnovano prepusti dio svog nasljedstva. Ovdje se razjašnjava i kako su tužitelji nećaci pokojne HS koji su samo iz pohlepe zahtijevali da im se preda HS na skrb, istu nisu htjeli predati njenom sinu (tuženiku) kada je on od njih to tražio, a sve kako bi preuzeli u posjed imovinu ostavitelja.

U ovom konkretnom postupku činjenice su da je tuženika majka, pokojna HS, ostavila dok je bio dijete s ocem. Nakon toga, pokojna HS se udala pokojnog LS i odselila u Njemačku. LS nije podnosio činjenicu da je ostaviteljica imala dijete i to sa osobom srpske nacionalnosti, nije joj dopuštao da viđa svog sina (zakonskog nasljednika) te ju je fizički zlostavljao. Ostavitelji su nakon odlaska u mirovinu živjeli u [adresa], dok je tuženik cijeli život proveo u Srbiji. Nakon posljednjeg fizičkog nasrtaja kojeg je pokojni LS izvršio na pokojnu HS, LS se objesio.

Nedugo zatim je preminula i ostaviteljica HS i to zbog fizičkih ozljeda koje joj je nanio LS. Kako ostavitelji nisu imali zajedničke djece, jedini nasljednik LS je bila HS, dok je njezin jedini zakonski nasljednik tuženik. Ovu nesretnu životnu situaciju tužitelji (ujedno i nećaci ostaviteljice, te bratići tuženika) nažalost iskorištavaju, te time čine ogromnu štetu tuženiku, a što sud nikako ne smije dopustiti. Ovdje se razjašnjava i kako je nakon zadnjeg fizičkog nasrtaja pokojnog LS, pokojna HS završila na liječenju, te su tužitelji prije nego su o toj činjenici obavijestili tuženika, odveli pokojnu HS iz bolnice u Srbiju u [adresa] u kuću I. tužiteljice.

Čim su isto javili tuženiku isti je došao zajedno sa suprugom u [adresa] te vidio kako mu je majka u teškom fizičkom, da bunca, izruče ime samo pokojnog muža, te da ne zna gdje je. On je tražio od I. tužiteljice da preuzme brigu o njoj i odvede je iz kuće I. tužiteljice, no I. tužiteljica to nije dopustila. Radi preuzimanja brige o majci tuženik se obratio i nadležnim ustanovama u Republici Srbiji, no nažalost njegova je majka ubrzo preminula. Ovdje se nadalje ukazuje kako se tuženik protivi saslušanju RS i ŠS obzirom da su iste već dale svoje iskaze pred sudom 15. ožujka 2024. godine (prilog 9.) te se predlaže da sud ocjeni te iskaze.

Naime, njihovi iskazi se ne podudaraju te je isto prvi dokaz zašto usmena oporuka nije niti sastavljena. Primjerice, iz iskaza RS može se iščitati kako ista navodi da je pokojna HS navela „da svu svoju imovinu želi pokloniti IS i njezinom bratu ĐS“, a ne ostaviti nećacima, što je navela druga svjedokinja. Dakle, čak i da se iskazi RS i ŠS uzmu kao istiniti (a što tuženik spori) isti nemaju sadržaj usmene oporuke. stiče se kako je predmetna usmena oporuka navodno iskazana 16. svibnja 2023. godine te da je iz iskaza svjedokinja nesporno kako su iste bile upoznate s činjenicom da su svjedoci usmene oporuke, štoviše, da su bile pozvane samo radi toga u dom I. tužiteljice.

Međutim, nejasno je zašto, unatoč znanju o svojem svojstvu svjedoka, ove svjedokinje iste nisu ponovile pred nadležnim tijelima sve do 15. ožujka 2024. Sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju.

Obzirom da ove svjedokinje to nisu napravile čak više od 9 mjeseci od smrti HS i kako nitko od tužitelja do 9. listopada 2023. nije niti spomenuo postojanje usmene oporuke, a čak je I. tužiteljica prisustvovala istoj, jasno je kako iskazu svjedokinja ne treba pokloniti vjeru i posljedično odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik ukazuje kako se protivi prijedlogu tužitelja za provođenje saslušanja svjedoka TS te SS obzirom da je u potpunosti nejasno na koju bi se spornu okolnost i činjenicu koja je bitna za donošenje odluke isti mogli saslušati.

Tuženik ukazuje se i kako se sukladno članku 37. Zakona o nasljeđivanju za valjanost usmene oporuke traži i da osim što ostavitelj da izjavu pred dva istodobno prisutna svjedoka, da ta izjava treba biti dana u izvanrednim okolnostima. Postojanje izvanrednih okolnosti tužitelji nisu na niti jedan način dokazali, niti je isto moguće dokazati iz predloženih dokaza, te je jasno kako se na niti jedan način ne može utvrditi valjanost usmene oporuke. Činjenica da je pokojna VS bila nepokretna, ne predstavlja izvanrednu okolnost. Štoviše, pokojna VS je samo dan prije navodnog iskazivanja usmene oporuke bila kod javnog bilježnika Pavla Gagre u Osijeku.

Da je ista zaista htjela oporučno sve ostaviti tužiteljima, mogla je isto napraviti toga dana. Tuženik ovim putem ukazuje i kako smatra da njegova pokojna majka HS nije bila sposobna za rasuđivanje te da nije bila u mogućnosti iskazivati ikakvu oporuku. Naime, tuženik je posjetio majku prije smrti, odmah nakon što su mu tužitelji javili što se dogodilo, te je ista tada buncala i nije raspoznavala ljude. Slijedom svega iznesenog, predlaže se sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te naložiti tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove ovog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prilježe spisu i to rješenje ovog suda od 15.3.2024., broj O- 1211/2023-30 (stranice 7-9 spisa), rješenje ovog suda od 15.3.2024., broj R2- 1211/2023-25 (stranice 10-11 spisa), zapisnik ovog suda od 15.3.2024., broj O- 1211/2023-24 (stranice 12-16 spisa i stranice 50-54 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku od 26.6.2024., broj Gž-558/2024-3 (stranice 17-20 spisa), nalaz KBC Osijek za pok. KS (stranica 21 spisa), suglasnost (stranice 22-23 spisa i stranice 57- 58 spisa), zapisnik Područnog ureda Osijek od 15.5.2023. (stranica 24 spisa i stranica 56 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek od 21.6.2023. (stranica 25 spisa), zapisnik ovog suda od 9.10.2023., broj O-1211/2023- 10 (stranice 40-42 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 43 spisa), uvjerenje o vlasništvu vozila (stranica 44 spisa), podaci Zagrebačke banke d.d. (stranica 45 spisa), izvadak iz grobnog očevidnika (stranica 46 spisa), dopis javnog bilježnika Dragice Dumančić od 14.9.2023. (stranice 47-48 spisa), zapisnik javnog bilježnika Krešimira Milasa od 4.7.2023., broj O-1211/2023-3 (stranica 49 spisa), pouka o pravima osumnjičenika (stranica 55 spisa), dopis Centra za socijalni rad, Opštine Ruma od 13.11.2023. (stranica 61 spisa), izvadak iz matice umrlih Matičnog ureda Osijek (stranice 65-66 spisa), nalaz Zavoda za hitnu medicinske Osječko-baranjske županije (stranica 67 spisa), fotografije (stranice 68-71 spisa), te je izvršen uvid u zdravstveni karton pok. HS dostavljen na CD-u od strane Specijalističke ordinacije obiteljske medicine Ivone Pongrac, dr.med, koji je također i reproduciran. Nadalje, izvršen je uvid u priležeći spis ovog suda broj O-1211/2023. Saslušani su svjedokinje RS i ŠS, te I. tužiteljica IS, II. tužitelj ĐS i tuženi GS.

