P-1237/2018-13 · Općinski sud u Puli - Pola

Posl.br. 7 P-1237/18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljica 1. M. M. D. iz N., W. 300, H., OIB: --- i 2. D. F. iz N., S. 7, W.-G., OIB: --- , obje zastupane po OD Marčan & Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženih 1. P. (P.) G., iz L., L. 314, OIB: --- , 2. M. G., iz L., L. 314, OIB: --- , 3. A. M. G., iz L., L. 314, OIB: --- , 4. K. G., iz L., L. 314, OIB: --- , 5. I. G., iz Z., M. R. 8, OIB: --- , svi zastupani po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku iz Pule, radi pobijanja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 17. travnja 2019. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, nazočnosti prvotuženika osobno te nazočnosti punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 ZPP- a, dana 24. travnja 2019. godine

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja 1. M. M. D. iz N., W. 300, H., OIB: --- i 2. D. F. iz N., S. 7, W.-G., OIB: --- prema tuženicima 1. P. (P.) G., iz L., L. 314, OIB: --- , 2. M. G., iz L., L. 314, OIB: --- , 3. A. M. G., iz L., L. 314, OIB: --- , 4. K. G., iz L., L. 314, OIB: --- , 5. I. G., iz Z., M. R. 8, OIB: --- u dijelu koji glasi:

" 1. Pobijaju se ugovori o darovanu i osnivanju prava plodouživanja od 27.2.2014. g (broj solemnizacije --- Bilježnik N. K. iz P.) koji je zaključen između prvo i drugotuženika te trećetuženika kao i ugovor o darovanju i osnivanju plodouživanja zaključen između I i II tuženika te IV i V tuženika dana 27.2.2014. (broj solemnizacije --- bilježnik N. K.) te se utvrđuje da su navedeni ugovori bez učinka u odnosu prema tužitelju (tužiteljima) za iznos tužiteljeve tražbine od 446.450,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.5.2015. kao i za iznos troškova ovog postupka pa se briše zabilježba doživotnog stanovanja u odnosu na I tuženika na ovom nekretninama: k.č. br. --- u naravi dvorište 448 m2, k.č --- naravi dvorište 216 m2, k.č. br. --- u naravi zgrada površine 68 m2, sve u zk --- k.o --- , k.č --- pašnjak površine 198 m2, k.č. br. --- dvorište uz stambenu zgradu, kolektivna stambena zgrada površine 978 m2, k.č. --- pašnjak površine 506 m2, k.č. --- stambena zgrada, dvorište površine 804 m2, k.č. br. --- pašnjak površine 804 m2, k.č. br. --- pašnjak površine 472 m2, k.č. br. --- pašnjak površine 18m2, sve upisano u zk ul --- k.o --- , a drugotužena je dužna trpjeti da se tužitelj (tužitelji) za iznos te tražbine namiri iz prodaje te nekretnine.

2. Drugotužena je dužna trpjeti da se za iznos tužiteljeve tražbine u iznosu od 446,450,89 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20.5.2015. godine pa do isplate kao i za iznos troškova ovog postupka tužitelj (tužitelji) namiri iz prodaje navedenih nekretnina".

II Odbijaju se tužitelji prema tuženicima glede traženja pobijanja i utvrđenja da su ugovori iz stavka I izreke ove presude bez učinka prema tužiteljima glede preostalog iznosa od 442.119,89 kn , kao i u dijelu u kojem je drugotužena dužna trpjeti da se i za taj odbijeni iznos od 442.119,89 kn tužitelji namire prodajom navedenih nekretnina, kao neosnovan. III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da su tužiteljice prema tuženicima povukle dio tužbenog zahtjeva u kojem su tražile pobijanje i utvrđenje da su ugovori iz stavka I izreke ove presude ugovori bez učinka u odnosu prema tužitelju i za iznos preostale tužiteljeve tražbine od 888.570,60 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamata i na taj iznos od 20.5.2015. godine uz brisanje i za taj iznos zabilježbe doživotnog stanovanja i plodouživanja uknjiženih u korist prvo i drugo tuženika na nekretninama navedenim u stavku I izreke ove presude a sve vezano i za taj iznos uz dužnost drugotužene da trpi da se tužitelji i za taj iznos namire iz prodaje te nekretnine.

Obrazloženje

Tužitelji su u tužbi od dana 12.11.2016. godine naveli da Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4843/ 13 od 20. svibnja 2015. godine je naloženo prvo i drugo tuženicima da tužitelju plate 1.777.141,21 kuna. Tužitelji su naveli da su prvotuženik i drugotuženik bili vlasnici nekretnina k.č. br. --- površine 448 m2, --- površine 216 m2, --- površine 68 m2, sve upisano u zk. zl. --- k.o. ---, k.č. br. --- površine 978 m2, --- površine 978 m2, --- površine 506 m2, --- površine 804 m2, --- površine 804 m2, --- površine 472 m2 te --- površine 18 m2 sve upisano u zk. ul. --- k.o. --- .

Tužitelji su nadalje naveli da ugovorom o darovanju i osnivanju prava plodouživanja koje su prvo i drugo tuženik zaključili sa treće tuženom dana 27. veljače 2014. godine su prenijeli pravo vlasništva na k.č. br. --- , --- i ---, zk.ul. --- k.o. --- na trećetuženu. Ujedno su u svoju korist ugovorili pravo osobne služnosti doživotnog stanovanja i plodouživanja. Isti takav ugovor su 27. veljače 2014. godine prvo i drugo tuženik zaključili s 4. i 5.tuženikom. Tužitelji su nadalje naveli da se taj ugovor odnosi na z.k. uložak --- k.o. --- i njime su prvo i drugo tuženik prenijeli vlasništvo nad česticama iz tog uloška na četvrto i petotuženika i i tu su ujedno za sebe ugovorili pravo služnosti doživotnog stanovanja.

Tužitelji su nadalje naveli da takvim ugovorima prvo i drugo tuženici nisu prenijeli jedino imovinu koju su imali na svoju djecu treće četvrto i petotuženika. već su time prvo i drugo tuženici ostali bez ikakve imovine iz koje bi se namirili ili tužitelji ili bilo, no za sebe su pri tome osigurali da oni koriste tu imovinu te da u njoj stanuju sve do svoje smrti. Tužitelji navod da je sasvim jasno da je onda namjerava takvih ugovora bila da onemogući vjerovnike u namirivanju njihovih tražbina. Tužitelji dalje navode da takvim ugovorima se s jedne strane onemogućava naplata potraživanja vjerovnika.

Sa druge strane, da radi se o besplatnim pravnim poslovima između krvnih srodnika pa se smatra da je takvom radnjom dužnicima bilo poznato da ste nanosi šteta vjerovnicima a sa treće strane, prvo i drugo tuženici su time ostalim bez ikakve imovine te mogle namirivati njihovi vjerovnici te da su time ispunjeni uvjeti pobijanja iz čl.

66. i 69 ZOO-a. tužitelji nadalje navode da budući da tužitelj ima tražbinu prema prvo i drugo tuženiku u iznosu od 1.777.141,21 kunu on ima pravo temeljem čl.

