I Kž-69/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 69/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 10. prosinca 2013 broj K-4/13, u sjednici održanoj 13. svibnja 2014,

r i j e š i o je :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku na temelju čl. 354 t. 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP/97) opt. I. B. oslobođen je od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 1, 3 i 4 KZ/97.

Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. I. B. je po braniteljici S. H. odvjetnici iz Z. podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika.

I Kž 69/14-4

U skladu s odredbom čl. 373 ZKP/97 spis je dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Po odredbi čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je za sad činjenično stanje pogrešno utvrđeno iz razloga što je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza izveo pogrešne zaključke. Ne može se za sada prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako je nebitno da li je ugovorom o zakupu stana koji je sklopio sa svojim ocem ili ugovorom o radu koji je sklopio s Nadzornim odborom N. d.o.o. bilo uporišta za isplatu, jer je „po uvjerenju ovog suda imao pravo na sporne naknade“, odnosno kako je imao pravo na troškove puta jer je svojim vozilom dolazio na posao.

To iz razloga, što ugovor o najmu stana sklopljen između optuženika kao najmoprimca i njegovog oca (list 110 spisa) sadrži datum sklapanja ugovora (16. 07. 2007.) i potpise ugovornih strana bez ovjere javnog bilježnika, a sam optuženik u obrani navodi kako je ugovor sa svojim ocem sklopio ustvari pet do šest dana nakon datuma sklapanja ugovora. Očito da taj ugovor o zakupu (najmu) očeve vikendice nitko od ovlaštenih nije vidio, jer iz iskaza svjedoka N. J. koji je do svibnja 2008 godine obnašao poslove obračuna osobnih dohodaka i svih drugih obračuna proizlazi da je obračun troškova vršio isključivo po nalogu optuženika kao predsjednika uprave i članice uprave E. I., te da nikada nije vidio ugovor o najmu stana, iako je tražio da mu se predoči kao osnova za isplatu.

Ovaj iskaz potkrjepljuje svojim iskazom svjedok N. V., u to vrijeme pomoćnik direktora za pravne poslove i ljudske resurse, koji tvrdi da je optuženik stanovao u svojoj vikendici i nije imao pravo na naknadu troškova stanovanja, a iz iskaza svjedokinje E. I. članice Uprave N. d.o.o. proizlazi da niti ona nije vidjela ugovor o najmu stana, ali pritom tvrdi da ona nema saznanja da bi itko u tvrtci priložio ugovor o najmu stana, što se ukazalo netočnim s obzirom na priložene dokaze (ugovor o najmu stana predsjednika Uprave N. d.o.o. J. T.).

Točno je da je ugovorom o radu između N. d.o.o i opt. I. B. u čl. 9 određeno da kao član uprave ima pravo na troškove odvojenog života i na troškove mjesečnog najma stana za stanovanje koji iznosi 600,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, no za isplatu tih troškova zasigurno je bila potrebna pravna osnova u vidu ugovora o najmu koji, po svemu sudeći, nikome nije predočen, pa niti osobi koja je bila dužna izvršiti isplatu, a isplata se vršila osobno na račun optuženika, a ne na zajmodavca i to šest mjeseci unaprijed, iako to nije bilo predviđeno ugovorom o radu već ugovorom o zakupu između optuženika i njegovog oca, koji ugovor nitko nije vidio.

Nadalje, ugovorom o radu nije bila predviđena naknada troškova putovanja do posla, što je i logično, jer se predviđenom naknadom troškova najma stana podrazumijeva da zaposlenik čije je prebivalište daleko od sjedišta tvrtke, boravi u mjestu sjedišta tvrtke, dakle u P.1 . Okolnost da je optuženik po svom izboru boravio u vikendici na P. , dakle prilično daleko od mjesta u kojem je bio zaposlen, sasvim sigurno nije mogla biti osnova i za naknadu troškova puta, to tim više što ti troškovi nisu bili predviđeni ugovorom o radu iz navedenih razloga.

Ne može se stoga prihvati zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik imao pravo na naknadu troškova za putovanje od S. Općina J. na P.2 do P. , jer bi iz provedenih dokaza proizlazilo da nije koristio službenog vozača u privatne svrhe. Kolektivni ugovor je naime, predviđao kao mogućnost i naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, ali ne

I Kž 69/14-4

naknadu za najam stana, što je u ovom slučaju bilo ugovoreno tzv. menađerskim ugovorom kao ugovorom sui generis, pa se nikako ne može uzeti u obzir da bi u tom slučaju u kombinaciji s ugovorom važio i kolektivni ugovor. To tim više, što iz iskaza svjedoka N. J. i N. V. čak proizlazi da se optuženik koristio službenim vozilom što prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri analizirao i ocijenio, a na što opravdano upire u žalbi državni odvjetnik. Stoga je valjalo zbog, za sada pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i prvostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, nakon što ponovno provede sve do sada provedene dokaze i po potrebi nove, temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, i donijeti valjane zaključke, koje će u svim odlučnim činjenicama obrazložiti u presudi.

U Zagrebu, 13. svibnja 2014 godine

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.