3.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 2. srpnja 2025. odbijeni su dokazni prijedlozi punomoćnice tuženika za saslušanjem javnih bilježnika Krešimira Milasa i NS, te svjedoka ŽS, DS, TS i SS, te za pribavu dokumentacije KBC Osijek i Dom Sv. Ane za stare i nemoćne. Prvenstveno valja napomenuti, u odnosu na pribavu dokumentacije KBC Osijek ista već postoji u ostavinskom spisu iz kojega su tužitelji upućeni u ovu parnicu, a koji spis je priklopljen ovome predmetu, pa sud stoga smatra kako nije potrebno pribavljati ponovno istu dokumentaciju. Također u odnosu na dokumentaciju iz Doma Sv. Ane za stare i nemoćne osobe tuženik nije naveo zbog čega istu dokumentaciju nije sam mogao pribaviti, odnosno zbog čega je potrebno da istu pribavlja ovaj sud, a također niti koju činjenicu želi utvrditi pribavom te dokumentacije. Također u odnosu na predloženo saslušanje od strane tuženika, i to javnih bilježnika Krešimira Milasa i Pavla Gagre ovaj sud je na pripremnom ročištu odbio dokazni prijedlog iz razloga jer su isti samo obavili zatraženi posao, za koji postoji dokumentacija, dok u odnosu da li je HS mogla oporučno sve ostaviti tužiteljima i toga dana nije od utjecaja na rješavanje ovog postupka. U odnosu na predložene svjedoke od strane tuženika ŽS i DS sud je odbio saslušanje navedenih svjedoka, budući da se nemogućnost rasuđivanja ne dokazuje svjedocima već vještačenjem. Također je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka TS i SS. Naime u odnosu na svjedokinju ZS, sud je, nakon saslušanja stranaka, utvrdio kako se tuženik niti nije viđao sa svojom majkom (što je isti i iskazao na ročištu održanom kod ovoga suda), a također ovaj sud smatra kako nije od utjecaja na rješavanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužiteljima obraćali pok. HS i LS za pomoć. U odnosu na SS također valja navesti kako je prilikom saslušanja svjedoka usmene oporuke utvrđeno kako isti nije bio prisutan za vrijeme dok je pok. HS sačinila oporuku, već je isti pristupio u kuću kasnije, nakon što je HS otišla u svoju sobu, pa stoga niti navedeni svjedok nema posebnih saznanja za rješavanje ovog spora, dok u odnosu na preostale okolnosti sud je saslušao tužitelje i iste nije bilo potrebno dodatno dokazivati.

3.2. U odnosu na vrijednost predmeta spora valja istaknuti kako je tužitelj postavio vrijednost predmeta spora od 66.361,40 EUR, a koju visinu je osporavao tuženik, kao prenisko označena, budući da se iz ostavinskog postupka iz kojega su tužitelji upućeni pokrenuti ovaj postupak može utvrditi vrijednost predmeta spora. Stoga je ovaj sud, na ročištu održanom 12. veljače 2025., sukladno članku 40. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 210.000,00 eura, budući da se u konkretnom slučaju radi o imovinskom sporu (sporu o valjanosti oporuke), a koja vrijednost predmeta spora je odrediva. Tako je sud ocijenio kako su vrijednosti glavnih stvari u ovome postupku novčana sredstva na računima LS približno 180.000,00 eura, te kako ovome sudu nije poznato u kakvom se stanju nalazi kuća, sud je, sukladno članku 40. stavku 3. ZPP-a na brz i prikladan način ocijenio vrijednost predmetne kuće od 30.000,00 eura, dok u odnosu na ostalu imovinu smatra kako ista niti nema posebnu vrijednost (uglavnom računi sa ili bez novčanih sredstava na njima, osobni automobil iz 2008. godine, za koji se uvidom u ostavinski spis nije niti moglo utvrditi da li je uredno registriran, grobno mjesto i slično), pa je stoga sud odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 210.000,00 eura.

4. Tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja neosnovan je u cijelosti.

5. Predmet spora je utvrđenje je li valjana usmena oporuka pok. HS.

6. U postupku nije sporno da je tuženik jedini zakonski nasljednik iza pok. HS i pok. LS, i to kao sin ostaviteljice HS.

7. Među strankama je sporno je li usmena oporuka iza pok. HS dana pred svjedocima RS i ŠS pravno valjana i istinita.

8. Iz rješenja ovog suda od 15.3.2024., broj O-1211/2023-30 (stranice 7-9 spisa) proizlazi kako je prekinut ostavinski postupak, te su oporučni nasljednici, ovdje tužitelji, upućeni u roku od 30 dana pokrenuti parnični postupak protiv tuženika radi utvrđivanja valjanosti usmene oporuke.

9. Iz rješenja ovog suda od 15.3.2024., broj R2-1211/2023-25 (stranice 10-11 spisa) proizlazi kako se kod ovoga suda pohranjuje zapisnik o proglašenju usmene oporuke.

10. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku od 26.6.2024., broj Gž-558/2024-3 (stranice 17-20 spisa) proizlazi kako je istim rješenjem potvrđeno rješenje ovog suda broj O- 1211/2023-30 od 15. ožujka 2024.

11. Iz nalaza KBC Osijek za pok. KS (stranica 21 spisa) proizlazi kako je 7. svibnja 2023. ista dovedena u prostorije KBC Osijek kolima hitne medicinske pomoći, te je policija izišla na teren, zbog sumnje na obiteljsko nasilje, a ista je navodno pala i udarila glavom. Potom je dan nalaz i mišljenje kako ista mora na hitni RTG desnog ručnog zgloba, lijeve natkoljenice i desnog nožnog zgloba.

12. Iz suglasnosti (stranice 22-23 spisa i stranice 57-58 spisa) proizlazi kako je ..2023. pok. HS dala suglasnost da skrb o njoj preuzmu nećaci IS i ĐS, te je ista suglasnost ovjerena kod Javnog bilježnika.

13. Iz zapisnika Područnog ureda Osijek od 15.5.2023. (stranica 24 spisa i stranica 56 spisa) proizlazi kako je u prostorije Područnog ureda Osijek pristupila IS, te je dala izjavu kako želi preuzeti skrb o pok. HS, dok je istu izjavu dao i ĐS.

14. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek od 21.6.2023. (stranica 25 spisa) proizlazi kako se obustavlja postupak priznavanja prava na socijalnu uslugu smještaja, a budući da je HS suglasna da skrb o njoj preuzmu IS i ĐS, kao i da će troškove smještaja sama privatno podmiriti Domu Sv. Ane Zelčin.

15. Iz zapisnika javnog bilježnika Krešimira Milasa od 4.7.2023., broj O-1211/2023-3 (stranica 49 spisa) proizlazi kako se na navedenom ročištu nije moglo sačiniti rodoslovlje iz razloga što iz rodnog lista osobe GS nije upisano točno ime i datum rođenja majke, a iz izvoda iz knjige rođenih za OS nije razvidna činjenica postojanja braka s ocem GS.

16. Iz zapisnika ovog suda od 9.10.2023., broj O-1211/2023-10 (stranice 40-42 spisa) proizlazi kako su na ostavinskoj raspravi IS i ĐS izjavili kako ne osporavaju da je tužitelj bio sin pok. HS, međutim da je ista neposredno prije smrti bila lošeg zdravstvenog stanja i da ju je iz Hrvatske u Srbiju odvezla njezina nećakinja IS budući da se o istoj nije imao tko brinuti. Ističe kako nije bila u mogućnosti otići kod javnog bilježnika pa je neposredno prije smrti dala usmenu oporuku pred svjedocima RS i ŠS.

17. Iz zapisnika ovog suda od 15.3.2024., broj O-1211/2023-24 (stranice 12-16 spisa i stranice 50-54 spisa) proizlazi kako je održano ostavinsko ročište kod ovoga suda, gdje je utvrđeno kako ne postoji spor o tome da je pok. HS imala jedinog zakonskog nasljednika, ovdje tuženika. Nadalje je navedeno kako je pok. HS ostavila usmenu oporuku i saslušali su se svjedoci usmene oporuke RS i ŠS, a koji su iskazali kako je ..2023. pok. HS ostavila usmenu oporuku na način da svu svoju imovinu ostavlja tužiteljima.

18. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranica 43 spisa) proizlazi kako su CS i HS suvlasnici u po ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

19. Iz uvjerenja o vlasništvu vozila (stranica 44 spisa) proizlazi kako je LS vlasnik u cijelosti vozila marke Mercedes klasa CLK, 2008. godište.

20. Iz podataka Zagrebačke banke d.d. (stranica 45 spisa) proizlazi kako pok. LS ima otvorenu deviznu štednju sa stanjem na dan smrti 145.180,03 EUR, te multivalutni tekući račun sa stanjem na dan smrti 38.251,90 EUR.

21. Iz izvatka iz grobnog očevidnika (stranica 46 spisa) proizlazi kako je CS korisnik grobnog mjesta u retfalačkom groblju, vrsta groba: grobnica, a koja potvrda je izdana od strane društva UKOP d.o.o.

22. Iz dopisa javnog bilježnika Dragice Dumančić od 14.9.2023. (stranice 47-48 spisa) proizlazi kako je isti proslijedio ovome sudu predmet, temeljem članka 222. Zakona o nasljeđivanju, na daljnje odlučivanje.

23. Iz pouke o pravima osumnjičenika (stranica 55 spisa) proizlazi da je LS osumiječen da je u razdoblju od 1.5.2021. do 7.5.2023. počinio kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179. Kaznenog zakona teško kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji na način da je suprugu HS koja je ograničeno pokretna u obiteljskoj kući tjelesno i emocionalno zlostavljao.

24. Iz dopisa Centra za socijalni rad, Opštine Ruma od 13.11.2023. (stranica 61 spisa) proizlazi kako je 25.5.2023. obavljena terenska provjera na adresi u [adresa], po prijavi tuženika. Tijekom iste provjere utvrđeno je da od ..2023. IS je zajedno sa svojim bratom ĐS preuzela (uz Jelkinu suglasnost) u [adresa] HS. Tijekom nenajvaljene posjete u kući zatekli su IS i HS, koja je u tom trenutku ležala u postelji, bez svijesti, i kontakt nisu mogli uspostaviti ni uz dozivanje. Soba je bila čista, ugodnog mirisa, prozračna, a HS uredna i čista, a tom prilikom je i IS izjavila kako je spremna nastaviti se brinuti o tetki i da je suglasna da tuženik posjećuje majku.

25. Iz izvatka iz matice umrlih Matičnog ureda Osijek (stranice 65-66 spisa) proizlazi kako je HS umrla ..2023. u [adresa], kao i da joj je prezime prije sklapanja braka bilo ĐS.

26. Iz nalaza Zavoda za hitnu medicinske Osječko-baranjske županije (stranica 67 spisa) proizlazi kako je HS zaprimljena s kontuzijom ručnog zgloba, oštećenom zubnom protezom, a suprug navodi kako je prije 8 dana pala s 5 stepenica kada je udarila ruku i lice. Tim je pozvan po pozivu policije koja je izašla na intervenciju susjeda radi obiteljskog nasilja.

27. Iz fotografija (stranice 68-71 spisa) proizlazi kako su zajedno na fotografijama pok. HS, tuženik i tužitelji.

28. Iz izvršenog uvida u zdravstveni karton pok. HS dostavljenog na CD-u od strane Specijalističke ordinacije obiteljske medicine Ivone Pongrac, dr.med, koji je također i reproduciran, proizlazi kako je 27.7.2022. obavljena posjeta pok. HS gdje su ona i njezin suprug visoke životne dobi, vratili se iz Njemačke u Hrvatsku prije 3 godine i navode kako nemaju nikakvu zdravstvenu dokumentaciju iz Njemačke, niti ovdje. Nemaju nikoga iz obitelji, te da je potrebno daljnje praćenje zdravstvenog stanja. Potom je 5.1.2023. zvala susjeda, moli pelene, ističe loše uvjete života, sve smrdi, susjeda htjela oprati ju, ali muž nije dao, dementna, gubi se, ruke drhte, hoda. Također se 11.1.2023. susjeda javila mailom kako HS su potrebne pelene, kao i za savjet radi ostvarivanja prava na njegu u kući, budući da je ista nemoćna okupati se a ni suprug baš nije tome vičan.

29. Iz izvršenog uvida u priležeći spis ovog suda broj O-1211/2023 proizlazi kako je pokrenut ostavinski postupak iza pok. LS, gdje je navedeno kako je njegova jedina zakonska nasljednica HS, a koja je bila u braku sa pok. OS i koji brak je prestao njegovom smrću. Potom je na ročištu od 15.3.2024. donijeto rješenje kako se spajaju ostavinski postupci iza pok. LS i pok. HS, broj O-1511/2023. Također je utvrđeno kako ne postoji spor da je ista imala jednog zakonskog nasljednika, ovdje tuženika. Isti ostavinski postupci su prekinut rješenjem broj O-1211/2023-30 od 15. ožujka 2024., nakon čega je pokrenut ovaj parnični postupak.

30. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je saslušao I. tužiteljicu IS koja je iskazala kako je pok. HS njezina tetka, budući da se radi o bratu i sestri. Iskazuje kako je njihov otac rano umro i oni su ostali sami živjeti u kući u [adresa], Srbija, zajedno s bakom i djedom, dok je HS zajedno sa svojim tadašnjim suprugom OS bila u Njemačkoj i to sve do dolaska u mirovinu do 2018,. godine. Ističe kako su se do njezinog odlaska u mirovinu dva puta godišnje u pravilu viđali, a nekada je to bilo u Srbiji, a nekada u Osijeku. Nakon 2018. godine, češće su HS i OS dolazili u Srbiju, budući da je isti trebao obići grob svoga brata, a dolazili su kod njih.

U pravilu su se viđali nakon 2018. godine svaka dva mjeseca, a kada bi dolazili u Srbiju, nekada su znali tamo prespavati. U odnosu na II. tužitelja, ističe kako je isti s njima bio svakodnevno jer živi u [adresa] gdje su tada oni živjeli. U odnosu na tuženika, iskazuje kako ga je vidjela svega tri puta u životu. Nakon što se dogodio događaj 7.5.2023., policija je toga dana, odnosno sutradan došla kod II. tužitelja te kako nisu znali gdje je tetka, odnosno HS, ona je zajedno sa svojim suprugom došla sutradan u Osijek, tražili su je cijeli dan i raspitivali se gdje je ona, međutim rečeno im je tada da mogu doći u ponedjeljak u Hrvatski zavod za socijalni rad, a budući da je to bio petak, tako su i postupili.

Pri dolasku u prostorije HZSR, saznali su kako je pok. HS smještena privremeno u dom, koji nije bio najboljih uvjeta i tada su ju odlučili odvesti u njezinu kuću u [adresa], a budući da se brat, ovdje II. tužitelj, zbog zdravstvenih problema nije mogao samostalno brinuti o njoj. Ističe nadalje kako nije mislila da treba zvati tuženika i o tome ga obavijestiti. Iskazuje kako ga je obavijestila tek kada je pok. HS došla u njezinu kuću to sve jer nije imala kontakt telefon i budući da isti nisu bili u kontaktu. Ističe kako je jednom prigodom nakon što je došla u Srbiju, tuženik obišao HS, a to je bilo nakon što je napravljena usmena oporuka.

Ističe nadalje kako tuženika nije obavijestila o usmenoj oporuci, a također prilikom dolaska tuženika kod njegove majke, sada pok. HS, ista nije s njim komunicirala, već je samo rekla kako on za nju ne postoji. Iskazuje kako je pok. HS rekla da je nakon što su istu autom vozili za Srbiju 15.5.2023., im rekla da želi dati usmenu oporuku, a također da je toga dana bio javni bilježnik u domu, gdje je morao ovjeriti izjavu HS. iskazuje kako je ona zbog toga sutradan zvala ŠS i RS jer iste zna s posla, te je imala povjerenja u njih jer je RS ranije radila u domu za starije i nemoćne zajedno s njom.

Iskazuje kako je istog dana obavijestila o tome II. tužitelja. Iskazuje kako je pok. HS cijeli život govorila kako želi ostaviti oporuku, suglasan je s time bio i njezin bračni drug OS, a čak je i on to govorio i to kako pred njezinim bratom, ovdje II. tužiteljem, tako i pred njezinom djecom. Iskazuje kako je razlog zašto je rađena usmena oporuka bio taj što pok. HS nije mogla pisati, a ona je tražila da ona nađe nekoga u koga ona ima povjerenja. Potom su se dogovorili kada da iste dođu, a nakon što ih je telefonskim putem kontaktirala, te je ona potom rekla zašto su došle HS i da pred njima kaže usmenu oporuku.

Ističe kao je tog dana pok. HS izjavila da svu svoju imovinu ostavlja ĐS i IS, ovdje tužiteljima. Iskazuje kako je HS rekla pred svjedocima da ima sina, međutim ona je na to odgovorila da ju to ne zanima, da je zbog njega doživljavala vrijeđanje i druge neugodne situacije. Ističe kako su RS i ŠS bile toga dana oko sat i pol, došle su oko 15,00 sati, a HS nije bila svo vrijeme tamo, već je jedno otprilike nakon sat vremena tražila da ju odvedu u sobu kako bi mogla leći. Ističe kako je toga dana ista bila psihički dobro, a fizički loše. Umrla je HS ..2023., a nikome nije prijavila činjenicu da je sačinjena usmena oporuka.

Sahranila ju je onako kako je to HS zahtijevala. Pok. HS je bila u jako lošem stanju nakon što ju je odvela u dom, te je zbog toga nju i preuzela budući da je bila prljava, imala je samo na sebi čarape i majicu i trenirku koju su joj dali u domu, a bila je i gladna. Ističe kako je mogla pričati, međutim bila je potresena te nakon što su je pitali što da radi, pristala je doći kod njih. Potom su joj u HZSR rekli kako ona ukoliko hoće doći kod njih, moraju joj napraviti i o tome izjavu, te je potom javni bilježnik došao i sastavio suglasnost, a uzeo joj je otisak prsta budući da joj je desna ruka bila slomljena.

Javni bilježnik je s njom u dva navrata razgovarao. Potom ističe kako je pok. HS inicirala razgovor u autu vezano uz sastav oporuke, rekla je da se neće vratiti BS, a budući da ona u tom trenutku nije znala da je on umro. Žalila se samo na bolove u odnosu na ruku. Ističe kako je uvijek govorila da će sve ostaviti njima, a ne zna zašto to nikada ranije nije napravila. Iskazuje kako ista nije bila nagodba, budući da nije mogla na noge, bila je u kolicima, tako se i kretala, a ona joj je morala osobno pomagati da se kreće, bila je raspoložena nakon što je došla kod njih.

Ističe kako je jednog dana i tuženik došao u posjet pok. HS, međutim nakon što mu je ona rekla da ju ne zanima, i on je tada rekao kako nema osjećaja prema njoj. Ističe kako je znala da je LS fizički zlostavljao pok. HS, pokušavali su sve popraviti, pa su ranije predlagali da ona dođe živjeti kod njih. Nije podnosila prijavu protiv doma kada je vidjela u kakvom je stanju pok. HS. Iskazuje kako ne zna ima li LS braću ili sestre, a za poziv za ostavinsku raspravu, ističe kako su ga pozvali da pristupi kod javnog bilježnika, te da su bili pozvani za ostavinsku raspravu za LS, na kojoj su bili upitani jesu li imali zajedničke djece, na što je ona odgovorila kako nisu imali zajedničke djece.

Iskazuje kako je tuženik tražio taj dan kada je došao u posjetu da dozvoli da ju odvede na 5 dana, te da ju nakon što mu dosadi, istu vrati. U odnosu na crno bijelu fotografiju s lista 69 spisa, ističe kako se tu radi o fotografiju kad su ona i tuženik imali 14 godina, a u odnosu na drugu fotografiju s istog lista spisa, ističe kako je tada tuženik drugi puta vidio svoju majku, a ne zna tko je sve inicirao taj susret. U odnosu na ostale fotografije, ističe kako su sve bile taj dan. On je prijetio pok. HS, odnosno svojoj majci, 1992. godine kada je radio u [adresa], a na način da ju je telefonskim putem zvao i uznemiravao i to je bilo u noći.