66. Zakona o odnosima pobijati te ugovore. U podnesku od 14.03.2016.godine, list 56 spisa tužitelji su djelomično specificirali svoj tužbeni zahtjev dok su na ročištu od 06.11.2018.godine postupajući po nalogu suda sukladno članku 109 ZPP-a specificirali svoj tužbeni zahtjev u cjelini.

U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 4.1.2016. godine tuženici su naveli je tužba tužitelja neosnovana jer ne postoje zakonske pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika jer prvo i drugo tuženici nisu dužnici tužitelja već će to sasvim suprotno tužitelj je dužnik tuženicima a sve iz razloga što između istih se vodilo i vodi niz sudskih postupaka a koji su proizašli pravomoćne sudske odluke temeljem kojih upravo tuženici imaju nenaplaćene dospjele novčane tražbine prema ovdje tužitelju. Tuženici su naveli da osporavaju sve tvrdnje na koje se tužitelj poziva u predmetnoj tužbi osim onih koji bi eventualno tijela nespornim u ovom odgovoru na tužbu.

Prije svega tuženici su istaknuli prigovor koji se odnosi na samu suštinu spora. Institut pobijanja pravnih radnji dužnika podrazumijeva prije svega postojanje valjane, dospjele i naplativi novčane tražbine te da ovdje valja odmah napomenuti kako tuženici osporavaju postojanje tražbine tužitelja na koju se isti poziva u historijatu tužbe. Naime tuženici su naveli da prema priloženim ispravama sporna tražbina tužitelja proizlazi iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4843/13 da prije svega nema solidarnosti na strani ovdje prvo i drugo tuženih odnosno u presudi tužitelja da K.

F. naknade 1.777.141,21 kunu na ime parničnog troška, da se radi o djeljivoj obvezi, novčanoj činidbi, a prema tome svaki dužnik, a što tuženici spore da uopće jesu, odgovara samo za razmjerni dio obvez. Nadalje tuženici su istaknuli kako prvo i drugo tuženici imaju uzajamne protu tražbine prema ovdje tužitelju i to dospjela i nenaplaćena potraživanja prema istome u iznosu od 964.875,74 kune sa zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2002. godine osigurano kristalnim založnim pravom temeljem rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj II R1-242/2002, zatim tražbinu troška u iznosu od 423.427,84 kune sa zateznim kamatama tekužim od 1.3.2005. godine prema presudi Trgovačkog suda Rijeka poslovni broj P1218/04-70, zatim tražbine u iznosu od 409.981,00 kuna osigurane predbilježbom založnog prava temeljem rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-664/2002, zatim nenaplaćene tražbine koje se stvaraju prisilno kroz ovršne postupke kod naslovnog suda pod poslovnim brojevima --- , --- te ---.

Tuženici su nadalje izričito osporili proizvoljne tužiteljeve tvrdnje o naravi i svrsi darovanja koja su iste sklopile. Naveli su da se radi o društveno prihvatljivom i uobičajenom darovanju među roditeljima i potomcima u prvom koljenu (sin i kćeri) kao krvnim srodnicima u najbližoj vezi. Tuženici su ista pravni poslovi – darovni ugovori s doživotnim plodouživanje je pravno valjan i nije poduzeta radi onemogućavanja naplate vjerovnika a tužitelj u tužbi se ne poziva niti dokazuje da bi bile ispunjene potrebne zakonske pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika prema čl. 66. 8 Zakona o obveznim odnosnima, pozivajući se na opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji te da te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena 1 od posebnih pretpostavki iz čl.

67. a Zakona o obveznim odnosima tuženici su naveli da tužitelj ne tvrdi niti dokazuje postojanje jedne od općih pretpostavki a što je insolventnost dužnika. Naposljetku, tuženici su istaknuli da kao stranke žive odvojeno 1 od druge, u različitim domaćinstvima pa i gradovima, te tuženicima pod 3., 4. i 5. nisu poznati njima nije po postojanju ni po ishodu bilo koji sudski sporovi pravo i drugo tuženika, pa tako ni ovaj konkretni iz kojeg navodno potječe tražbina tužitelja, a imajući u vidu i potrebu diobe i raspodjeli imovine stoji nije bilo poznato da su roditelji poduzetim raspolaganjem nanosi bilo kakvu štetu tužitelju kao vjerovniku. Slijedom svega prethodno navedenog tuženici su predložili da sud donese odluku u kojoj će odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti.

U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem: dokumentacije na listovima 6-31 spisa, dokumentacije na listovima 38-39 spisa, dokumentacije na listovima 44-47 spisa, dokumentacije na listovima 57-74 spisa te na listovima 75-88 spisa, dokumentacije na listovima 91-93 spisa, 96-127 spisa, dokumentacije na listovima 134-137 spisa, na listovima 145-147 spisa, 151 spisa, 157-173 spisa, 176-179 spisa, 190-195 spisa, iskaza s ročišta od 25.5.2018. godine, dokumentacije na listovima 204-219 spisa, zapisnika na listovima 222- 225 spisa, iskaza s ročišta od 6.11.2018. godine, izvatka na listu 228-231 spisa, cjelokupnog preslika spisa --- te iskaza svjedoka s ročišta od 17.4.2019. godine.

Preostali tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima djelomično je.

U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da na listu 104-115 spisa prileži presuda VTS Pazin od 18.9.2008. godine kojom presudom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u tom predmetu P. i M. G. protiv tuženika tvrtke F. & G. d.o.o. i drugotuženika K. F. a vezano za utvrđenje ništetnim sporazuma i ugovora koji se navode u izreci te presude. Stavkom II list 104 spisa odbačen je i protutužbeni zahtjev tuženika prema tužitelju dok je stavkom IV naloženo tužiteljima da prvotuženiku isplate trošak postupku od 3.286,92 kune. Nije sporna činjenica da na listovima 6-14 spisa prileži presuda i rješenje VTS RH kojom je odbijena žalba tužitelja P. i M. G. prema imenovanim tuženicima te je potvrđena navedena presuda VTS Pazin poslovni broj P-47/06 od 18.9.2008. godine u točkama 1., 3. i 4. izreke iste. Stavkom 3. izreke navedene presude preinačena je navedena presuda VTS Pazin u točki 5. izreke na način da je naloženo tužiteljima P. (P.) i M. G. da drugotuženiku K. F. naknade parnične troškove u iznosu od 1.777.141,21 kunu list 6 spisa u roku od 8 dana.

Nije nadalje sporna činjenica da na listu 65 spisa prileži presuda TS Rijeka posl. broj P-1218/2004 od 1.3.2005. godine listovi 64-73 spisa u kojoj presudi je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom predmetu D. F. i K. F. prema tuženicima M. i P. G. a vezano za utvrđenje da je ništetan ugovor opisan u stavku I izreke te presude odnosno izjava iz stavka II izreke te presude. Nesporna je činjenica list 65 spisa da je u tom predmetu tužiteljima D. i K. F. naloženo da tuženicima plate parnični trošak u iznosu od 423.427,84 kune list 65 spisa. Nije sporna činjenica da na listovima 46-47 spisa prileži presuda i rješenje VSRH od 20.5.2015. godine kojom presudom i rješenjem je odbijena revizija tužitelja D. i K. F. prema tuženicima M. i P. G. te je potvrđena presuda i rješenje TS Rijeka posl. broj P-1218/04 od 1.3.2005.g. (listovi 64-73 spisa) kao i presuda VTSRH posl. broj Pž-3263/05-8 od 7.4.2009. godine.

