II Rev-16/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-16/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr. Olge Jelčić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.d. Ž., koju zastupa I. L., odvjetnik iz V., protiv tuženika B. d.o.o. S. M., koga zastupa A. B., odvjetnik iz V., radi 36.526,70 kn, odlučujući o reviziji tuženoga izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 24. lipnja 1997. godine broj Pž-787/96, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 23. siječnja 1996. godine broj P-30/95, na sjednici održanoj dana 18. travnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 24. lipnja 1997. godine broj Pž-787/96-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Osijeku od 23. siječnja 1996. godine broj P-30/95-13, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 36.526,70 kn sa zateznom kamatom od dospjelosti do isplate, kao i posebno zateznu kamatu na glavnicu u svoti od 7.259,20 kn kroz vrijeme od 11. kolovoza 1994. godine do 4. travnja 1995. godine i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 6.330,00 kn. Protiv te presude izjavio je reviziju tuženi zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U reviziji navodi da ostaje kod svojih navoda da je postojao usmeni ugovor između parničnih stranaka o izvođenju radova od strane tuženika na građevini tužitelja. Također navodi da nije priznao tužiteljev zahtjev, kako drugostupanjski sud navodi u pobijanoj presudi, a on u cijelosti nije priznao tužbeni zahtjev. Smatra da činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno, pa predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik kojemu je revizija dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i ostvarenje revizijskog razloga u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356..

Naime, revident je reviziju izjavio zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ova okolnost međutim reviziju ne čini nedopuštenom zato što je izjavljena zbog razloga zbog kojih se ne može izjaviti, ali je u ispitivanju revizije ovaj sud s obzirom na odredbu čl. 386. ograničen samo na ostvarenje bitne povrede odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., kao i na pogrješnu primjenu materijalnog prava.

Kako je već prije iznijeto bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. nije ostvarena u provedenom postupku, a isto tako nije niti pogrješno primijenjeno materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj tuženiku pružio uslugu prehrane tuženikovih radnika, a tuženik je ostao dužan naknadu za tu izvršenu uslugu. Prema odredbi čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91) tužitelj kao vjerovnik je ovlašten od tuženika kao dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, čiji je sadržaj u ovom slučaju spomenuta naknada, a tuženik kao dužnik je dužan tu obvezu ispuniti.

Zbog toga je ovaj sud, budući da nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 383. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. travnja 2002. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.