31. U svom iskazu, II. tužitelj ĐS je iskazao kako mu je pok. HS tetka, te da se s njom od 2018. godine pa do svibnja 2023. viđao jednom tjedno na način da je ona u pravilu dolazila kod njih, a zajedno s njom je dolazio i njezin supruge OS. Ističe kako je ista prije toga, odnosno prije dolaska u Osijek živjela u [adresa] gdje je radila, te su se tada viđali dva puta godišnje, a to je bilo u Osijeku kada bi oni dolazili iz Njemačke u Osijek. Iskazuje kako je njemu osobno 10.5.2023. policija došla na vrata kada je saznao za događaj koji se dogodio između pok.

HS i OS, te je on potom o tome obavijestio svoju sestru IS, inače I. tužiteljicu, koja je potom drugi dan došla u Osijek, te nakon što su tražili gdje se nalazi pok. HS, zajedno su je 2-3 dana poslije našli u domu koja je tada bila u vidno lošem stanju, te je on prvotno htio da ona dođe u Osijek živjeti kod njih, međutim u dogovoru s I. tužiteljicom, dogovorili su se kako će HS otići kod I. tužiteljice u [adresa]. Sutradan je otišla s I. tužiteljicom, a on ih je par dana poslije obišao i to je bilo prije nego što je tuženik bio u posjeti.

Ističe kako je bila tada vidno utučena, mogla je pričati i sve je razumjela. Također ju je još jednom obišao i to vjerojatno dan prije njezine smrti. Ističe nadalje kako se i jednom prilikom telefonskim putem čuo s tuženikom i to onog dana kada je isti bio u posjeti pok. HS u [adresa] i kada mu je telefonskim putem rekao da želi pok. HS odvesti u svoju kuću, da ima doktora koji bi se o njoj mogao brinuti, međutim on mu je rekao da istu ostavi da se malo oporavi, a tada je mislio da će njezin oporavak biti kratak i da će poslije toga tuženik moći preuzeti brigu o pok.

HS. Iskazuje kako se čuo s I. tužiteljicom 16.5.2023. i to par dana nakon što je otišla pok. HS živjeti kod nje u Srbiju, te ju je on tada uputio na članak zakona kako da se to napravi, odnosno da se sačini oporuka. Nakon što je drugi puta došao u [adresa], IS mu je rekla da su bili svjedoci, misli susjedi i da je to učinjeno. Ističe kako mu nije rekla za sadržaj, a on nije niti pitao. Nadalje, iskazuje kako poznaje tuženika, viđao ga je, međutim ne često, a on je osobno pokušao spojiti njega i njegovu majku HS, a koja se ljutila na njega zašto je to činio.

Ističe kako je tog dana kad su došli u dom, došao je bilježnik, a kako bi sačinio izjavu i koju je potom ovjerila HS. Susjeda TS je rekla policiji gdje on živi, te je zbog toga policija došla na njegova vrata obavijestiti ga o događaju koji se dogodio početkom svibnja 2023. godine, nakon toga su oni tražili tetku, prvo su čak mislili da ju je OS ubio, a tek su ju nakon par dana pronašli. Iskazuje kako je OS maltretirao pok. HS jer je bio takav čovjek, a HS mu je rekla da se odrekla sina i govorila da će sve ostaviti njima i to sve prije navedenog događaja.

Na ostavinskoj raspravi koja se vodila kod javnog bilježnika, nije spomenuta oporuka budući da ga to nitko nije pitao, a na navedenom ročištu je bio sa svojim odvjetnikom.

32. Saslušan na raspravi, tuženi GS je iskazao kako je on sin pokojne HS. Iskazuje kako je on odrastao sa svojim ocem i bakom i djedom s očeve strane, a ističe kako ga je pok. HS napustila s četiri mjeseca kada su se njegov otac i ona rastali, isti nisu bili vjenčani, međutim vođen je sudski postupak s kojim će roditeljem dijete živjeti. Ističe kako je prvi puta pok. HS vidio 1988. godine, nisu ostali u kontaktu, a vidjeli su se svega par puta u životu. Poznato mu je da je s CS bila u braku. Iskazuje kako je imao telefonski broj, međutim nisu bili u kontaktu budući da je ista tražila da ju nazove jer će imati problema s mužem CS, a budući da isti nije dao HS da ga viđa. Iskazuje kako je više puta vidio IS, ovdje I. tužiteljicu, a za cijeli slučaj je saznao od svoje kćeri koja ga je obavijestila kako putem društvene mreže dobila obavijest da je pok. HS otišla živjeti u [adresa] u [adresa], a to sve jer je bila pretučena, te je nakon toga otišao nju obići i kada ju je došao vidjeti, a to je bilo 17.5.2023., ista je bila dementna, bili su tada na ručku, a on je osobno htio da ju doktor kojeg poznaje pregleda, a htio se i skrbiti o njoj, međutim nakon što je telefonskim putem pričao s II. tužiteljem, ističe kako to nije bilo moguće budući mu je isti rekao da su oni preuzeli brigu o njoj, te su nakon toga otišli kući. Ističe kako je nakon toga zvao telefonskim putem Ambasadu, obavijestio je i policiju, a zvao je i HZSR, a nakon čega je isti izašao u nadzor, međutim to je bio petak, a dan poslije je ista umrla i nije se više ništa zbog toga moglo poduzeti. Iskazuje kako nije znao za usmenu oporuku. U muzeju u [adresa] radi od 2003. godine. Iskazuje kako se 70. -ih godina viđao s ĐS, inače II. tužiteljem, majkom, ujnom i ujakom, a također je tamo znao biti po 2 tjedna, te iskazuje kako je tužitelje vidio više puta u životu.

33. Saslušana na raspravi, svjedokinja RS je iskazala kako ona nije osobno poznavala pok. HS, već joj se I. tužiteljica telefonskim putem obratila 16.5.2023. te ju zamolila da dođe kod nje u kuću, budući da HS želi ostaviti oporuku, te je također rekla da dođu ona i kćer, te su se telefonskim putem dogovorile kako će ona doći oko 15,00 sati u njezinu kuću. Ističe kako poznaje tužitelje budući da su radili zajedno. Tog dana je došla oko 15,00 sati zajedno sa svojom kćerkom ŠS u kuću kod tužitelja, gdje se u dnevnoj sobi nalazila pok.