Nije sporna činjenica (listovi 124-127 spisa) da su na temelju ovršene isprave presude P-1218/04 od 01.03.2005.godine (list 64 spisa) kao ovrhovoditelji P. i M. G. pokrenuli ovršni postupka pred TS Rijeka protiv K. F. kao ovršenika pod Ovr-816/11 budući je u tom postupku doneseno rješenje o ovrsi temeljem ovršne isprave P-1218/04 koje rješenje o ovrsi je doneseno 1.3.2005. g. list 125 spisa. Nije sporna činjnica da je rješenjem VTSRH od 29.4.2011. g. uvažena žalba K. F. kao ovršenika te je preinačeno rješenje TS Rijeka broj Ovr- 816/11 od 10.2.2011. u dijelu izreke kojim je određena ovrha radi naplata iznosa glavnice od 211.713,82 kune dok je odbijen prijedlog za ovrhu glede preostalog dijela iznosa glavnice od 211.713,82 kune list 124 spisa s obrazloženjem list 126 spisa da je ovršnom ispravom naloženo ovršeniku K. i D. F. (misli se na presudu P-1218/04 na listu 65 spisa) da ovrhovoditeljima naknade troškove 423.427,84 kune te da se moralo smatrati da se radilo o djeljivoj obvezi sukladno čl. 41 ZOO-a zbog čega se dug tuženika dijeli između njih na jednake dijelove te svaki odgovara za iznos parničnog troška od 211.713,82 kune, list 126 spisa. Nije sporna činjenica da na listu 123 spisa prileži rješenje Trgovačkog suda u Rijeci Ovr-816/2011 od 09.12.2013.godine iz kojeg proizlazi da je obustavljena ovrha na nekretnini ovršenika K. F. kč. br. 228/1 k.o. Ližnjan.

Nije sporna činjenica da na listu 116 spisa prileži ovršni prijedlog ovrhovoditelja K. i D. F. prema ovršeniku P. G. a radi naplate novčanog iznosa od 12.454,85 eura i 10.040,00 kuna a što je u ostalom u suglasju i s iskazima saslušanog svjedoka R. B. te samog prvotuženika saslušanog kao parnične stranke o čemu će kasnije detaljnije biti riječi.

Nije nadalje sporno da na listu 74 spisa prileži Sporazum o prijeboju zaključen dana 29.2.2012.g. u koji prijeboj je stavljeno potraživanje P. (P.) i M. G. iz predmeta P-1218/04 tj. presuda od 1.3.2005.g. (list 64-73 spisa) u iznosu od 211.713,82 kuna s pripadajućom kamatom (ili polovica od iznosa 423.427,84 kn list 65 spisa). Nesporna je i činjenica da je prema istom sporazumu stavljeno i potraživanje K. F. prema P. i M. G. koji se sastoji od iznosa od 104.916,97 kuna zajedno sa svim kamatama i iznosom od 10.040,00 kuna pa je utvrđeno da ukupno potraživanje na dan 1.3.2005.g. iznosi 114.956,97 kuna a koja tražbina se temelji na presudi OS Pula P-1005/00 od 7.12.2005.g. te rješenju o ovrsi OS Valpovo broj Ovr-316/09 (list 116 spisa). Nesporna je činjenica da su stranke tog sporazuma navele da vrše prijeboj tražbine do visine 114.956,97 kuna te se do tog iznosa njihova međusobna potraživanja gase uz nespornu konstataciju "nakon ovog prijeboja ostaje potraživanje G. u visini od 95.756,85 s pripadajućim kamatama tekući na taj iznos od 1.3.2005.g. (ili u prijevodu 211.713,82 – 114.956,97 = 96.756,85). Nesporna je činjenica da su se P. i M. G. tim sporazumom obvezali povući ovrhu pred TS Rijeka a koja se provodi pred sudom u Puli Ovr-2408/11 za iznos od 114.956,97 kuna za koji je izvršen prijeboj dok se K. F. obvezao povući ovrhu pred OS Valpovo pod brojem Ovr-316/09, list 74 spisa.

Nije sporna činjenica da je tužitelj u podnesku od 14.3.2016.g. vezano za opisani sporazum na listu 74 spisa priznao tuženicima preostali iznos tražbine od 96.756,95 kuna list 56 spisa.

Nije sporna činjenica da su list 95 spisa u podnesku od 29.4.2016.g. tuženici istaknuli prema tužitelju i materijalno pravni prigovor prijeboju u visini od 423.427,84 kune s kamatama od 1.3.2005.g. a sve prema presudi na listovima 64-73 spisa P-1218/04.

Nije nadalje sporna činjenica da je pravni prednik tužiteljica K. F. temeljem ovršne isprave na listovima 6-14 spisa presuda i rješenja VTS RH Pž-4843/13 pokrenuo ovršni postupak samo protiv ovršenika P. G. zatraživši isplatu polovicu iznosa iz navedene ovršne isprave list 6 spisa koja ovršna isprava je obvezivala prvo i drugo tužitelje P. i M. G. da drugotuženiku K. F. naknade parnične troškove u iznosu od 1.777.141,21 kunu, list 6 spisa zbog čega su ovrhovoditelji u tom predmetu pred OS Pula Ovr-7054/15 zatražili temeljem te ovršene isprave isplatu polovice tog iznosa ili 888.570,60 kuna s kamatama od 20.5.2015.g. pa do isplate (sukladno i već spomenutoj odluci VTSRH a vezano za stajalište o djeljivim obvezama iz čl. 41 st 1 ZOO-a).

Nije sporna činjenica da je u tom ovršnom predmetu utvrđeno rješenjem od 6.11.2017. da se odbija žalba nasljednika ovrhovoditelja K. F. i to M. D. i D. F. protiv rješenja od 21.3.2017.g. te je opisano rješenje potvrđeno odlukom ŽS Pula uz obrazloženje da je K. F. preminuo 1.8.2016.g. a ovršni postupak se vodio i nakon njegove smrti te je izvršena prodaja nekretnine i doneseno rješenje o dosudi zbog čega je po ocjeni višeg suda u slučaju smrti stranke trebalo doći do prekida postupka po sili zakona zbog čega je sud ispravno proglasio nevažećim poduzete radnje nakon smrti ovrhovoditelja K. F., dakle radnje nakon 1.8.2016.godine.

Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 22-29 spisa prileže i prdmetni ugovori o darovanju i osnivanju prava plodouživanja i to ugovor na listovima 22-24 spisa kojim M. i P. G. daruju svojoj djeci K. i I. k.č. --- i k.č. --- obje k.o. --- uz upis prava osobne služnosti doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist M. i P. G., list 22 spisa koji ugovor nosi datum ovjere 27.2.2014.g. list 24 spisa. Nesporna je činjenica da na listu 27-30 spisa prileži i istovjetan ugovor o darovanju i osnivanju prava plodouživanja između P. i M. G. s jedne strane i A. M. G. s druge strane temeljem kojeg ugovora M. i P. G. daruju A. M. G. nekretnine k.č. ---, --- i --- sve k.o. --- uz dopuštenje daroprimateljice da se M. i P. G. upišu vezano za osobnu služnost doživotnog stanovanja i plodouživanja, list 27 spisa koji nosi datum ovjere 27.02.2014.godine. Na ročištu od 6.11.2018. prvotuženik je nesporno iskazao da su svi daroprii njegova djeca koja danas imaju Ivan 32 godine, K. 29 godina te A.-M. G. 23 godine iz čega proizlazi da su u trenutku sklapanja ugovora o darovanju djeca bilaipunoljetna.

Nije nadalje sporna činjenica da je sam prvotuženik u svom iskazu sa ročišta od 6.11.2018.g. nesporno iskazao da je on nezaposlen od 2002.g. te da nema nikakva primanja niti sa Zavoda niti sa strane a nema uvjeta za mirovinu, da su on i supruga bili vlasnici tvrtke I. d.o.o. koja išla u stečaj koji je otvoren u 9. mjesecu 2017.g. (iako prema rješenju Trgovačkog suda u Pazinu od 27.01.2016.godine proizlazi da je stečaj ipak ranije pokrenut lsit 59 spisa), da mu je poznata presuda na listovima 64-73 spisa P-1218/04 te da mu je isto tako poznat sporazum o prijeboju na listu 74 spisa te da taj sporazum od 29.2.2012.g. nikad nije pobijao. Štoviše na ročištu od 17.4.2019.g. prvotuženik je izričitopotvrdio da su se on i supruga složili s time što piše u sporazumu od 29.2.2012.g. Na istom ročištu 6.11.2018.g prvotuženik je nadalje potvrdio da on i supruga danas nemaju u vlasništvu nikakve nekretnine te da imaju u vlasništvu jedino stan u L. koji je opterećen, da ga hrane djeca te da nema nikakvu ušteđevinu u banci da mu je račun blokiran a isto tako i njegova supruga nema ušteđevinu u banci i račun joj je blokiran. Sam prvotuženik je isto tako nepsorno potvrdio da niti on niti drugotužena nemaju mogućnosti financijske suprotnoj strani platiti tražbinu uz potvrdu list 5 istog zapisnika da mu je odvjetnik R. B. poslao odluku na istu 6-14 spisa. Prvotuženik je također nesporno istaknuo list 6 zapisnika a vezano za ovrhu koja je vođena od strane OS Valpovo list 116 spisa od strane ovrhovoditelja K. i D. F. da je nakon potpisivanja sporazuma na listu 74 spisa ta ovrha bila obustavljena te je brisana zabilježba ovrhe te da je nakon toga on tu nekretninu darovao svom nećaku M. G. (sinu od brata) što je sve bilo prije zaključenja darovnih ugovora na listovima 22-30 spisa.

Konačno nije sporna činjenica da su tužitelji na ročištu od 23.09.2016.godine prihvatili obračun kamata koje su dostavili tuženici na listu 146 spisa a iz kojeg obračuna proizlazi da je uzeta u obzir glavnica na iznos od 96.756,85 kn (dakle ostatak tražbine iz sporazuma o prijeboju od 29.02.2012.godine list 74 spisa ) uz obračun zakonskih zateznig kamata do 20.05.2015.godine kad je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Pž-4843/13 budući su se tada tražbine srele uz potvrdu tužitelja da se izvrši prijeboj sa tužiteljivim tražbinama, list 144 spisa. Nije sporna niti činjenica da tuženici tijekom ove parnice unatoč primjeni načela otvorenog pravosuđenja nisu dostavitli obračun kamata vezano za tražbinu prvo i drugo tuženika iz presude P-1218/2004 od 01.03.2005.godine i prema D. F. za iznos od 211.713,82 budući je nesporno da je u sporazum o prijeboju od 29.02.2012.godine u prijeboj ušla samo polovica iznosa iz presude P-1218/2004 od 01.03.2005.godine koja se odnosila na K. F. (cijeli iznos obveze koju su morali platiti K. F. i D. F. je bila 423.427,84 kn na ime parničnog troška dakle preostala polovica u odnosu na D. f. bi bila 211.713,82 budući je prijeboj izvršen samo sa K. F.).

Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih obimnih pisanih dokaza u spisu.

Ono što je sporno u ovoj ravnoj stvari jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. Prvotno je bila sporna i visina tužiteljeve tražbine ali su tužitelji uvažavajući prigovor da se radi o djeljivoj tražbini list 56 spisa u podnesku od 14.3.2016.g. djelomično povukli za polovicu iznosa svoj tužbeni zahtjev zatraživši sukladno specifikaciji na listovima 56 i 222 spisa da se predmetni darovni ugovori pobiju te utvrde da su bez učinka ali za iznos od 888.570,60 kuna s obzirom da se radi o djeljivoj tražbini koji prigovor tuženika su tužitelji prihvatili. Sporno je nadalje pitanje cijeneći sadržaj odgovora na tužbu kao i očitovanje tuženika tijekom postupka da i su ispunjenje sve pretpostavke iz čl. 66 ZOO-a te iz kojeg razloga je izvršeno darovanje od strane prvo i drugo tuženika predmetnih nekretnina njihovoj djeci. Sporno je i pitanje da li su prvo i drugo tuženici insolventni. Sporno je nadlaje pitanje vezano za sporazum o prijeboju od 29.2.2012. list 74 spisu na koji je prigovor istaknuo tuženik da li je postojao usmeni dogovor vezano za sporazum na listu 74 spisa da se u svrhu rješavanja cjelokupnih odnosa između stranaka neće ići u naplatu tražbina u cilju rješavanja svih odnosa između stranaka, te da li se eventualno kroz usmeni dogovor kontrahenti sporazuma o prijeboju na listu 74 spisa eventualno nešto konačno dogovorili usmeno u cilju rješavanja međusobnih tražbina, kako do tada nastalih tako i eventualno onih budućih. Sporno je i pitanje vezano za istaknuti materijalno pravni prigovor prijeboja (list 95 podnesak od 29.04.2016.godine) da li je isti osnovan odnosno da li je osnovan u visini od 423.427,84 kn.

