Rev-1703/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1703/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. T. V. iz S., koga zastupa otac i z.z. J. V., a ovaj po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tužene C.o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1992. br. Gž-723/92-2,kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. rujna 1991. br. Pn- 3097/90-9, u sjednici održanoj dana 3. studenoga 1992.godine

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija mlt. tužitelja, te se preinačavaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1992. broj Gž-723/92-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. rujna 1991. broj Pn-3097/90 i sudi:

Tužena je dužna isplatiti mlt. tužitelju iznos od 100.000 HRD (stotisuća)sa zateznom kamatom od 20. rujna 1991.do isplate po stopi u visini eskontne stope koju utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećanu za 20% obračunate po konformnoj metodi, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 26.600 HRD, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrđena je prvostepena presuda kojom je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 60.000 dinara sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 40.000 HRD tužitelj odbijen.

Protiv drugostepene presude izjavio je reviziju mlt. tužitelj, u dijelu kojim je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete za stran u iznosu od 40.000 HRD, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, sa prijedlogom da se usvoji revizija i preinači drugostepena presuda na način da se udovolji njegovom zahtjevu u cijelosti uz naknadu parničnog troška, odnosno da se napadnuti dio pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije dostavljen, niti se nadležno javno tužilaštvo o njoj izjasnilo.

Revizija je osnovana.

Medu strankama nije sporno da je u prometnoj nezgodi dana 9. srpnja 1990, koju je skrivio osiguranik tužene, kao suputnik u vozilu kojim je upravljao njegov otac, lakše tjelesno povrijeđen mlt. tužitelj (udarac u glavu i isčašenje zuba).

U ovoj je fazi postupka sporna samo visina pravične novčane naknade za strah, jer je u odnosu na fizičke bolove pravomoćno presuđeno (u cijelosti udovoljeno zahtjevu utvrđenjem naknade od 50.000 HRD).

Mlt. tužitelj osnovano ukazuje u reviziji da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89 - dalje: ZOO) kada su za pretrpljeni strah dosudili 10.000 HRD. Prema ocjeni ovog suda, kraj nespornog utvrđenja da je mlt. tužitelj (dijete staro dvije godine u vrijeme povređivanja) trpio intenzivan strah 1 dan, a da je za taj vid štete zatražio minimalni iznos (50.000 din.), nije bilo razloga da se u cijelosti ne udovolji njegovom zahtjevu.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke o kamatama, jer su nižestepeni sudovi pravilno, u skladu i sa pravnim stavom ovoga suda, dosudili zateznu kamatu na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete od dana donošenja prvostepene presude, kojom je naknada određena.

Kako u postupku pred nižestepenim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl.386. ZPP), niti je počinjena neka druga povreda postupka (revident niti ne navodi o kakvoj se povredi radi), valjalo je prihvatiti reviziju i u cijelosti preinačiti nižestepene presude (čl. 395. st. 1. ZPP), na način naveden u izreci ove odluke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 164.st. l.ZPP-a.

U Zagrebu, 3. studenoga 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat,v.r.