Rev-1851/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.D. iz U., zastupanog po punomoćniku S.N., odvjetniku iz S., protiv tuženika Ž. p.S., Sekcija za vuču vlakova, P.G., zastupanog po punomoćniku Ž.M., odvjetniku iz S., M.D., zastupanog po punomoćniku S.B., odvjetniku iz S., te J.P., zastupanog po punomoćniku P.Š., odvjetniku iz S., radi poništenja odluke o dodjeli stana, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 27. III. 1992. godine br. Gž-981/92, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 16. XII. 1991. godine, br. II-P-676/91, u sjednici održanoj dana 4. studenog 1992. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1851/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Budući da je pobijana presuda prihvatila utvrdjenja prvostepenog suda o broju bodova koji tužitelj ostvaruje za ukupni radni staž - i beneficirani radni staž - tako da bi ukupno ostvario 1.385 bodova, a što rezultira u odnosu na ostale tuženike (prvo, drugo i treće mjesto za raspodjelu tri stana) pogrešnošću odluke o dodjeli stanova prvotuženika, to je valjalo preinačiti presudu suda drugog stupnja kako je to u izreci ove presude navedeno temeljem odredaba čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (taj zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1851/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.D. iz U., zastupanog po punomoćniku S.N., odvjetniku iz S., protiv tuženika Ž. p.S., Sekcija za vuču vlakova, P.G., zastupanog po punomoćniku Ž.M., odvjetniku iz S., M.D., zastupanog po punomoćniku S.B., odvjetniku iz S., te J.P., zastupanog po punomoćniku P.Š., odvjetniku iz S., radi poništenja odluke o dodjeli stana, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 27. III. 1992. godine br. Gž-981/92, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 16. XII. 1991. godine, br. II-P-676/91, u sjednici održanoj dana 4. studenog 1992. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja se prihvaća, preinačuje presuda Okružnog suda u Splitu od 27. III. 1992. godine br. Gž-381/92 tako da se odbija žalba tuženika i potvrdjuje presuda Općinskog suda u Splitu od 16. XII. 1991. godine br. P-676/91.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja usvojen je zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrdjuje se da tužitelju s osnova ukupnog staža pripada 1.200 bodova umjesto priznatih 975 bodova slijedom čega je prvotuženik dužan tužitelja uvrstiti na prvo mjesto liste raspodjele stanova te mu dodjeliti odgovarajući stan u roku od 15 dana.
II. Poništavaju se kao nezakonite odluke o dodjeli stanova tuženicima pod 1., 3. i 4. od 20. ožujka 1991. br. 4334.
III. Dužni su tuženi u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s osnova parničnog troška iznos od 15.200 dinara."
Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da su u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja, a tužitelj obvezan da drugotuženiku, trećetuženiku i četvrtotuženiku naknadi troškove parničnog postupka u odredjenim iznosima.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači presuda suda drugog stupnja odbijanjem žalbe tuženika i potvrdjivanjem presude suda prvog stupnja.
Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženicima i nadležnom javnom tužitelju, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.
Revizija je osnovana.
U predmetnom sporu pitanje zakonitosti odluke prvotuženika o dodjeli stana na korištenje odredjenim radnicima, a kojom prilikom je tužitelj izostavljen iz predmetne dodjele, vezano je samo u odnosu na jedan od kriterija o dodjeli stanova na korištenje: kriterij minulog rada, a koji je propisan u slijedećem sadržaju čl. 28. Pravilnika o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita OOUR "V. v.S. " prvotuženika:
"Po osnovi minuloga rada radnik ostvaruje:
1. za svaku godinu radnog staža 30 bodova
2. za svaki mjesec radnog staža 2,5 bodova
U staž iz prethodnog stava ne uračunava se vrijeme provedeno na radu u inozemstvu i vrijeme što ga je radnik proveo u zemlji kao samostalni poslodavac."
U primjeni tako propisanog kriterija "minulog rada" tužitelju nisu uračunati odredjeni bodovi po osnovi njegova ukupnog radnog staža odnosno nije uzet u obzir odredjeni broj bodova za vrijeme beneficiranog radnog staža, pa zbog manjeg broja bodova nije ostvario niti odredjeno mjesto na bodovnoj listi koje bi rezultiralo dodjelom stana.
O tom pitanju sud prvog stupnja smatra da kada navedena odredba Pravilnika ne pravi razliku izmedju radnog staža u efektivnom trajanju i beneficiranog radnog staža, da se tada u smislu navedene odredbe ima uzeti u obzir cjelokupni staž, dakle i beneficirani staž.
Suprotno takvom pravnom stajalištu sud drugog stupnja smatra: "uzima se u obzir samo vrijeme provedeno na radu, dakle, staž osiguranja u efektivnom trajanju, bez staža osiguranja s povećanim trajanjem, jer to bi moralo biti posebno utvrdjeno u općem aktu".
Pojam doprinosa radnika kroz minuli rad u vrijeme kada je kao jedan od kriterija za dodjelu stana na korištenje unesen u opći akt prvotuženika sadrži u sebi više elemenata, a radni staž je samo jedan od elemenata koji odredjuju taj pojam.
Sadržaj pojma minulog rada kao kriterij unijet u opći akt prvotuženika - Pravilnika za dodjelu stanova na korištenje i odobravanje stambenih kredita OOUR "V. v.S. " odredjen je kroz elemenat "radnog staža", a da isti Pravilnik ne ograničava pojam radnog staža na samo stvarno provedeni rad kroz propisani vremenski tijek, a niti je isključen beneficirani radni staž kao posebna kategorija radnog staža. Zato u takvu slučaju kada je propisani kriterij minulog rada kroz radni staž tada u taj pojam ulazi svaki radni staž osim radnog staža koji je izričito isključen kao kriterij u odredjivanju broja bodova za dodjelu stana na korištenje, pa dakle i beneficirani radni staž.
Budući da je pobijana presuda prihvatila utvrdjenja prvostepenog suda o broju bodova koji tužitelj ostvaruje za ukupni radni staž - i beneficirani radni staž - tako da bi ukupno ostvario 1.385 bodova, a što rezultira u odnosu na ostale tuženike (prvo, drugo i treće mjesto za raspodjelu tri stana) pogrešnošću odluke o dodjeli stanova prvotuženika, to je valjalo preinačiti presudu suda drugog stupnja kako je to u izreci ove presude navedeno temeljem odredaba čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (taj zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske).
U Zagrebu, 4. studenog 1992.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.