Tuženici s pravom ukazuju do tog dijela sukladno čl. 66 Zakona o obveznim odnosima u daljnjem, dijelu teksta ZOO, da kod tzv. paulijanske tužbe "actio Pauliana" tužitelji moraju dokazati opće pretpostavke izvan stečajnog pobijanja a to su: dospjelost za isplatu, insolventnost dužnika, pravna radnja dužnika, postojanje oštećenje vjerovnika time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

Vezano za prethodno iznesene nesporne činjenice razvidno proizlazi da su ugovori o darovanju i osnivanja prava plodouživanja na listovima 22-30 spisa koji su zaključili s jedne strane prvo i drugo tuženici kao darodavatelji i plodouživatelji sa svojom djecom doista zaključeni prema podacima iz ovjere tek 27.2.2014.g. listovi 24 i 29 spisa, što ukazuje na zaključak da u tom trenutku tražbina koja je pripala pravnom predniku tužitelja K. F. u prema presudi VTSRH Pž-4843/13 od 20.52015.g. prema stavku III izreke istog od 1.777.141,21 kunu uopće nije postojala do tada. Naime, do trenutka zaključenja predmetnih ugovora o darovanju iz 2014.g. postojalo je samo relativno mala tražbina sukladno presudi na listu 104 spisa od 18.9.2008. P-47/06 kojim je naloženo da P. i M. G. da tvrtki F.&G. isplati trošak postupka od 3.286,92 kune. Dakle, tražbina iz presude Pž-4843/13 koja je donesena 20.5.2015.g. uopće nije postojala čak niti kao nepravomoćna tražbina pravnog prednika tužiteljica prema prvo i drugo tuženicima u trenutku zaključenja ugovora o darovanju na listovima 22-30 spisa.

Međutim, za razliku od koncepcije paulijanske tužbe u doba Rima gdje su pobijanje mogli zahtijevati samo vjerovnici čije su tražbine već postojale u vrijeme poduzimanja radnje koja se pobija u germanskom sustavu mogućnost pobijanja je proširena i na vjerovnike čije su tražbine nastale i poslije radnje koja se pobija a što se u našem pravnom sustavu odrazilo i kroz čl. 66 st 1 ZOO-a kroz riječi "i bez obzira kad je nastala" tražbina. Opisano u prijevodu znači da vjerovnik može pobijati svaku dužnikovu radnju i bez obzira da li su njegove radnje nastale prije ili poslije poduzimanja te radnje. Vezano za prvu pretpostavku glede dospjelosti tražbine za isplatu tužiteljice su dokazale tu pretpostavku ovršnom ispravom na listu 6-14 spisa doneseno od strane VTSRH Pž-4843/13 stavak 3. iste . S obzirom da je tom presudom naloženo P. i M. G. da "drugotuženiku K. F." naknade parnične troškove od 1.777.141,21 kunu to tužitelji dokazuju da imaju dospjelu tražbinu koja štoviše proizlazi i iz ovršne isprave temeljem koje su i pokrenuli putem svog pravnog prednika ovršni postupak Ovr-7504/15 za dio te tražbine.

Tužitelji su dokazali i drugu pretpostavku tj. insolventnost dužnika prvo i drugo tuženika. Naime, sukladno iskazu samog prvotuženika primjerice vezano i za ovršni postupak koji je vođen protiv njega kao ovršenika pred OS Valpovo list 116 spisa nakon potpisivanja sporazuma na listu 74 spisa a kojim je i po iskazu svjedoka R. B. spašena kuća u Valpovu od prvotuženika, prvotuženik je razvidno po vlastitom iskazu nakon što je ovrha obustavljena sukladno sporazumu na listu 74 spisa (Ovr-316/09) tuženik je tu kuću odmah darovao svom nećaku M. G.. Nadalje iz iskaza prvotuženika nesporno proizlazi listovi 3 i 4 zapisnika od 6.11.2018.g. da on nema nikakvih primanja sa Zavoda niti sa strane te da nema uvjeta za mirovinu, da je tvrtka I. d.o.o. čiji su vlasnici bili on i supruga otišla u stečaj što proizlazi i iz rješenja na str. 59 spisa vezano za otvaranje stečajnog postupka, da se protiv njega vodi postupak Ovr-7504/15, da on i supruga danas nemaju u vlasništvu nekretnina koje ne bi bile opterećene nikakvim teretima osim stana u L. koji je opterećen (Ovr-7054/15), te da s obzirom da je nezaposlen da njega i suprugu hrane djeca a niti on niti supruga nemaju u banci nikakve ušteđevine, račun im je blokiran uz jasan zaključak prvotuženika da on i njegova supruga drugotužena nemaju financijske mogućnosti platiti tražbine suprotnoj strani. Stoga već i iz iskaza prvotuženika nesporno proizlazi insolventnost prvo i drugo tuženika. Osim toga tužitelji s pravom ukazuju da je opisano u suglasju i s dostavljenim dokazima a vezano za financijsku nelikvidnost prvo i drugo tuženika o čemu su i dostavili pisane dokaze uz podnesak od 14.3.2016.g. potvrdu na listu 57 i 58 spisa te rješenje TS Pazin a vezano za stečaj nad tvrtkom I. d.o.o. list 59-60 spisa. Ovaj sud je također cijenio da i prvo i drugo tuženici imaju određena potraživanja iz presude P-1218/2004 od 01.03.2005.godine i to preostalo potraživanje prema ranije K. F. od 96.756,85 kn list 74 spisa ali i u prijeboj nestavljeno potraživanje P. (P.) i M. G. prema D. F. iz presude P-1218/2004 list 65 spisa, ali koje ukupne tražbine su ipak bitno manje od tražbina tužiteljice odnosno njihovog pravnog prednika o čemu će kasnije biti riječi vezano za odlučivanje o materijalnom prigovoru prijeboja.

Iako je tijekom postupka bilo od strane punomoćnika tuženika navedeno da nema dokaza o njihovoj insolventnosti zbog čega je sud primjerice i na ročištu od 11.2.2016. g. pozvao tuženika da slobodno dokažu postojanje njihove solventnosti, u kontekstu kad su tuženici i na ročištu od 22.3.2016. list 2 zapisnika naveli da postoji druga imovina iz koje se tužitelj može naplatiti konkretno nekretnine iz zk ul --- i --- k.o. Ližnjan na tuženicima je ležao teret dokaza vezano za dokazivanje da se radi o nekretninama na temelju kojih tužiteljice mogu naplatiti tako visoku tražbinu a koje dokaze unatoč pozivu suda tuženici nisu dostavili do zaključenja glavne rasprave a niti naknadno,te su se štoviše na izričit poziv suca i na ročištu od 17.4.2019. u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja suglasili da sud sudi temeljem postojećih dokaza. Stoga su tužitelji dokazali i insolventnost prvo i drugo tuženika ako ne kao dokazao onda u vrlo visokoj vjerojatnosti.

Nadalje tužitelji su dokazali i činjenicu postojanja pravne radnje vezano za dostavljene ugovore o darovanju nekretnina na listovima 22-28 spisa koje nisu bile opterećene svojoj djeci. Naime, iz iskaza prvotuženika list 2 zapisnika od 6.11.2018.g. jasno proizlazi da u trenutku darovanja te nekretnine nisu bile opterećene nikakvim teretima.