HS, već je sjedila tamo u invalidskim kolicima, a bila je obučena u tamnijoj trenirci crne boje i imala je na sebi majicu svjetlije boje. Ističe kako su u to vrijeme bile prvo njih četiri prisutne, odnosno ona, njezina kćer ŠS, I. tužiteljica i HS, a kasnije je pristupio i muž I. tužiteljice – SS. Međutim, on je pristupio kasnije kad su već HS odvezli u njezinu sobu, odnosno otprilike sat vremena nakon što je pristupila u kuću I. tužiteljica. Nadalje, iskazuje kako je HS pričala kako joj je želja da ostane u Srbiji, da imovinu ostavi IS i I, od imovine je spominjala kuću, ali je također rekla kako joj je želja da ostavi svu imovinu njima.

Na njezin poseban upitu odnosu na njezinog sina, inače ovdje tuženika, ističe kako je pok. HS rekla kako je ogorčena na sina, da je kroz život imala problema zbog njega, te da je on za nju mrtav. Iskazuje kako je otprilike sat vremena bila tada u kući i razgovarala s HS, psihički je bila dobrog stanja te je rekla da želi da ju se sahrani u Srbiji, gdje je njezin brat sahranjen. Iskazuje kako joj nije poznato koliko su tužitelji često išli u Osijek u posjetu HS, no poznato joj je kako su išli, a također joj je IS rekla kako je i HS dolazila kod njih u Srbiju.

Iskazuje kako nisu ranije pričali vezano uz tuženika, kao sina pok. HS, osim da joj je poznato kako tužiteljicu nisu u dobrim odnosima s tuženikom. Iskazuje kako su zajedno ona i I. tužiteljica odvezli tog dana HS u svoju sobu, a ista je umrla 10ak dana nakon što je ona bila u posjeti kod nje. Ističe kako nikome nije rekla za sadržaj, odnosno činjenicu da je sačinjena usmena oporuka, a to jer joj je poznato da se u Srbiji događa da dva svjedoka daju izjavu, kažu pred njima i to je dokaz činjenice da je oporuka sastavljena. Iskazuje kako je tek po pozivu ovog suda rekla za postojanje oporuke.

Fizičko stanje tog dana joj nije bilo dobro jer je bila slomljena ruka, ista je tada bila u kolicima, te joj noge otkazuju. Ona živi u [adresa], a do mjesta [adresa] je udaljena 30ak kilometara, trebalo joj je oko 20 minuta voženje, a tog dana je do tamo vozila njezina kćer i bilo je lijepo vrijeme. Iskazuje kako nakon navedenog događaja, a i prilikom samog događaja nije ništa zapisivala na papir.

34. Saslušana na raspravi, svjedokinja ŠS je iskazala kako je HS prvi puta, a i jedini, vidjela 16.5.2023. i to jer je tog dana I. tužiteljica telefonskim putem nazvala njezinu majku RS, budući da joj je rekla kako HS želi ostaviti oporuku i tom prilikom je I. tužiteljica rekla da dođu dva svjedoka i to njezina majka RS i ona, a sve jer su radile u domu i zato su odlučila za njih. Iskazuje kako ona osobno ne poznaje oba tužitelja, već samo IS i njezinog muža SS, a budući da su njezina majka RS i ona radile skupa s njom. Iskazuje kako su tog dana pristupile RS i ona u kuću I. tužiteljice, a ista je bila udaljena 20ak kilometara od Mitrovice i to oko 15,00 sati, gdje su zatekli HS u dnevnoj sobi, sjedila je u invalidskim kolicima, a osim nje, u toj sobi su bili prisutni I. tužiteljica, RS i ona. nakon što su se predstavili, spomenut je razlog dolaska, ne zna tko ga je spomenuo, međutim ističe kako je HS rekla da svu svoju imovinu želi ostaviti IS i bratu, inače II. tužitelju.

Iskazuje kako je tom prilikom HS rekla kako joj se sviđa kod IS, želi tu biti, želi biti sahranjena u Srbiji gdje je sahranjen njezin brat. Ističe kako je HS također rekla kako je ogorčena na sina, budući da je on pravio njoj isključivo probleme kroz život, trpjela je vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, te on za nju ne postoji. Ističe kako su bili otprilike sat vremena tog dana u kući I. tužiteljice, te da je HS bila fizički u lošem stanju, međutim mentalno je bila pribrana, a to zaključuje jer je znala da se nalazi u Srbiji i znala je razlog njihovog dolaska.

Iskazuje kako je spomenula HS da ode u dom jer se ona ne može samostalno brinuti o sebi, međutim ona nije to htjela, već je htjela ostati u kući i da se za nju brine I. tužiteljica. Ističe nadalje kako su je potom tog dana IS i njezina majka otišle smjestiti u njezinu sobu u krevet, a također je samo naišao Vesnin muž SS, međutim on u to sve nije bio upućen budući da je došao tek nakon što je HS bila u svojoj sobi. Iskazuje kako joj je poznato da je kratko nakon tog vremena, otprilike mjesec dana, HS umrla. Ističe kako nikome nisu govorili za činjenicu da je HS sačinila usmenu oporuku, te je mislila kako navedeno ne treba, a kasnije su iskazivali samo na ovom sudu.

Iskazuje kako se radilo o drugoj državi iz koje je pok. HS, pa da je i to bio jedan od razloga. Nadalje ističe kako ona osobno ne poznaje tuženika, a poznato joj je samo ono što je rekla pok. HS tog dana i na taj način je upoznata s odnosima između HS i tuženika. Iskazuje kako nije niti znala da HS ima sina, sve dok joj to nije tako rekla sama HS tog dana. Ističe kako zna da je ranije HS dolazila kod I. tužiteljice, a to sve jer je tako pričala I. tužiteljica i to naknadno, odnosno nakon smrti HS. Iskazuje kako je razlog zašto je I. tužiteljica otišla sa svojim suprugom po HS, ističe da je to iz razloga jer se muž HS ubio i ona je završila u domu i zato su otišli po nju.

Kasnije se s I. tužiteljicom čula samo njezina majka i to nakon poziva za sud i jučer, a u odnosu na vrijeme navodi kako je tog dana vrijeme bilo normalno te nisu ništa zapisivali, niti sa sobom nosili kakvu bilježnicu.

35. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da su CS i HS bili u bračnoj zajednici

- da je HS, zbog nasilja u obitelj, završila u bolnici 7.5.2023., radi kontuzije desnog ručnog zgloba, lijeve natkoljenice i desnog nožnog zgloba

- da je ista prestala smrću CS ..2023.

