Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-335/2016-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed appeal on liability limits for pre-1990 traffic accidents under old insurance laws.

Case Number Rev-x-335/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against a lower court ruling that rejected their claim for lost income and rent. The plaintiffs argued for compensation based on a 1988 traffic accident, but the court found the claim invalid because the applicable insurance liability limit at the time was only 75 million Yugoslav dinars. The court held that the successor Croatian law and the specific insurance limit decision from 1988 continued to apply to the pre-independence accident, capping the insurer's liability below the plaintiffs' requested amount.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; The court must apply the insurance liability limits in force at the time of the tortious act, and successor state laws do not retroactively increase those limits for accidents occurring before independence.

Keywords

AI generated
liability limits insurance coverage retroactive application traffic accident successor state law lost income claim Yugoslav dinars

Cited Legislation

AI generated
čl. 373.a Zakona o parničnom postupku
čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a
čl. 392.a st. 1. ZPP-a
Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
čl. 393. ZPP-a
Stoga je reviziju trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba
čl. 53. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba
Odluka Saveznog izvršnog vijeća od 19. kolovoza 1988.
čl. 93. st. 1. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba
Zakon o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 335/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice R. D., II-tužitelja M. D., III-tužiteljice I. M. rođ. D. i IV- tužiteljice L. D., svi iz D., kao pravnih sljednici sad pok. L. D., zastupanih po punomoćniku Ž. F., odvjetniku u D., protiv tuženika C. o. d.d., Filijala S., S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1131/15 od 23. prosinca 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-184/15 od 26. listopada 2015. u toč. I. izreke, u sjednici održanoj 7. veljače 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1131/15 od 23. prosinca 2015. preinačena je presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-184/15 od 26. listopada 2015. u pobijanom dijelu (toč. I.) kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima na ime materijalne štete s osnova izgubljene zarade i rente s tog osnova njihovog pravnog prednika sad pok. L. D. za razdoblje od 1989. do 8. lipnja 1999. u iznosu 692.793,21 kn, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Kako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) to unatoč činjenici što vrijednost predmeta spora pobijane presude glede svakog pojedinog revidenta ne prelazi iznos 200.000,00 kn, a na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, protiv iste je dopuštena tzv. redovna revizija.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev prvo-četvrtotužitelja kojim od tuženika potražuju naknadu materijalne štete u utuženom iznosu s osnova izgubljene zarade koja bi pripadala njihovom predniku sad pok. L. D. u razdoblju 1989. – 8. lipnja 1999., sve vezano za ozljede koje je on zadobio u prometnoj nezgodi a za koju je odgovoran osiguranik tuženika V. S.

Drugostupanjski sud je takav zahtjev tužitelja odbio polazeći od činjenice:

- da se štetni događaj vezano za koji se potražuje utužena šteta (692.793,28 kn) dogodio 22. studenoga 1988., u koje vrijeme

- da je propisana visina svote osiguranja do koje je odgovarao tuženik kao osiguratelj za nastalu štetu osiguraniku iznosila tadašnjih 75.000.000,00 jugoslavenskih dinara,

- da bi prosječna plaća pok. L. D. 1989. iznosila 45.404.426,00 jugoslavenskih dinara, a za utuženo razdoblje od 126 mjeseci iznosila bi 5.720.957.676,00 jugoslavenskih dinara, te

- ocijenivši da je osigurana svota 75.000.000,00 jugoslavenskih dinara iscrpljena isplatom prethodno izvršenih isplata dosuđene naknade štete na temelju pravomoćne presude Osporavajući pravilnost pobijane presude tužitelj u reviziji prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava u smislu da limit osigurane svote od 75.000.000,00 jugoslavenskih dinara propisan Odlukom Saveznog izvršnog vijeća bivše države nije primjenjiv na ovaj spor, jer da takva odluka nije preuzeta od strane Republike Hrvatske.

Štetni događaj vezano za koji se potražuje naknada štete zbio se 22. studenoga 1988. U to vrijeme bio je na snazi tadašnji Savezni zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba („Službeni list SFRJ“, broj 24/76) koji je u odredbi čl. 54. propisao obvezu osiguravatelja naknaditi štetu koju je zbog smrti, ozljede tijela ili zdravlja neke osobe uzrokovao njegov osiguranik i to najviše do visine ugovorene osigurane svote, dok je odredbom čl. 53. tog Zakona bilo propisano da će najniže osigurane svote na koje se mora ugovoriti osiguranje od odgovornosti odrediti Savezno izvršno vijeće.

Odlukom Saveznog izvršnog vijeća od 19. kolovoza 1988. („Službeni list SFRJ“, broj 51/88) određen je iznos tadašnjih 75.000.000,00 jugoslavenskih dinara kao najniža svota osiguranja do koje odgovara osiguratelj, a što se odnosi dakle i na tuženika u ovom sporu. To pak znači da je u vrijeme nastanka štetnog događaja (22. studenoga 1988.) vezano za koji se potražuje utužena šteta, limitirana svota osiguranja do koje je tuženik odgovarao iznosila 75.000.000,00 jugoslavenskih dinara.

31. ožujka 1990. stupio je snagu novi Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba („Službeni list SFRJ“, broj 17/90) kasnije izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba („Službeni list SFRJ“, broj 82/90) kojim je stavljen van snage dotadašnji zakon, a kojim je u odredbi čl. 93. st. 1. bilo propisano da najniže iznose na koje se mora ugovoriti osiguranje od autoodgovornosti određuje Savezno izvršno vijeće, a obveza organizacije za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja autoodgovornosti ne može biti veća od iznosa što ga je utvrdilo Savezno izvršno vijeće, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos.

Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni („Narodne novine“, broj 53/91) u čl. 1. toč. 21. propisano je preuzimanje Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba („Službeni list SFRJ“, broj 17/90 i 82/90).

U skladu s prednjim, proizlazi dakle da je preuzimanjem Saveznog zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba („Službeni list SFRJ“, broj 17/90 i 82/90) kao zakon Republike Hrvatske, a koji je zamijenio prethodni Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba („Službeni list SFRJ“, broj 24/76) i na njemu utemeljene odluke Saveznog izvršnog vijeća o najnižem iznosu osigurane svote, sadržajno i taj zakon prihvaćen i kao zakon Republike Hrvatske uključujući i odluku o najnižem iznosu osigurane svote, a koji zakoni imaju međusobni kontinuitet i pravni učinak u smislu njihove primjene na pravne odnose nastale u vrijeme važenja tih zakona.

U skladu s navedenim, a kako utuženi iznos štete bitno premašuje iznos osigurane svote do koje je tužena odgovorna vezano za predmetni štetni događaj, to je pravilno pobijanom presudom tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Stoga je reviziju trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 7. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.