Konačno, tužitelji su dokazali i činjenicu da je upravo opisanim darovanjima prvo i drugo tuženika s jedne strane neopterećenih nekretnina svojoj djeci s druge strane došlo do oštećenja prvotno pravnog prednika tužiteljica K. F. kao vjerovnika a time i tužiteljica. Naime, tužitelji su po ocjeni ovog suda dokazali ne samo da im je nanesena šteta već činjenicu da je uslijed te radnje darovanja tolikog broja neopterećenih nekretnina došlo do negative promjene u imovini prvo i drugo tuženih kao dužnika uslijed čega je namirenje pravnog prednika tužiteljica a time i tužiteljica kao slijednika ne samo otežano već i potpuno onemogućeno cijeneći i činjenicu da su sami prvo i drugotuženici priznali da ih danas hrane njihova djeca te da nemaju nikakve imovine osim one za koju se vodi aktualan postupak Ovr- 7054/15. Ovaj sud je cijenio da u spisu prileži rješenje nalistu 59 spisa vezano za tvrtku I. d.o.o. u odnosu na koju je pokrenut stečajni postupak ali prvo i drugo tuženici kao zakonski zastupnici te tvrtke nisu dokazali da bi bili makar i sa imovinom koja se spominje u obrazloženju tog rješenja solventni u kontekstu kad zbog stečaja postoje i tražbine stečajnih vjerovnika čiji je iznos nepoznat.

Ponavlja se na tuženicima je ležao teret dokazivanje pozitivne tvrdnje da su oni ipak solventni u kontekstu velikog broja pisanih dokaza i iskaza prvotuženika koji ipak ukazuju na njihovu insolventnost.

Vezano za ostale navode tuženika čl. 67 st 2 ZOO-a propisane je ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u pravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do 4. stupnja ili po tazbini do istog stupanj smatra se da joj je bilo poznato da dužnik raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku osim ako dokaže suprotno. Stavkom 3 istog članak propisano je kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je to trećoj osobi bilo il i moglo biti poznato.

I neovisno navedeno iz iskaza prvotuženika list 4 zapisnika od 6.11.2018.g. proizlazi da su njihova djeca znala da ima narušeni poslovni odnos s K. F. neovisno o nastojanju prvotuženika da uvjeri sud da djeca nisu imala detaljnih saznanja iz jednostavnih razloga jer je sam prvotuženik potvrdio da su djeca saznala za sporove između njega i supruge s jedne strane i K. F. unazad 10-ak godina što znači da je u vrijeme nastanka ugovora o darovanju postojalo saznanje za vođenje sporova između s jedne strane prvo i drugo tuženika i K. F..

Vezano za sporno pitanje da li je eventualno postojao dogovor onaj usmeni izvan sadržaja sporazuma o prijeboju koji je potpuno jasan a vezao za tvrdnju tuženika s ročišta od 22.3.2016.g. list 2 tog zapisnika glede mogućnosti nekakvog usmenog sporazuma da se neće ići u naplatu ostalih tražbina po ocjeni ovog suda opisano tuženici nisu dokazali.

Naime, čak i bez analize iskaza prvotuženika koji je saslušan kao parnična stranka a iz čijeg iskaza s ročišta od 6.11.2018. godine analizirajući iskaz u cijelosti proizlazi da dogovora izvan onih okvira koji su precizno navedeni u sporazumu na listu 74 spisa od 29.2.2012.g. nije bilo a što proizlazi i iz iskaza prvotuženika "bilo je i pisanih ponuda gdina M. međutim na ime toga nije ništa potpisano, koliko ja znam" list 5 tog zapisnika uz pojašnjenje da je bilo dogovora dok je bio živ K. F. da se sve presude anuliraju ali da nakon preuzimanja odvjetnika Marčana nakon toga nije bilo dogovarano. Osim toga, iz iskaza prvotuženika list 6 istog zapisnika jasno proizlazi da "nisam rekao da smo se dogovorili nego da smo se dogovarali" uz jasnu potvrdu i samog prvotuženika da je bilo predloženo od srane odvj. G. M. da se objekat roda da se iz toga podmiri dugovanje prema G. za radove na objektu u L. na objektu D. uz potvrdu "mi smo tražili da nam se da osiguranje ili deponiranje iznos a kod javnog bilježnika ili u baci a bili nam je rečeno da će se to izvršiti kad se proda; meni nije nuđeno osiguranje u vidu zaloga bar ja to nisam čuo; ja sam naime tražio da se iznos deponira kad se proda ali moralo se znati koliko će se prodavati, određeni rok" uz jasnu potvrdu prvotuženika " na upit suca da li to znači da je na tome stalo odgovaram da stalo je ; do dogovora nažalost nije došlo" list 6 istog zapisnika. dakle i sam prvotuženik je potvrdio da nije postojao nikakav usmeni dogovor izvan okvira sporazuma na listu 74 spisa iz razloga što nije dano osiguranje niti je obitelji G. nuđeno osiguranje u vidu zaloga za njihovu tražbinu.

No kad bi se opisano i zanemarilo a ne može iz iskaza svjedoka R. B. a koji iskaz ovaj sud prihvaća u cijelosti jer je isti bio objektivan, životan i iskren s ročišta od 17.4.2019.g. potvrđeno je da je on potpisao sporazum na listu 74 spisa uz potvrdu da je volja potpisnika sporazuma bila upravo onakva kako je navedeno u samom sadržaju sporazuma o prijeboju. Imenovani svjedok je objasnio da je poanta tog sporazuma bila da je postojalo nekakvo potraživanje F. prema G. uz ogradu glede ne sjećanja da li je bila upisana hipoteka ili se počela voditi ovrha pred OS Valpovo.

Svjedok se ipak prisjetio da se radilo o ovrsi na kući P. G. te je nakon toga napravljen prijeboj te je ostala još neka tražbina od G. dok je ovrha na nekretnini u V. glede ovrhe kod OS Valpovo obustavljena a radilo se o ovrsi u vlasništvu G.. Svjedok je objasnio da je sporazum na listu 74 spisa relativno nastao u kratkom terminu jer su bili stisnuti ovrhom koja se vodila pred OS Valpovo a što je bilo u suglasju s dokazom na listu 116 spisa. Svjedok je izričito potvrdio da taj sporazum odgovara svemu što su stranke željele jer je tako i napisan te da izvan onoga što je napisao u sporazumu nije bilo usmenih dogovora.

Svjedok je naime pojasnio da on ima običaj da ako nema nečeg na papiru tada mu ne treba dogovor koji se ne može dokazati. Suprotno iskazu prvotuženika svjedok B. je potvrdio da su stranke bile upoznate prije potpisivanja sporazuma na listu 74 spisa navodeći da je siguran u to uz potvrdu da je on kao odvjetnik potpisao sporazuma na listu 74 spisa nakon što je dobio odobrenje od P. (u određenim dokumentima se navodi ime P.) i M. G. glede sporazuma na listu 74 spisa. Svjedok je potvrdio da niti usmeno nije bilo riječi da će se odustati 96.756,85 kuna iz razloga što su odnosi između stranaka bili takvi da nije bilo dogovarano da se odustane od tog iznosa.