- da isti nije imao djece, te da je njegova jedina zakonska nasljednica HS

- da je ..2023. HS dala suglasnost da se o njoj skrbe nećaci, ovdje tužitelji

- da su ju isti, istoga dana odvezli u Platičevo, Republika Srbija u kuću IS, ovdje I. tužiteljice

- da je ..2023. HS dala usmenu oporuku pred RS i ŠS

- da je 17.5.2023. tuženi došao u posjetu pok. HS

- da je ..2023. umrla HS

- da je na ostavinskoj raspravi održanoj kod ovoga suda 15. ožujka 2024. proglašena usmena oporuka iza pok. HS

- da je potom istoga dana donijeto ovosudno rješenje broj O-1211/2023-30 kojim je prekinut ostavinski postupak i oporučni nasljednici (ovdje tužitelji) su upućeni pokrenuti ovaj postupak radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke

- da je Županijski sud u Osijeku rješenjem od 26. lipnja 2024. broj Gž-558/2024-3 potvrđeno ovosudno rješenje od 15. ožujka 2024. broj O-1211/2023-30

36. Dakle, s obzirom na izloženo, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sukladno članku 8. ZPP, a posebice iskaza oba tužitelja, tuženika i svjedoka, to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

37. Člankom 37. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. - dalje u tekstu: ZN) propisano je oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, a stavkom 2. je propisano usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnostima u kojima je napravljena. Člankom 38. ZN-a propisano je svjedoci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati ni moći čitati ni pisati. Člankom 39. stavkom 1. ZN-a je propisano svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju, stavkom 2. je propisano neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. ovog članka ne šteti valjanosti usmene oporuke.

38. Tijekom ovog postupka sud je utvrdio kako je pok. HS, istodobno pred dva svjedoka RS i ŠS izjavila kako želi svu svoju imovinu ostaviti tužiteljima. Valja napomenuti kako je u ostavinskom postupku na raspravi održanoj 15. ožujka 2024. vidljivo kako je RS iskazala kako pok. HS svu svoju imovinu želi pokloniti tužiteljima, međutim kako je ista pred ovim sudom iskazala da imovinu želi ostaviti, a ŠS je i na ostavinskom ročištu i ročištu održanim pred ovim sudom 21. svibnja 2025. iskazala kako svu svoju imovinu želi ostaviti sud je utvrdio kako se ne radi o darovanju, već obliku usmenog oporučivanja.

38.1. Također je i utvrđeno kako je uz navedeno pok. HS i iskazala kako je ogorčena na sina, te da on za nju ne postoji, odnosno da je isti za nju mrtav. Međutim ovaj sud navedenu činjenicu posebno nije utvrđivao, budući da isto nije od utjecaja na rješenje ovog spora (utvrđivanje valjanosti i istinitosti usmene oporuke), već se isto eventualno može odnositi na posebnu parnicu vezano uz isključenje iz nasljeđivanja zakonskog nasljednika.

38.2. Stoga je iz navedenih iskaza oba svjedoka usmene oporuke RS i ŠS sud utvrdio kako se radi o osobama koji su punoljetni i kojima nije oduzeta poslovna sposobnost (članak 35. stavak 1. ZN-a, a u svezi sa člankom 38. ZN-a), te stoga isti mogu biti svjedoci usmene oporuke. Također sud je iz iskaza oba svjedoka utvrdio kako ne postoje ni razlozi za ništavost pojedinih odredbi iz članka 40. ZN-a, budući da iste nisu u srodstvu s tužiteljima, njihovim predcima, odnosno potomcima i srodnicima.

38.3. Tako je iz iskaza svjedoka usmene oporuke, RS i ŠS, te I. tužiteljice IS sud utvrdio kako je pok. HS ostavila usmenu oporuku na način da svu svoju imovinu ostavlja tužiteljima.

39. Međutim odredbom članka 37. stavka 1. ZN-a je propisano kako se usmeno može oporučivati samo u izvanrednim okolnostima, zbog kojih nije u stanju oporučitelj očitovati svoju posljednju volju ni u jednom drugom valjanom obliku.

39.1. Radi utvrđenja navedenoga sud je također proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka usmene oporuke. Pa je tako iz iskaza navedenih svjedoka usmene oporuke utvrđeno kako je HS bila u kolicima kada su došli, nije im spominjala poseban razlog izvanrednih okolnosti, već samo kako želi oporučno raspolagati, međutim niti jedan razlog nije im HS rekla zašto želi izvanredno (usmeno) oporučno raspolagati. Također valja istaknuti kako su obje svjedokinje usmene oporuke iskazale kako psihički bila stabilna, međutim fizički loše. Nakon što je pričala s obje svjedokinje usmene oporuke HS je uredno otišla u svoju sobu, odmoriti. Dakle nije se dalo naslutiti postojanje izvanrednih okolnosti.

39.2. Sud je nadalje ocijenio kako je HS, u konkretnom slučaju, mogla svoju posljednju volju izjaviti u obliku sudske, odnosno javnobilježničke oporuke, a to je valjano mogla i učiniti u Republici Srbiji, pa na taj način ostaviti pismenu oporuku. Naime, ista je samo jedan dan ranije ovjeravala kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj izjavu (list 57 spisa), kojom prilikom je i dva puta s njom isti razgovarao, gdje se mogla i raspitati o načinu oporučnog raspolaganja, što ista nije učinila, a iz iskaza oba tužitelja, te svjedoka oporuke ista je bila u psihički normalnom stanju, pa je i mogla tražiti da joj u kuću dođe odvjetnik ili javni bilježnik, koji je samo dan ranije pristupio u prostorije gdje se ista tada nalazila, dom Sv. Ana Zelčin, pa je bila i upoznata s mogućnošću da istoj u kuću i dođe takva osoba i raspita se kako valjano oporučno raspolagati (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev- 127/07-2 od 27. prosinca 2007.). Nastavno ako je ista mogla samo dan ranije putovati iz [adresa] u [adresa], Republika Srbija, ovaj sud smatra nedokazanim i da ista zbog svog fizičkog stanja nije bila u stanju pristupiti u sud ili kod javnog bilježnika kako bi valjano oporučno raspolagala.

39.3. Isto tako valja istaknuti kako je II. tužitelj ĐS iskazao da je telefonskim putem razgovarao s tuženikom i to nakon što je pok. HS otišla živjeti kod I. tužiteljice IS, kojom prilikom mu je tuženik rekao kako želi preuzeti brigu o majci, pok. HS, koji mu je potom rekao kako može preuzeti brigu o njoj, kada se HS malo oporavi, pa i iz tog razloga također sud zaključuje kako nije bilo izvanrednih okolnosti za sačinjenje usmene oporuke. Naime, II. tužitelj ĐS iskazao je kako se tom prilikom telefonski čuo s tuženikom onoga dana kada je tuženik bio u posjeti majci, pok. HS, a to je sve bilo nakon usmene oporuke, kojom prilikom mu je II. tužitelj ĐS i rekao da će može preuzeti brigu o njoj, međutim samo dan prije toga je proučavao zakon kako da se sačini usmena oporuka, a o tome nije obavijestio tuženika, pa stoga sud zaključuje kako su tužitelji i prijevarno htjeli steći imovinu, koristeći tešku situaciju i stanje u kojoj se našla pok. HS (svega par dana nakon smrti njezinoga muža BS, za koju smrt, po iskazu tužitelja ista nije niti znala u vrijeme davanja usmene oporuke), a također i svega desetak dana nakon što je LS prema HS izvršio nad njom teško obiteljsko nasilje, pa je za zaključiti kako je u to vrijeme bila i u emocionalno teškom stanju kada je ista završila u bolnici i znajući kako ista nije u kontaktu sa svojim sinom, ovdje tuženikom, ne obavijestivši ga o trenutnoj situaciji koja je bila vrlo traumatična (obiteljsko nasilje nad njegovom majkom, smrt njezinog supruga), već je isti sve to morao saznati putem društvenih mreža.