Svjedok je potvrdio da je obavijestio svoje klijente o sadržaju presude na listu 104 spisa iz razloga što je ishod te parnice bio ključan za rješavanje odnosa između stranaka uz potvrdu da je svoje klijente obavijestio o sadržaju presude od 20.5.2015. na listu 6 spisa. Svjedok je također pojasnio da je tu obavijest učinio na način da je tu presudu poslao putem e-maila kroz skeniranu odluku G.. Na upit svjedoku da li je objasnio posljedice sporazuma list 74 svjedok je životno iskazao da je posljedica bila konkretno da se spasi kuća u V. za koju se vodio ovršni postupak.

Svjedok je potvrdio vezano za spis P-47/06 da stranci sigurno nije kazan samo da je došla ta presuda jer je ista bila prebitna jer je to bila presuda koja je usmjerava cijeli tijek odnosa i postupka budući su se daljnji postupci samo "naslanjali" na tu odluku, da li će jedna strana dobiti ili izgubiti. Svjedok je potvrdio da je protiv te presude na listu 104 spisa podnio žalbu ne po principu "ako prođe prođe" već iz razloga što je smatrao da će sa žalbom postići neki drugi uspjeh. Vezano za nemogućnost postizavanja konkretnog dogovora svjedok je objasnio da su on i kolega G.

M. u nekoliko navrata pokušavali sklopiti nekakvu nagodbu-jedno 4-5 puta, da je poanta te nagodbe trebala biti ta da bi gdin i gđa F. trebali isplatiti iznos od 250.000,00 DEM u protuvrijednosti G., da bi tom isplatom G. izašli iz firme a sve parnice i ovrhe bi se obustavile. Svjedok je objasnio da tada F. nije imao novac kojim bi to mogao odmah realizirati već je bilo govora da kad se proda kuća u L. je trebalo da se kuća proda a da se kuća proda trebalo ju je očistiti od svih zabilježba mjera, sporova, ovrha, jer kad bi netko išao kupovati tu nekretninu rekao bi "hvala doviđenja", list 4 zapisnika od 17.4.2019.g.

Svjedok je potvrdio da je taj iznos od 250.000,00 kuna izračunao sam gdin F. i taj iznos su prihvatili G. te je čak i u parnici kod sutkinje S. K. K. F. kazao da smatra da će to platiti kad tvrtka bude imala novac uz jasnu dopunu svjedoka " ali je ostao problem kako osigurati tu tražbinu dakle do nagodbe nije u konačnici došlo zbog nemogućnosti osiguranja " što je uostalom bilo u potpunosti u suglasju i iz iskaza prvotuženika list 6 zapisnika od 6.11.2018. u kojem je naveo "mi smo tražili da nam se da osiguranje, ili deponiranje iznosa kod jb ili u banci…" i to sve u kontekstu kad je sam prvotuženik iskazivao da je bilo predlagano od odvj.

M. da se objekt D. proda i da se iz toga podmiri dugovanje G. za izvršene radove na objektu u L.. Stoga sud prihvaća i daljnji iskaz svjedoka B. "uvijek je pucalo vezano za osiguranje, bilo je ideja da možda da mjenicu pa da da bankovnu garanciju, pa da se brišu sve hipoteke osim upisa 250.000,00 DEM , a li je to uvijek pucalo te nije došlo do konačnog dogovora zbog ovoga vezano za nemogućnost osiguranja; tako da do konačnog dogovora nje došlo" list 4 istog zapisnika.

U takvom kontekstu razvidno je da tuženici nisu dokazali svoje tvrdnje a vezano za postojanje nekakvog usmenog dogovora kojim bi se anulirale sve preostale tražbine. Naime, razvidno je da do tog momenta cijeneći postojeće pisane dokaze u spisu da prvo i drugo tuženicima ne bi bilo u interesu da nakon prijeboja oni odustanu od njihove preostale tražbine prema K. F. u iznosu od 96.756,85 kuna sa kamatom od 01.03.2005.godine pa do isplate, pa je u tom kontekstu čak i nelogičan navod, cijeneći da su odnosi i prema iskazu svjedoka B. bili toliko loši da se nije niti razgovaralo, da G. odustanu od tog iznosa. Dakle ne djeluje logično da bi prvo i drugo tuženici odustali od tako velikog iznosa u kontekstu kad još nije bila donesena presuda od 20.5.2015.g. list 6 spisa kojim se njih tereti za iznos od 1.777.141,21 kunu. Isto tako analizirajući iskaz prvotuženika i svjedoka B. razvidno je da je na konačnom dogovoru ipak zapelo iz razloga što su prvo i drugotuženici prihvaćajući iznos isplate od 250.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama ipak tražili određenu sigurnost i to konkretno u vidu davanja osiguranja te da zbog tog razloga nije došlo do konačnog dogovora a što je sam prvotuženik u iskazu potvrdio da su i supruga tražili osiguranje te da njemu nije nuđeno osiguranje u vidu zaloga potvrdivši jasno da do dogovora nažalost nije došlo. Stoga je teret suprotnog dokaza u kontekstu postojećih dokaza u spisu ležao na strani tuženika.

Vezano za navode tuženika da je trebalo odrediti prekid postupka do okončanja spisa Ovr-7054/15 po ocjeni tužitelji s pravom upućuju da ishod tog postupka i neće utjecati na pravni položaj tuženika u ovoj parnici.

Naime, predmetni ovršni postupak koji je sada u fazi "hibernacije" s obzirom na već navedeno rješenje ŽS Pula GŽ Ovr- 446/17 od 6.11.2017.g. se vodi od strane ranije pravnog prednika ovdje tužiteljica a sada ovrhovoditeljica isključivo protiv ovdje prvotuženika a u tom ovršnom postupku ovršenika temeljem valjane ovršen isprave presude VTSRH Pž-4843/13 od 20.5.2015.g. kojom je naloženo P. i M. G. da pravnom predniku tužiteljica isplate na ime parničnog troška iznos od 1.777.141,21 kunu. Predmetni ovršni postupak se provodi radi naplate polovice tog iznosa jer je kao ovršenik naveden samo P. (P.) G. a sukladno već izraženom pravnom stajalištu u rješenju VTSRH Pž-2014/11 a glede pozva na čl. 41 st 1 ZOO-a glede djeljivih obveza što u prijevodu znači da u tom ovršnom postupku pravne slijednice ranijeg ovrhovoditelja što je vidljivo iz ovršnog prijedloga naplaćuju polovicu navedenog iznosa iz ovršne isprave odnosno 888.570,60 kuna jer se ovrha vodi samo protiv jednog dužnika.

Povratno u ovoj parnici tužitelji traže pobijanje predmetnih ugovora o darovanju i utvrđenju da su isti bez učinka za preostalu polovicu tog iznosa, a što su tužitelji djelomičnim povlačenjem tužbe i izrazili u podnesku od 14.3.2016.g. list 56 spisa. Tužitelji dakle imaju tražbinu iz ovršne isprave i prema drugotuženoj M. G. glede koje se ne vodi ovršni postupak za preostalih 888570,60 kn. Stoga tužitelji s pravom upućuju da ishod ovršnog postupka Ovr- 7054/15 dosita ne može utjecati na ovu parnicu zbog čega je sud odbio prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka. Isto tako čak i kad bi se sve prethodno opisano i zanemarilo tužitelji s pravom upućuju da u tom postupku Ovr-7504/15 oni čak i ne mogu cijeneći nalaz i mišljenje vještaka procjenitelja od 29.1.2016..g. koji je predmet ovrhe procijenio u iznosu od 579.507,33 kune da uslijed toga i ne mogu podmiriti niti glavnicu a kamoli ostale troškove – troškove ovrhe, zakonske zatezne kamate itd.Naime prilikom održavanja dražbenih ročišta poznato je da kupci čekaju drugu javnu dražbu kako bi nekrentinu kupili za što manju vrijednost. U takvom kontekstu i po ocjeni ovog suda prekidanjem ovog postupka tuženici opet ne bi došli u pravno povoljniji položaj.