40. Valja također istaknuti kako je I. tužiteljica navela u iskazu danom pred ovim sudom kako pok. HS u petak, 15.5.2023. kada su istu iz Osijeka vozili u [adresa], Republika Srbija kako HS toga dana nije znala da je njezin muž CS umro, te je iskazala kako se istom neće vratiti, dok su sutradan obje svjedokinje usmene oporuke iskazale samo u odnosu na sina HS (inače ovdje tuženika) kako je ogorčena na njega, odnosno kako je on za nju mrtav, međutim niti jedan razlog nije naveden zašto je odlučila samo tužiteljima ostaviti svu imovinu, a ne želi svome bračnom drugu, dok je u odnosu na tuženik navela razlog. Također bitno je za istaknuti i činjenicu kako pok. HS, u trenutku oporučnog raspolaganja očito nije niti znala kako raspolaže i sa imovinom pok. CS, budući da je I. tužiteljica IS iskazala kako HS ..2023. nije znala da je njezin muž, CS, umro, dok je sutradan oporučno raspolagala, pa je životno i logično da niti sutradan, odnosno u trenutku oporučnog raspolaganja nije znala kako raspolaže i sa tom imovinom, budući da su već ujutro telefonskim putem pozvane RS i ŠS, kao svjedokinje usmene oporuke. Inače imovina iza pok. CS je veće vrijednosti u odnosu na imovinu pok. HS (računi kod Zagrebačke banke približne vrijednosti 200.000,00 eura, pola kuće, automobil i slično). Slijedom navedenoga upit je i sam sadržaj (domet) usmene oporuke, odnosno volja oporučiteljice, HS.

41. U odnosu na njezino psihičko stanje, odnosno navod tuženika da je ista bila dementna valja istaknuti kako navedeno nije dokazano. Naime, oba svjedoka usmene oporuke RS i ŠS su istaknule kako je ista bila psihički dobrog stanja, a navedeno je i potvrdila I. tužiteljica FS, stoga navod tuženika kako je sutradan došao u posjetu kod pok. HS te da je ista bila dementna, ova sud smatra nedokazanim. Stoga kako je u postupku pred sudom teret dokaza na strani koja tvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nečega isto treba dokazati osoba koja to tvrdi, to je temeljem članka 221.a ZPP-a valjalo odlučiti primjenom odredbi o teretu dokazivanja i utvrditi kako je pok. HS bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme usmenog oporučnog raspolaganja. Također iz medicinske dokumentacije je razvidno kako pok. HS nije bolovala od kakvih psihičkih bolesti.

42. Navod tužitelja kako pok. HS s tuženikom nije bila u kontaktu, valja istaknuti kako su navedeno izjavili i I. tužiteljica IS, II. tužitelj ĐS i tuženik, međutim s obzirom kako je HS zbog tuženika često zlostavljana od strane BS tada i takav navod kako isti nije bio u bliskim odnosima sa svojom majkom ovome sudu nije od utjecaja, budući da su zbog toga prvenstveno krivi vanjski utjecaji (LS koji ju je zbog tuženog zlostavljao), a to svakako nije bila želja HS ili tuženog GS.

43. Da je i ranijih godina HS govorila tužiteljima kako će ostaviti oporuku ovome sudu nije od utjecaja na rješavanje ovoga spora, budući da nečiji navod kako će se nešto učiniti, a se ne učini, ne može se koristiti u postupku za dokazivanje, jer se dokazuju samo činjenice, a ne i nečiji navodi. Isto tako ukoliko je i HS ranije govorila da će im oporučno ostaviti svu ili dio svoje imovine, može se postaviti i pitanje zbog čega onda ista nije oporučno raspolagala kod javnog bilježnika ili pristupila u sud kako bi sačinila javnu oporuku dok je još bila u Hrvatskoj, nego se odlučila na usmenu oporuku u izvanrednim okolnostima i to na način da II. tužitelj ĐS provjeravao u zakonskim propisima kako to učiniti, pa to i prenio I. tužiteljici IS, koja je potom tako postupala.

43.1. Da je razlog kako je HS sačinila usmenu oporuku taj što ista nije mogla potpisati se ili pisati uopće ovaj sud napominje kako je pok. HS mogla sačiniti valjanu javnu oporuku u takvom slučaju, budući da je člankom 32. stavkom 1. ZN-a propisano kako osoba koja se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke, a ovaj sud smatra kako nisu postojale u konkretnom slučaju izvanredne okolnosti, već samo redovite. Sud isto tako i smatra kako navod tužitelja da ista zbog zdravstvenog stanja nije mogla pristupiti u diplomatsko-konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u Srbiji nije dokazan, to iz razloga jer je samo dan ranije mogla putovati iz [adresa] u [adresa], Republika Srbija, a također je ista mogla i oporučno raspolagati kod javnog bilježnika ili pristupom u sud u Republici Srbiji.

44. U odnosu na prigovor tuženika kako svjedoci oporuke nisu postupili na način da bez odgode napišu sadržaj oporučiteljeva očitovanja, valja istaknuti kako je odredbom članka 40. stavka 2. ZN-a propisano kako neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. ovog članka ne šteti valjanosti usmene oporuke, pa samim time nije niti nevaljana oporuka jer nisu postupili svjedoci usmene oporuke i napisali sadržaj oporučiteljeva očitovanja, te isti predali sudu ili javnom bilježniku na čuvanje.

45. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga, a temeljem članka 376. i članka 377. ZOO, odbiti tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

46. Odluka o trošku temelji se članku 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je I. i II. tužiteljima solidarno naknaditi trošak tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a u svezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife u visini od 1580 bodova, za trošak pristupa raspravama od 12.2.2025., 21.5.2025. i 2.7.2025. za svaku iznos od po 1580 bodova, odnosno sveukupno 6320 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 15.800,00 eura, te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

47. Tuženik je djelomično odbijen za zatražen trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 eura, budući da ista nije niti plaćena, da istu, sukladno članku 4. stavku 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.) plaća stranka razmjerno uspjehu u parnici, pa tako, u konkretnom slučaju obvezu plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nije na tuženiku, već na tužitelju, budući da je isti u cijelosti izgubio ovu parnicu. Također tuženik je odbijen sa zahtjevom za sastav troška podneska od 28.2.2025. u visini od 3160 eura, uvećano za PDV, budući da isti, sukladno članku 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, dok ovaj sud nije posebno tuženiku ostavio rok za očitovanje, kako to isti smatra, već se on odnosio na upravljanje postupkom u cjelini. Slijedom navedenog, odlučeno ja kao u točci III. izreke ove presude.

48. I. II. tužitelji su u cijelosti odbijeni za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 22.601,31 EUR, budući da su isti u cijelosti izgubili ovu parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP, te je stoga valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

49. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 21. srpnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici I. II. tužitelja

2. Punomoćnici tuženika