Konačno glede istaknutog materijalno pravnog prigovora prijeboja kojeg su tuženici istaknuli u podnesku od 29.04.2016.godine na ukupan iznos od 423,427,84 kn list 95 spisa isti je po ocjeni ovog suda bio osnovan.

Naime prvo i drugo tuženici imaju ostatak tražbine i prema K. F. a sada tužiteljicama kao njegovim pravnim slijednicama od 96.756,85 kn koji nije prebijen u sporazumu od 29.02.2012.godine, list 74 spisa) sa kamatom koja na taj ostatak iznosa (od nekadašnjih 211.713,82 kn dio koji se odnosio dan K. F.) teče od 01.03.2005.godine list 65 spisa pa do dana kad su se susrele tražbine 20.05.2015.godine list 6 spisa (presuda Pž-4843/13) te tako obračunate iznose sukladno činjenju nespornim od strane tužitelja (ročište od 23.09.2016.godine) 230.405,89 kn (glavnica + kamate). No prvo i drugo tuženici imaju i tražbinu iz iste presude P-1218/2004 i prema D. F. (jer je ona uz svog oca K. F. bila samostalna stranka u toj parnici tj. prvotužiteljica) što znači da prvo i drugo tuženici imaju i prema njoj tražbinu u vidu glavnice od 211.713,82 kn (kao i pravo na kamatu na taj dio glavnice do dana 20.05.2015.godine ali koji dokaz nisu unatoč pozivanju suda dostavili) što zbrojeno daje svotu tražbine prvo i drugo tuženika od 442.119,71 kn (ili 230.405,89 + 211.713,82 kn ).

Budući su tužitelji u materijalno pravni prigovor prijeboja stavili iznos od 423.427,84 kn ali sa kamatama od 01.03.2005.godine koje kamate na taj iznos nisu obračunali niti su dostavili dokaz za iznos kamata niti su na poziv suda u skladu sa načelom otvorenog pravosuđenja opisano dostavili makar i naknadno, to je sud mogao odlučivati glede istaknutog materijalnog prigovora prijeboja samo temeljem postojećih dokaza u spisu tj. utvrditi osnovanim ukupan iznos tražbina prvo i drugo tuženika za koje je sud imao dokaze na dan 20.05.2015.godine od 442.119,71 kn (ili list 144 i 146 -230.405,89 iznos na ime glavnice + kamata po ostatku iz sporazuma o prijeboju + 211.713,82 kn na ime tražbine za parnični trošak prvo i drugo tuženika prema samostalnoj stranci D. F. iz P.-1218/04 presuda od 01.03.2005.godine list 65 spisa ) te u okrivima toga izvršiti prijeboj sa iznosom od 888.570,60 kn pri čemu preostaje nepodmireni iznos sada tužiteljica, a prije njihovog pravnog prednika K. F. od 446.450,89 kn.

Suzkladno svemu pretnodno obrazloženom valjalo je (budući je tužba podnesena u zakonskom roku iz članka 71 ZOO-a) temeljem članka 70 ZOO-a odlučiti sadržajno da se sve ne ponavlja kao u stavku I izreke ove presude da se sve ne ponavlja, jer se radi o materijalno pravnm prigovoru prijeboja glede kojeg nema mjesta odlučivati u izreci presude (argumkent iz članka 338 ZPP-a) dok je sukladno svemu obrazloženom valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima na način kako je to i navedeno u stavku II izreke ove presude. Pri tome je valjalo voditi računa da su tijekom parnice umjesto prvotnog tužitelja K. F. u parnicu stupile njegove nasljednice zbog čega je valjalo i jezično prilagoditi tužbeni petit zbog čega se nije izlazilo iz okvira tužbenog zahtjeva (listovi 56 i 222 spisa specifikacija).

U odnosu na postupovi dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja pa su parnične stranke i na ročištu od 1704.2019.godine pozvane na predlaganje daljnjih dokaza te su se na izričit upit suda suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu. Isto tako tijekom postupka uslijed smrti prvotnog tužitelja K. F. lsit 151 spisa 01.08.2016.godine rješenjem na listu 151 spisa je određen prekid postupka koji je nastavljen nakon dostavljanja dokaza na listovima 154 do 173 spisa rješenjem od 11.10.2017.godine u odnosu na nove tužiteljice suprugu pokojnika D. F. i kćerku M. M. D., kao nasljednice list 162 spisa. Isto tako izi postojećih dokaza u spisu razvidno je primjerice list 6 spisa da se prvotužitelj navodi kao „P.“ G., u ugovorima na str. 22 do 31 i vlasničkim listovima kao „P.“ G., iako je iz OIB-a razvidno da se radi o jedno te istoj osobi.

U odnosu na dio tužbe (tužbenog zahtjeva) od početnih 1.777.141,21 kn a vezano za pobijanje i utvrđenje da su navedeni ugovor bez učinka za iznos tužiteljeve tražbine od 1.777.141,21 kn tužitelji su tijekom postupka povukli dio tužbenog zahtjeva (polovicu iznosa) u podnesku od 14.03.2016.godine list 56 spisa s kojim povlačenje su se tuženici suglasili na ročištu od 22.03.2016.godine (kao i sa preinakom tužbe) pa je valjalo temeljem članka 193 st. 2 ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja za taj dio tužbe odnosno tužbenog zahtjeva.

Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154 st. 2 ZPP-a, te je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Naime tužitelji su u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu zatražili pobijanje predmetnih ugovora uz utvrđenje da su isti bez učinka za iznos tražbine od 1.777.141,21 kn, dok je sud prihvatio njihov zahtjev glede zatraženog na iznos od 446.450,89 kn što bi samo kvantitativno gledano značilo da su uspjeli prema tuženicima u omjeru od 25%. Međutim valjalo je cijeniti i ostatak postavljenog tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen te činjenicu da su tuženici tijekom parnice osporavali i osnovanost osnove tužbenog zahtjeva zbog čega je i nastao najveći trošak zbog provođenja dokaza na tu okolnost. Stoga je valjalo vrednovati i kvalitativan uspjeh stranaka u parnici te svrhovitost provođenja dokaza i odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, stav III izreke ove presude.

U Puli, 24.travnja 2019. godine

S u d a c

Saša Javoran, v.r

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

- Punomoćniku 1. i 2. tužiteljica

- Pun. 1 do 5. tuženika

Za točnost otpravka

Ovlašteni službenik